maneken u ringu

Mladi splitski borac uz pomoć hrvatske legende ide po K-1 naslov!

01.09.2017 u 09:07

Bionic
Reading

Hrvatski kick-boksač, 23-godišnji Splićanin Antonio Plazibat velikim je koracima krenuo prema svjetskom vrhu u ovom borilačkom sportu

Iako je još 'zelen' i po godinama i po broju borbi, Antonio Plazibat, možemo bez pretjerivanja reći, jedan je od najperspektivnijih hrvatskih kick-boksača. A očito je prepoznat u borilačkom svijetu, jer, kako nam je rekao, od svojih 12 borbi većinu je završio nokautom, a ako protivnik već nije bio na podu, suci su mu barem brojali.

'Da, može se reći da sam još mlad, s obzirom na to da kick-boksači svoj zenit doživljavaju, posebno u teškoj kategoriji, s 35 do 40 godina. Također, imam tek 12 borbi, ali od samog početka karijere nijednom nisam birao protivnike, već sam se borio prema željama organizatora. I to su uglavnom bili najbolji europski borci (op.a., dva Rumunja, Bogdan Stoica i Danut Hurduc te Španjolac Frank Munoz)', rekao je u razgovoru za tportal teškaš Antonio Plazibat, koji će 12. prosinca napuniti 24 godine.

Ovaj smo razgovor vodili svega nekoliko dana nakon njegove pobjede u Kini, na SuperKombatovoj priredbi u Szhenzhenu, protiv 15 kilograma težeg Kineza Liang Jiea

I dok bi se možda netko nakon velike pobjede, ali i promjene vremenskih zona, još koji dan odmarao, Plazibat je uredno na treninzima u splitskom klubu Ameo, a najčešći mu je sparing-partner Tomislav Čikotić, također pobjednik u Kini.

Međutim ono što sada dolazi pred Plazibata velik je izazov. Naime uz podršku legendarnog Branka Cikatića, pobjednika prvog K-1 Grand-Prixa, tamo još 1993. godine, Splićanin dobio je priliku postati osmi hrvatski borac na ovom prestižnom turniru, na kojem se - oni koji dođu do finala - u jednoj večeri bore čak tri puta. Turnir će se održati 23. studenog u čuvenoj Saitama Areni.

'Da, i ovom prilikom moram zahvaliti Branku Cikatiću, na čiju sam preporuku stigao na ovaj turnir. I ne samo ja, već i svi hrvatski borci prije mene, od Mirka Filipovića do Mladena Brestovca. Njegovom pobjedom pročulo se za Hrvatsku, a i sâm sport dobio je poticaj. Naime hrvatski kick-boksači cijenjeni su u svijetu zbog srčanosti koju pokazuju, a s obzirom na to koliko država (ne)ulaže, mislim da mogu reći da smo izuzetno uspješni.'

Već znate da ćete se u prvom meču, recimo to tako - u četvrtfinalu, boriti protiv domaćeg borca K-Jeea?

'Gledao sam već njegove borbe, ali ne samo njegove, već i svih boraca s turnira. I već sam našao način na koji ih pobijediti.'

Neće biti lako jer u istoj večeri mogli biste čak tri puta u ring?

'Da, potrebna je izuzetna fizička, ali i psihička snaga. Jer borac se mora i zagrijati, pa ohladiti. I tako tri puta u istoj večeri. I ne daj bože nekakve ozljede. Naravno, fizički će se pripremiti, a za dio oko psihološke i taktičke pripreme jako će mi dobro doći i iskustvo Branka Cikatića, koji zna kako izdržati tri borbe u tih nekoliko sati. Da, zaboravio sam reći, treba i barem trunka sreće.'

Kad ste već spomenuli Cikatića, rođeni ste 1993. godine, odnosno one godine kada je osvojio taj prvi K-1 turnir. I niste ga imali prilike gledati uživo. Kako je došlo do kontakta?

'Točno, nisam ga gledao u vrijeme dok je bio aktivan, ali pogledao sam jako puno njegovih borbi. Ali moj je tata, koji radi u vojsci, pratio njegove mečeve, tako da mi je on znao puno pričati o Branku. A do kontakta nije bilo teško doći, jer obojica smo vezani uz Split.'

U K-1 se borci bore rukama, nogama, u klinču i koljenima, odnosno traži se sve najbolje od stand-up borbe. U čemu ste najjači, odnosno imate li udarac koji protivnik ne može zaustaviti?

'Mislim da mogu reći da sam u svim tehnikama dobar, a prije svega da sam izuzetno fizički dobro spreman. I to je moja velika prednost.'

Izgledom ste više maneken nego opasni borac. Jeste li magnet za cure?

'Ha, ha, ha... Ni govora. Koncentriran sam isključivo na sport i nikad, apsolutno nikad nisam ni pomislio baviti se nečim drugim. Pa čak ni raditi kao redar, odnosno izbacivač u nekakvom klubu. Žestoko i mukotrpno treniram, a u svemu tome imam i veliku podršku djevojke Marinele Ćurković, jer bez njezine 'spize' teško bi izdržavao sve ove napore', zaključio je razgovor Plazibat, za kojeg smo, nakon ovog razgovora, uvjereni kako će kad-tad doseći sâm vrh. Uz toliko odricanja, uspjeh dolazi sam po sebi.