dosta mu je

Nekad treći tenisač svijeta objavio kraj karijere: To je trenutak za koji znaš da će jednom doći

12.01.2026 u 09:52

Bionic
Reading

Kanađanin Miloš Raonić (35), nekada treći svjetski igrač i finalist Wimbledona iz 2016. godine, u ponedjeljak je objavio odlazak u igračku mirovinu nakon karijere u kojoj je osvojio osam ATP naslova

'To je trenutak koji jednog dana mora doći, znate to, ali nevjerojatno je da nikad niste spremni. Spreman sam koliko god ću ikada biti', komentirao je 35-godišnji Miloš Raonić na društvenim mrežama, nazivajući sebe 'najsretnijim čovjekom koji je uspio živjeti i ostvariti svoje snove'.

Rođen u Podgorici u Crnoj Gori, Raonić je postao prvi Kanađanin koji je stigao do finala nekog Grand Slama. Svoj trenutak slave imao je 2016. godine kada je pobijedio Rogera Federera u polufinalu Wimbledona prije nego je u finalu izgubio od Andyja Murraya.

Iste godine stigao je do polufinala Australian Opena i ATP finala na kraju godine, završivši sezonu kao treći na svijetu.

Zadnjih godinu i pol dana, od poraza u prvom kolu Olimpijskih igara u Parizu, nije se natjecao.

Profesionalac je od 2008. godine, a ukupno je od turnirskih nagrada zaradio više od 20 milijuna dolara po čemu je na 33. mjestu najuspješnijih tenisača.

'Došlo je vrijeme - povlačim se iz tenisa. To je trenutak za koji znaš da će jednom doći, ali se nekako nikad ne osjećaš spremnim. Ovo je onoliko koliko ću ikada biti spreman. Tenis je bio moja ljubav i opsesija veći dio mog života.

Bio sam najsretnija osoba jer sam imao priliku živjeti i ostvariti svoje snove. Svakog sam se dana mogao pojaviti na terenu i usredotočiti se isključivo na to da budem bolji, vidjeti kamo će me to odvesti i igrati igru s kojom sam se, pukom srećom, upoznao s osam godina. Nekako je to postala moja potpuna opsesija i djetinjstvo, a zatim i moja profesija i život.

Zahvalan sam nevjerojatnim navijačima pred kojima sam imao priliku igrati i trenirati diljem svijeta. Vidjeli su me u mojim najsjajnijim trenucima, ali i u onima najtežima na terenu. Gledali su kako odrastam. Hvala svakome tko je, makar na trenutak, zastao kako bi me gledao i podržao', napisao je Raonić te nastavio:

'Hvala mojim trenerima i cijelom timu, koji su odvajali vrijeme od svojih obitelji i domova kako bi sa mnom putovali dok sam slijedio svoje snove i ciljeve. Neizmjerno sam zahvalan na vašem vodstvu i znanju.

Hvala ATP Touru, ITF-u i svim Grand Slam turnirima. Sanjao sam da ću igrati na vašim velikim turnirima i imao sam priliku doživjeti ta nevjerojatna iskustva, okružen sjajnim ljudima koji daju sve od sebe za ovu prekrasnu igru – tenis.

Hvala svim mojim kolegama i suparnicima. Gledao sam u vas dok sam odrastao, gledao sam u vas tijekom cijele karijere i nastavit ću to činiti kao navijač. Postao sam najbolji igrač kakav sam mogao biti, bolja osoba i naučio sam neke od najvažnijih životnih lekcija zahvaljujući izazovima natjecanja s vama, tjedan za tjednom, više od dva desetljeća.

Hvala Kanadi. Moja obitelj i ja doselili smo prije više od 30 godina. Zahvaljujući tebi bavio sam se tenisom, zahvaljujući tebi promijenio se život moje obitelji i uživao sam u svakom trenutku prilike da te predstavljam diljem svijeta.

Mama, tata, Jelena i Momire, neizmjerno sam vam zahvalan što ste u toliko trenutaka stavljali svoje živote po strani kako bih ja imao priliku slijediti san. To je postalo stvarnost isključivo zahvaljujući vama. Ništa od ovoga ne bi bilo moguće bez stalnog truda i emocionalne podrške koju ste ulagali u moje snove. Koliko god bio sretan što sam pronašao tenis, to je ništa u usporedbi s time koliko sam sretan što vas imam za roditelje, sestru i brata. Nadam se da ću svakoga dana činiti ponosnima svoju suprugu i sina te da ću njima biti onakva obitelj kakvu je moja bila meni.

Velik dio mog teniskog puta čine nevjerojatni ljudi koje sam imao sreću upoznati diljem svijeta. U mnogim su trenucima bili divni mentori, koji su mi davali vrijeme i smjernice kako bih lakše shvatio što dalje sa životom. Zahvalan sam im jer su mi olakšali teret nekih od najvažnijih životnih pitanja. Njihova briga i vrijeme učinili su ovaj proces jasnijim i inspirativnijim.

Što je sljedeće? Neću usporiti. Života je još mnogo, a motiviran sam i gladan uspjeha kao i 2011. godine, kada sam se probio na Touru. U sljedeće poglavlje uložit ću isti trud i intenzitet. Ako budem mogao težiti istoj izvrsnosti kao u tenisu, samo nastojeći biti bolji svaki dan, vidjet ćemo kamo će me to odvesti.'