Prije malo više od godinu dana, 14. travnja 2012, bili smo svjedoci tragične smrti talijanskog nogometaša Piermarija Morosinija, koji se samo srušio na terenu u utakmici protiv Pescare i više se nikad nije probudio. Bilo je to samo nekoliko tjedana nakon sličnog događaja u kojem je žrtva bio Fabrice Muamba, koji je ipak preživio tu nesreću. Ipak, bivši je igrač Boltona, nakon tog nemilog događaja, morao prethodnog ljeta okončati nogometnu karijeru.

Prije njih, sjećamo se Marca Viviena Foea, Antonija Puerte i Miklosa Fehera, koji su svi redom također bili nenadane žrtve na sportskim terenima. Zbog toga smo se prisjetili svojeg razgovora koji smo prije pet godina vodili s dugogodišnjim bivšim liječnikom hrvatske nogometne reprezentacije dr. Zoranom Bahtijarevićem, koji nam je otkrio neke zanimljive podatke i razotkrio srž problema:

'Statistički gledano, smrt na sportskim borilištima nije ništa učestalija nego prijašnjih godina. Ta statistika kreće se u omjeru 1:100.000, ali od smrti Viviena Foea, pred milijunskim TV auditorijem, takvim se slučajevima pridaje mnogo više pažnje. To je, naravno. pozitivno jer se na taj način razvija svijest kod ljudi o nužnosti veće liječničke kontrole.'

 259111,259086,259058,258994

Problem ostaje to što je za kvalitetan pregled srca potreban 12-kanalni EKG, ergometrija srca i ultrazvuk kod specijaliziranog kardiologa, a za takav pregled treba i vremena i novca.

Prema riječima dr. Bahtijarevića, detaljnom obradom može se prepoznati 60 posto stanja koja dovode do iznenadne smrti na terenu, ali ostaje onih 40 posto u kojima se ni najdetaljnijim pregledima ne uspijevaju pronaći anomalije. Dakako, to ne znači da je netko u tih 40 posto predodređen za probleme, ali, nažalost, ipak ostaje mogućnost da se na vrijeme ne otkriju mogući problemi.

'Nogomet ili vrhunski sport nije uzrok tom problemu, osim u situacijama kad su sportaši koristili doping ili nedopuštena sredstva. Nogomet nije uzrok, on je samo okidač. Neka postojeća bolest ili stanje možda će se očitovati u trenutku najvećeg napora jer je malformacije srca teško prepoznati. Iako sam kao liječnik vezan uz sport, moram reći da je vrhunski sport nezdrav. Ne mislim pritom na rekreativni sport, već na napore kojima su izloženi vrhunski sportaši. To znači - na nogometaše koji godišnje na najvišem nivou odigraju po 70 ili 80 utakmica godišnje, u kojima su trošenja nevjerojatna. Napori koje današnji sport iziskuje doprinijet će tome da se nesretni slučaj dogodi ranije. Koliko je treninga i jakih utakmica Sevillin Puerta odigrao prije te, a dotad se nikakvi problemi nisu vidjeli.'

Kao zla kob, gotovo svake godine svjedoci smo smrti nekog nogometaša. Možemo se samo nadati da uskoro nećemo morati ponovno objaviti neki tekst sličan ovome.