Hrvatska nogometna reprezentacija pod vodstvom uskoro kreće na još jedno Svjetsko prvenstvo, treće pod vodstvom Zlatka Dalića. Svi znamo kako je Hrvatska prošla na SP- u Rusiji 2018. godine, odnosno četiri godine kasnije u Katru. I zato s velikim nestrpljenjem očekujemo novi nastup na Mundijalu.

Bit će to ujedno i drugi takav turnir za 34-godišnjeg Antu Budimira, koji se nakon stresne završnice u španjolskom prvenstvu, odmorio par dana, te se priključio Vatrenima. I nas razveselio porukom – 'idemo odraditi dogovoreno', odnosno intervju. Znamo da igračima nije do priče, ali Budimir periodično ipak ispoštuje, prije svih hrvatske ljubitelje nogometa, koji se dive i njegovim golovima.

'Kad znaš gdje smo bili cijelu sezonu, sve što smo gradili i radili... Četiri kola prije kraja igrali smo protiv Levantea, vodili i 2:0 (op.a. jedan je gol zabio Budimir), a to je bio petak, i da smo taj petak pobijedili, prespavali bi na šestom mjestu, odnosno mjestu koje izravno vodi u Europsku ligu. I na kraju se dogodio horor, izgubimo 3:2. I dâ, na kraju skupimo pet poraza. Jesmo li svi mi zajedno bili u tim nekakvim kalkulacijama za Europu, što nam treba, kako to ostvariti... A liga je bila jako izjednačena. I doveli smo se do toga, bez da smo bili i jedan dan, ili jednu minutu u crvenoj zoni, da smo skoro završili u crvenoj zoni. I to definitivno nije način na koji želiš završiti sezonu. Ali na kraju smo uspjeli osigurati ostanak, a vjerujem da ćemo iz svega toga i nešto naučiti', rekao nam je Ante Budimir na početku razgovora za tportal.

Zato vam je sada još draži dolazak u ovo drugo, reprezentativno okruženje, puno osmijeha, optimizma...

Točno ste rekli. Jer nije dobro kada ideš iz poraza u poraz. I to postaje, ne fizički, nego mentalni umor. Ipak, super je da smo preživjeli, odnosno ostali u LaLigi. Ali zato sam i jedva čekao da dođem na reprezentativno okupljanje, u sasvim novo okruženje, s novim ciljevima, s novim ljudima. I to je ta privilegija igranja za reprezentaciju. To su dva ista sporta, ali dvije potpuno odvojene priče. Kažem još jednom, baš sam sretan što sam ovdje.

Iako ste s klubom strahovali za plasman, vi svojim učinkom od 17 golova, što vas je svrstalo na treće mjesto strijelaca, iza Mbappea i Muriqija, a ispred recimo Yamala i Viniciusa, možete biti zadovoljni? A spomenimo da ste zabili i Realu, pa od 29. do 31. kola zabili tri gola za pet bodova Osasune...

Sigurno da sam zadovoljan sa 17 golova, jer znam koliko je to teško zabiti, posebno u Osasuni. I u zadnje tri godine imati više od 15 golova, te u zadnje dvije godine biti u Top 3 strijelaca. To je nešto što me ispunjava. S druge strane, ne mogu biti zadovoljan, ne sa sezonom, jer znam da u zadnjih pet, šest, sedam kola, bilo je nekakvih stativa, ili izvanrednih obrana. I znam da sam mogao dati više, a da sam ja dao više, i momčad bi imala više. S jedne strane, ne mogu se zadovoljiti sa 17, ali opet ne mogu biti nezahvalan.

Kažete, 17 golova u Osasuni je puno. A što reći za Beljin 31 prvenstveni gol u Dinamovom dresu i odluci izbornika Dalića da ga ne stavi na reprezentativni popis?

Definitivno mu treba čestitati, a ja znam, kao napadač, koliko je teško zabijati golove. To je vjerojatno najteža stvar u nogometu. I bilo gdje zabiti 31 gol, je jako teško, odnosno jako veliko. I na tome čestitam Belji. Naravno, ti njegovi golovi definitivno su puno značili u Dinamovom osvajanju naslova prvaka. Što se izbornikove odluke tiče, jednostavno je treba tako prihvatiti i respektirati.

Godinama ste u LaLigi, baš kao što je godinama zaštitno lice Reala bio Luka Modrić. Dojma smo da se njegov odlazak osjetio, ne samo u Realu, nego cijeloj ligi, koja je ostala uskraćena za takvu klasu?

Luka je ikona, ne samo Reala, nego i LaLige. Neobično mi je da ga nema. Naravno, teško je nešto komentirati sa strane, ali pitanje je je li trebao još ostati u Madridu. Ja sam siguran da je ostao, da bi Real imao bolju sezonu nego je imao. Međutim, tako je, kako je. Luka je krenuo svojim putom, imao je odličnu sezonu. I šteta je da se ozlijedio, jer siguran sam da bi Milan s njime izborio Ligu prvaka.

Ali sada ćete opet biti s njime?

Naravno, presretan sam zbog toga.

Kakvi su vam planovi s Osasunom? Ostajete ili ima kakvih ponuda?

Imam ugovor još jednu sezonu. Sretan i zadovoljan jesam. Ali sam fokus sada mi je na Svjetskom prvenstvu. To je jedini i glavni interes. A ja? Uvijek imam ambicija, da tražim od sebe više, da tražim maksimum kako bi izvukao maksimum. I da bi, tu gdje jesam, bio još bolji. A može li me to negdje odvesti, to više nije u mojoj kontroli. Ono što mi je bitno jest da znam gdje jesam, kakav status imam.

Prošle se godine spominjao vaš mogući transfer u madridski Real. Koliko je bilo istine u tim svim napisima?

Bilo je tih priča, i opcija. Ali to što se ne dogodi, ja ne gledam kao nešto tragično ili se ne pitam zašto se to (ni)je dogodilo. Već brzo dolaze nove utakmice, novi izazovi... Nemam nekih posebnih emocija, ili pogotovo – žalovanja.

Kramarić je produžio s Hoffenheimom, odnosno u sredini koja nije previše glamurozna, ali ga ispunjava. Razmišljate li i vi tako o Osasuni, odnosno da eventualno tamo okončate karijeru?

Krama je potpisao, s klubom koji ima vlasnika, koji ima kapital. I klubom koji kupuje igrače i prodaje ih. Ima moć. To se vidi po njihovim rezultatima. Stalno su u borbi za vrh. I ta Kramarićeva odluka potvrđuje što misli o Hoffenheimu. Sretan sam zbog njega, ali i zbog drugih igrača koji imaju takav status u bitnim klubovima, poput Pašalića, Vlašića... I to je pravo bogatstvo kojeg imamo. A što se mene tiče, ja sam sretan i zadovoljan. I vidjet ćemo što nosi budućnost.

Prvi protivnik na SP-u nam je Engleska, koja je pod Tuchelom doživjela nekoliko promjena. Vi ste na EURO-u 2020 protiv Engleske ostali na klupi.

Da, protiv Engleske smo tada, 2021. godine također igrali u 1. kolu. Bilo je tvrdo, Sterlingov gol odlučio je pobjednika, bila je tvrda utakmica, ali koliko se sjećam bili smo 'al pari'. Očekujem sličnu, izjednačenu utakmicu i sada, ali nadam se naravno drugačijem ishodu, pozitivnom za nas, vjerujem da smo sposobni za to. Bit će tvrdo, zahtjevno. Sav respekt, ali vjerujemo da možemo odgovoriti zahtjevima i izvući što više iz te utakmice.

Nama u prilog ide, što posebice pod izbornikom Dalićem, puno bolje igramo na SP-ima, nego na EURO-ima?

Sad kad je svjetsko prvenstvo pred vratima, nadam se da će se ta tradicija nastaviti i u Kanadi, Meksiku i SAD-u.

Bili ste u Katru, medalja je osvojena..., a ljestvica je ostala jako visoko. Kakve su sada želje, ambicije, planovi?

Gledajući treninge kako odrađujemo, intenzitet, koncentracija, to je ono bitno. I zato sretni odlazimo s treninga. I mi igrači, vjerujem i izbornik Dalić. To je važno, dnevne zadatke ispunjavamo na visokoj razini. Svi želimo proći skupinu, svi želimo vidjeti onu Hrvatsku koja prođe skupinu, koja je kompetitivna, koja može pobijediti bilo koga, bilo kada. Ali treba ići korak po korak.

Ali Hrvatska, osim pobjede nad Marokom, u nokaut-fazi nema niti jednu pobjedu u 90 minuta. Pobjeđivalo se ili na penale ili u produžetku. To je dokaz i mentalne snage, vjere, samopouzdanja?

Definitivno, tamo su sve reprezentacije na visokom nivou i teško je pobijediti utakmicu. Ali treba uvijek biti u utakmici, u igri. Sjećam se Brazila, 0:0, vrhunski smo odradili sve zadatke i iz jedne akcije smo primili gol. No, nismo se predavali, uspjeli smo izjednačiti. I potom na penale proći. Ali to je turnir, to nije prvenstvo. OK, kada se igra u skupini, skupljaš bodove, ali poslije igraš samo za pobjedu, odnosno prolazak... Na koji god način. A da bi do uspjeha došao, trebaš biti i strašno mentalno jak. A mi, vidjeli smo to, očito imamo i to veliko iskustvo.

Imamo iskustvo, u igračima poput starijih Modrića, Perišića, Kramarića, vas.. ali i sjajnih mladih igrača, poput Gvardiola i Vuškovića, što je zapravo odličan miks?

Slažem se, miks je odličan. Na treninzima svi idemo jako dobro, svatko ima svoju ulogu. Izbornik je naglasio da su mladi važni, jer donose tu novu energiju. Stariji pak donose iskustvo igranja na velikim turnirima i osvajanja medalja. I zato možemo biti zadovoljni ali i optimistični.

Vi ste, što smo već spomenuli, ove sezone zabili čak 17 golova u španjolskom prvenstvu. I nije prvi put. Ali oko vas kao da je stalno neka sumnja. Kako vi to doživljavate?

Ja to ne doživljavam tako. Svatko od nas ima nekakvu ulogu. Imamo igrače koji su duže u reprezentaciji, koji su bili tu u nekim ključnim trenucima. I reprezentacija je proces, koji se gradi dugo vremena. Znači, svatko ima nekakav status, nekakvu ulogu. Ja mogu reći da u zadnjem periodu imam više minuta, češće dobivam priliku od starta. I to je to. Jednostavno, u nekom trenutku igraš manje, nekad više. Ali to je tako. Ali najbitnije je imati kontinuitetu u klubu, biti zdrav, biti spreman i čekati svoju šansu. I nadati se, svaku put kada dođeš, da ćeš dobiti priliku. To je jedino ispravno, a tako bi trebao gledati svatko od nas. Pa tako i ja, sad je moja prilika, a ako je dobijem, želim je iskoristiti.

Osim na vas, tako se gleda i na Hrvatsku. Istina, u Rusiji smo zbilja iznenadili sve, ali i u Katru nas nisu doživljavali kao kandidata za medalju. Zapravo, tako je možda i bolje?

Treba vjerovati u sebe, u svoje kvalitete. Bez obzira na to što na van izgleda možda drugačije, ili te drugi tako doživljavaju. Ali tada to nije niti važno.

Mnogi vjeruju da bi utakmica protiv Gane, u trećem kolu, mogla biti i odlučujuća. U Španjolskoj igraju četiri igrača Gane, Abdul Mumin, Thomas Partey, Kwasi Sibo i najveća zvijezda – Inaki Williams.

Više-manje se svi poznajemo, ali znamo i stil afričkih reprezentacija. Njihovu fiziku, način na koji igraju. Ali mi trebamo ići utakmicu po utakmicu. I to već u prvoj utakmici, protiv Engleske izvući maksimum. Nikako ne smijemo ostavljati odluku za zadnju utakmicu. A što se ovih igrača tiče, Mumin je odličan stoper, no bio je dugo van stroja zbog ozljede križnih ligamenata. Uglavnom to su sve odlični igrači, inače ne bi ni bili u ligi kao što je španjolska.

Kako se vama dopada ove promjene sustava, iz 4-4-2 u 3-5-2?

Nemam nekih preferencija. S trenerom Jurićem (op.a. dok je Budimir igrao za Crotone) sam igrao s trojicom u zadnjoj liniji, bilo je super. Ušli smo u prvu ligu. S četvoricom u zadnjoj liniji igrao sam ovdje u Španjolskoj. Svaka ima neke svoje specifičnosti, ali svi smo podučeni i kao momčad smo spremni igrati što god bude izbornik tražio.

Bili ste krajem ožujka, početkom travnja na turniru u Orlandu, a na stadionima je bilo i dosta hrvatskih navijača. Posebno onih koji žive u tom dijelu svijeta. Na SP-u bit će ih još više?

Očekujem lijepu atmosferu i veseli me da znam tamo ima puno iseljenika, ali sigurno će dosta naših navijača stići i iz Hrvatske. Znam što naši navijači priređuju na tribinama i veselim se turniru.

Hoće li dolaziti netko od vaših?

Doći će majka i sestre, dok za suprugu i djecu nisam siguran, ipak su malena, a onda je to prevelik zalogaj, tako dalek put.

Kakva je situacija s fakultetom? Jeste li diplomirali na ekonomiji?

Nisam još. Nažalost, nisam stigao sve pripremiti za ovo ljeto. Ostao mi je jedan ispit. I završni rad.

Kad već ne bude diplome ovog ljeta, onda da dobijete lijepi 'papir' na SP-u, 'diplomu' za novu medalju. I da postignete prvijenac na svjetskim prvenstvima.

Joj, bilo bi prekrasno... Idemo korak po korak. Gol, pa uspjeh s reprezentacijom.