košarkaški guru za tportal

Miško Ražnatović, menadžer koji je raspametio NBA gazde, otvoreno o onome što ga u poslu najviše izluđuje. Dotakao se Jokića i Dončića pa poručio: Dražen Petrović bolji je od svih koji su igrali i koji će ikada igrati!

07.11.2021 u 07:13

Bionic
Reading

Miodrag Ražnatović Miško, europski košarkaški menadžer koji se brine o karijerama velikog broja košarkaša, među kojima su Hrvati Dario Šarić, Ivica Zubac i Ante Žižić, postao je svjetski poznat nakon što je Nikola Jokić, kojeg je otkrio kao klinca u Vojvodini i igrački stasao u njegovu klubu Mega Basket, postao najkorisniji igrač NBA lige (MVP). U razgovoru za tportal objasnio nam je tajnu svog uspjeha

Kao i većina klinaca s prostora bivše države, i Miodrag Ražnatović Miško maštao je o igračkoj karijeri u nekom jakom europskom klubu. Iako mu je košarka išla jako dobro i bio je poznat kao odličan šuter, paralelno s košarkom posvetio se studiju pa je tako vrlo brzo diplomirao na Pravnom fakultetu. Ali usprkos nekim pogrešnim procjenama trenera i nezadovoljstvu jer nije dobio pravu priliku, ljubav prema košarci nikada nije izgubio. Dapače, ona mu je postala posao prije nešto više od 25 godina, kada je osnovana menadžerska agencija Beobasket. Od tada je Ražnatoviću košarka doručak, ručak i večera. Biznis i zadovoljstvo. A svjetski poznat postao je kada je njegov igrač Nikola Jokić, kojeg je otkrio kao klinca u Vojvodini, postao najbolji igrač na svijetu kao MVP (najkorisniji igrač) u NBA ligi. Više od toga ne može. Inače, Jokića u ljeto 2022. godine čeka novi 5-godišnji ugovor s Denverom (tzv. super max) vrijedan oko 240 milijuna dolara čime će postati najplaćeniji igrač u povijesti NBA lige i svjetske košarke. Definitivno je sve navedeno raspametilo vlasnike NBA klubova te sada potpuno drukčije gledaju na europsko tržište nego 90-ih godina.

Početak u menadžerstvu je bio turbulentan

A kako je sve počelo i je li mu posao košarkaškog menadžera bio suđen, objasnio je u nekoliko riječi u razgovoru za tportal.

'Nakon što sam završio Pravni fakultet imao sam ozbiljnu odvjetničku kancelariju i svi moji planovi tada su bili vezani za pravosuđe, no sredinom devedesetih godina igrači u Srbiji počeli su dobivati veće novčane iznose i pravna zaštita ugovora postala im je znatno važnija. Tim sportskim pravom, da to tako nazovemo, tada se nitko nije bavio, a igrači su me uglavnom znali s košarkaških terena jer sam te 1995. godine još uvijek aktivno igrao u srpskoj ligi. Eto, došlo je do prirodnog spoja mog zvanja odvjetnika i sporta kojim sam se bavio', kazao nam je na početku razgovora 55-godišnji Miodrag Ražnatović Miško, dodajući da gotovo pola godine provede na putu. Avione mijenja češće nego većina ljudi autobuse ili vlakove. No njegova baza je Beograd, grad za koji često zna reći da je savršeno mjesto za život.

Uhvatili smo ga telefonski dok je bio u Dubaiju, a kada je krenula Euroliga, samo je mijenjao adrese, od Beograda i Atene, preko Madrida, do Barcelone i Pariza.

Sjetio se i svojih početaka u menadžerskom poslu te otkrio što je bila tajna njegova uspjeha.

Početak, kao i svaki, bio je turbulentan jer sam bio na meti klubova, pa čak i KSJ-a, ali su se stvari odlično odvijale za igrače i broj klijenata je rastao. Poslije nekog vremena uvidio sam prostor da, pored pravnog posla, igračima pronalazim poslove imajući u vidu kontakte i košarkaško znanje koje sam posjedovao. Nekoliko godina sam se paralelno bavio odvjetničkim poslom i menadžerstvom, da bih poslije toga odlučio baviti se samo košarkom, a sudske predmete prepustio sam odvjetnicima.

Poznato je to da ste tijekom igračke karijere, kada ste maštali o igri za veliki klub, studirali pravo i sve ste ispite dali u roku. Koliko je bilo teško svakodnevno trenirati i igrati košarku na poprilično visokoj razini te studirati pravo?

Ne bih se složio da sam igrao na visokom nivou, ali s druge strane u staroj Jugoslaviji Prva B liga bila je ozbiljna i treniralo se dva puta dnevno. Bio sam student generacije i završio fakultet prije 22. rođendana, tako da je svima jasno koliko to nije bilo jednostavno. Ali uz dobru organizaciju i ljubav, koju sam imao prema pravu i košarci, to ipak nije bilo preteško. Čak i u to vrijeme bio sam jedini koji je ozbiljno studirao u svim klubovima u kojima sam igrao.

No sami ste objasnili da vam je menadžerski posao zapravo bila sudbina. Sam od sebe je došao vama i ispalo je – savršeno. No kada ste se ozbiljnije počeli baviti ovim poslom, jeste li mogli očekivati ovakav uspjeh? Danas kotirate kao daleko najbolji i najpoznatiji europski menadžer.

Kada sam odlučio baviti se isključivo agenturom u košarci, želja mi je bila da imam klijente na najvišem europskom nivou, a zatim i da budem rado viđen gost na svim europskim utakmicama. Tada, usprkos mojoj izuzetnoj ambiciji, nije mi ni na kraj pameti bilo da bih ikad mogao zastupati nekoga tko igra u NBA ligi. Danas je jasno da sam nadmašio čak i svoje, ne male, ambicije.

  • +8
Miško Ražnatović - košarkaški menadžer Izvor: Licencirane fotografije / Autor: Privatni album

Je li bilo dana u kojima ste si znali reći da je bilo dosta i u kojima ste razmišljali o tome da se povučete? Jer vaš posao jako je stresan, ali se isto tako može jako dobro zaraditi. Što vam u poslu daje posebnu energiju?

Nikada nisam razmišljao o tome i moram reći da sam neizmjerno sretan zato što mi je košarka zanimanje. Ne postoji ništa bolje nego kad vam hobi i strast postanu profesija i pritom donesu lijep prihod. Nebrojeno puta kažem sebi - ima li što bolje nego da gledam euroligašku utakmicu, a negdje se piše da zapravo radim u tom trenutku. S energijom nikada nisam imao problema, a u ovom slučaju crpim je iz ogromne ljubavi prema košarci i želje da je danima gledam. Da je u pitanju nogomet ili rukomet, to ne bi bilo tako. Stres postoji, kao i u svakom poslu, ali ako ga usporedim sa stresom kojem sam bio izložen u kaznenim postupcima, mogu reći da je on zaista minimalan.

'U Hrvatskoj sam krenuo s Lukšom Andrićem i Leonom Radoševićem'

Poznato je to da zastupate velik broj igrača iz Hrvatske. Kao je došlo do širenja posla jer je poznato to da su u vašoj agenciji mnogobrojni košarkaši iz Hrvatske, od NBA igrača Šarića i Zupca do mladih cibonaša Gnjidića i Brankovića?

U Hrvatskoj sam krenuo s Lukšom Andrićem i Leonom Radoševićem, o čijoj se karijeri i danas brinem. Što se uspjeha tiče, rezultati su najbolja preporuka, ali moj portfolio igrača ne bi bio ovako sjajan da nemam sjajne suradnike, one koji pomno prate razvoj igrača u Hrvatskoj, otkrivaju talente i dovode ih u agenciju. Nikša Matković i Mojca Sivert zaslužniji su za moj uspjeh u Hrvatskoj od mene samoga.

Spomenuli ste Andrića i Radoševića, no tko je od poznatijih igrača iz Hrvatske – koji je potpisao milijunski ugovor – prvi s kojim ste počeli surađivati?

Jako je teško odrediti se prema terminu poznatiji, imajući u vidu to da je većina njih došla u agenciju kada su bili maloljetni, a onda smo zajedno gradili karijeru i tek kasnije su postali poznati. Najveću reputaciju u trenutku dolaska u agenciju imao je Dario Šarić, s vrlo kompliciranom kako ekonomskom, tako i pravnom situacijom u Ciboni. Zaista nije bilo lako svesti sve to u jednu ravan, ali uspjelo se.

Kada je Dario Šarić iz Cibone odlazio u turski Anadolu Efes kod Dude Ivkovića, mnogi su govorili da bi mogao postati hrvatska verzija Dejana Bodiroge zbog svoje kreacije i ideje. No igrao je većinom četvorku, a u posljednje vrijeme u Phoenixu većinu minuta igra na poziciji centra. Koliko ste zadovoljni time kako se razvijala Šarićeva karijera?

Košarka se promijenila ili, da tako kažem, smanjila. Klasični centri gotovo da nestaju, a na poziciji četiri sve više igraju snažni momci od 200 centimetara, oni koji su zapravo bili pozicije tri. To je jednostavno trend, a vidite da sada i Nemanja Bjelica, koji je baš sličan Dariju, igra na poziciji pet u Golden State Warriorsima. Jednostavno su to novi trendovi u košarci, a doveli su i do promjene Darijeve pozicije, tako da slobodno možemo reći da nema nikakvog problema kod Šarića.

Što vam je najteže raditi u menadžerskom poslu i što vam danas najteže pada u poslu s igračima?

Doslovno, jedna jedina stvar teško mi pada. A to je kada igraču nađem posao, koji daleko nadilazi njegovu tržišnu vrijednost i smatra se poslom iz snova, do kojeg sam jako teško došao te onda moram njega uvjeravati da taj isti posao i prihvati... To me na neki način izluđuje.

Saša Đorđević jednom je prilikom u šali rekao za mene da sam 'Capicchioni s Balkana'

Jeste li imali uzora ili mentora u poslu košarkaškog menadžera i je li vam kompliment to što vas neki smatraju najboljim menadžerom u Europi svih vremena, istinskim nasljednikom nedavno preminulog Luciana Capicchionija, zastupnika velikana kao što su Toni Kukoč, Arvydas Sabonis, Manu Ginobili, Predrag Danilović i drugi?

Imao sam tu čast upoznati Luciana, rodonačelnika ovog posla u Europi. On je imao stotine igrača, a ja sam poslije nekoliko godina bavljenja ovim poslom također imao ogroman broj klijenata, zaista niskog i srednjeg nivoa. Saša Đorđević jednom je prilikom u šali rekao za mene da sam 'Cappichioni s Balkana'… Uzor nisam imao jer sam od početka želio nadmetati se i biti bolji od ljudi koji su bili vodeći u tom poslu, a to baš i ne ide ako ih smatrate uzorom. Mnogi se neće složiti s mišljenjem da sam najbolji europski agent svih vremena, ali u slučaju dileme, uvijek je najbolje posegnuti za statistikom. A ona kaže da nikada nitko nije zastupao MVP-a NBA lige i Eurolige u istoj godini, uz naznaku da su obojica (Nikola Jokić i Vasilije Micić, op.a.) u agenciji od 17. godine te da nisu u tom trenutku uopće obećavali takve svemirske visine. Kada je Micić u pitanju, mislim da je njegov odlazak u NBA ligu, nakon što je produžio ugovor s Efesom, samo odgođen za godinu dana.

Od početaka bavljenja menadžerskim poslom zastupali ste velik broj igrača. Koju petorku biste izdvojili ako se gledaju njihove igračke, ali i ljudske osobine?

Ovo je naravno najteže pitanje, ali da probam odgovoriti. Vassilis Spanoulis svakako je zaštitno lice agencije i netko tko je proveo sa mnom skoro 20 godina. Rasli smo zajedno i, što god se bude događalo u budućnosti, on će biti uvijek malo ispred svih. Nikola Jokić je svakako tu kao netko tko je postao najbolji igrač svijeta. Nikola Peković je momak kojeg zaista obožavam i imam velike emocije prema njemu. Možda i zato što smo jednu sezonu igrali skupa u Banjici, kada je on bio 17-godišnjak. Mirza Teletović sigurno, bez ikakve dileme, našao bi se u ovoj grupi. Konkurencija za zadnjeg člana petorke je velika: Marjanović, Micić, Šarić, Đedović… Vjerojatno bi izbor pao na Micića, kojeg vodim od njegove 16. godine i s kojim razgovaram više nego s bilo kim drugim. Ljudi iz okruženja često mi kažu poslije njegove dobre utakmice - sin ti je bio sjajan!

Nikola Jokić trenutačno je vaš daleko najuspješniji igrač, poznat u svakom kutku svijeta. Postao je MVP lige (najkorisniji igrač), no iskreno, jeste li očekivali da će postići baš takav uspjeh kada je odlazio u NBA ligu?

Nisam to očekivao. Nije ni sam Nikola! Tim prije što je atipičan i ne uklapa se u stereotipe o NBA igračima, punim atleticizma. Ali njegova košarkaška inteligencija, talent i veliki rad, za koji mnogi ne znaju da stoji iza uspjeha, doveli su ga na pijedestal. Njegov meteorski uspeh dao je nadu svim klincima da mogu do zvijezda i bez prirodno urođenih vrhunskih atletskih sposobnosti.

Nikola Jokić najsličniji je Kreši Ćosiću

Jako dugo ste u košarci pa nas zanima s kojim biste legendarnim igračem usporedili stil igre Nikole Jokića. Je li on kombinacija centara kao što su Divac, Rađa i Ćosić?

On je zaista unikatan i vrlo ga je teško usporediti s bilo kime. No možda je to ipak Krešo Ćosić, uz nadograđeni šut za tri poena.

Tko su za vas najbolji košarkaši svih vremena s područja bivše Jugoslavije?

To mi je najlakše pitanje. Dražen Petrović neusporedivo je bolji od svih koji su igrali i koji će ikada igrati. I dandanas, kada pogledam njegove utakmice, iznova se oduševim! Drugi na toj listi po meni bi bio Nikola Jokić, a treći prijeti da postane Luka Dončić.

Koliko je po vašem mišljenju stvarno dobar Luka Dončić, kojeg neki već sada smatraju najboljim europskim igračem u NBA ligi svih vremena s obzirom na njegove godine?

On je izuzetan i ne treba smetnuti s uma to da ima samo 22 godine. Jednostavno, posjeduje talent koji se rijetko viđa i koji nam demonstrira svaku večer.

Oni koji su igrali i aktivno pratili košarku 80-ih govore da se nikada više neće roditi igrači kao što su Dražen Petrović, Toni Kukoč, Vlade Divac, Dino Rađa i drugi, a danas s područja bivše države u NBA ligi igraju Luka Dončić i Nikola Jokić te već sada spadaju među pet najboljih na svijetu. Koliko se razlikuje košarka tada i danas?

Ogromna je razlika jer igrači koji danas igraju imaju znatno veću šansu za uspjeh u NBA ligi nego oni ranije. Jednostavno, u to vrijeme Europljani su smatrani igračima drugog reda i morali su proći baš trnovit put. Danas u NBA ligi znaju da iz Europe dolaze sjajni igrači i dobivaju šansu bez predrasuda.

Kada smo već kod NBA lige, činjenica jest da su ugovori odavno otišli u nebo. Čak niti koronakriza nije pokvarila planove igračima i klubovima. Kako to komentirate?

NBA je zasnovana na tržišnim principima i kao biznis se dobro razvija. Pametni ljudi vode cijeli taj projekt i logično je da igrači, kao najvažniji u cijelom tom lancu - nazovimo ga tako - privređivanja sjajno zarađuju. U odnosu na Europu razlika u plaći je ogromna, a razlog je to što klubovi u Europi nisu profitabilni. Nažalost, razlika će se samo povećavati, što znatno utječe na urušavanje europske košarke.

Je li odšteta koju NBA klubovi plaćaju za europske igrače premala (oko 725 tisuća dolara, op.a.) i možete li nam objasniti pravila kada igrač koji u Europi ima ugovor želi otići u NBA ligu? Koliko klub kao recimo Cibona može maksimalno zaraditi na jednom igraču koji odlazi u NBA?

Po meni taj iznos nije velik i trebao bi biti veći, no NBA klubovima nije u interesu da ga povećaju. Cibona, kao i svi drugi, ako želi zaraditi više od tog iznosa, mora izbjeći klauzulu o visini odštete za NBA, čime dobiva mogućnost tražiti veći iznos od propisanog i u tom slučaju razlika se isplaćuje iz igračeve zarade. Već pet, šest godina svi moji mladi igrači koji imaju NBA potencijal imaju u svojim ugovorima visinu NBA odštete, čime su zaštićeni od situacija koje smo imali ove godine, kada je nekolicina igrača Real Madrida plaćala milijunsku razliku iz svoje zarade kako bi ostvarili svoje NBA snove.

O Ciboni i Bojanu Bogdanoviću

A kako vam djeluje projekt Cibone, u kojoj igra nekoliko mladih igrača za koje kažu da će dogurati do NBA lige, kao što su centar Branković i playmaker Gnjidić, koje zastupa vaša agencija, te Roko Prkačin, koji dobro kotira među NBA skautima i vjerojatno u ljeto 2022. odlazi u NBA ligu?

Što se Cibone tiče, to je sjajna odluka, da se napokon krene u pravcu davanja šanse mladim igračima. I kao što vidite, igranje s mladima ne mora značiti loš rezultat. Sponzori i publika su se vratili, što je najbolji pokazatelj da je odluka bila ispravna. Nadam se da će ustrajati na tom putu, koji nije nimalo lak, imajući u vidu strah da se da šansa mladim igračima. A s druge strane, imajući u vidu domet te trojice igrača, takva odluka uopće ne bi trebala biti teška.

Najbolji hrvatski košarkaš Bojan Bogdanović imao je zanimljiv put do NBA lige, u kojoj danas kotira kao jedan od najboljih šutera. Kao klinac od nepunih 17 godina nije se snašao u Real Madridu, a tek je proigrao u Ciboni, kod trenera Perasovića i Radulovića. No mnogi ga nisu vidjeli u NBA ligi i govorili su da neće uspjeti.

Bojanova karijera imala je vrlo čudnu putanju, ali je na kraju svima pokazao da je NBA igrač velikog nivoa. Kao i kod Jokića te mnogih drugih igrača, nije izgledalo da će dostići ovaj nivo, ali drago mi je da je sve demantirao. Prvenstveno košgeterskim učinkom.

recept za uspjeh

'Mega Basket, projekt koji je postao najvažniji ne samo za košarku u regiji, nego i u Europi'

Miško Ražnatović posebno je ponosan na klub Mega Basket, a osnovao ga je 1998. sa željom da u njemu dobiju priliku mladi igrači. No danas za taj klub znaju baš svi NBA skauti, a razlog su Nikola Jokić, Vasilije Micić, Ivica Zubac i mnogi drugi igrači koji igraju važnu ulogu u NBA ligi i Euroligi.

'Prije 20-ak godina uočio sam to da velik broj talenata koje sam zastupao propadne kada postanu punoljetni. Nisu spremni za seniorsku košarku, nemaju pravo igranja za juniore i nađu se ni na nebu ni na zemlji. Stoga sam riješio preuzeti klub koji će služiti kao tzv. bypass za takve igrače, dok ne stasaju kako bi postali važni u seniorskom smislu. Ideja je bila da dobiju sjajne uvjete za rad i puno minuta na terenu s pravom na grešku te da nakon te sezone budu spremni za Crvenu zvezdu i Partizan. Tzv. pokusni kunići bili su Nikola Peković, Nikola Dragović i Marko Kešelj. Klub je u tom trenutku bio u drugoj ligi Srbije. Ni na kraj pameti nije mi padalo da taj klub može osvojiti kup ili igrati finale play-offa kako Srbije, tako i ABA lige. O odlasku igrača iz tog kluba u NBA da i ne govorimo. Dakle nikada me ništa u košarci, pa čak i u životu, nije iznenadilo kao razvoj tog kluba', kazao je Ražnatović, a ulaskom Mege u regionalnu ABA ligu povukao se iz upravljačke strukture.

'Iskreno, i sada imam velik utjecaj na donošenje odluka u Megi, kao što ga imam i u nekim drugim klubovima. No Mega je klub koji je nastavio funkcionirati po postulatima koje sam postavio i na to sam ponosan. Ako danas u Srbiji pitate košarkaše od 12 godina za koga navijaju, svi će reći - Zvezda ili Partizan. Ako ih potom pitate gdje bi željeli igrati, 80 posto njih reći će - Mega! I to je ono što me zaista čini sretnim. Jako puno klinaca iz Crne Gore, Bosne i Hercegovine, a u posljednje vrijeme nestvarno puno iz Hrvatske, mašta o pink dresu. Taj dres je najveća garancija da ćeš dobiti priliku igrati kao mlad, da će puno raditi s tobom, na i izvan terena, da ćeš imati stroge, ali pravedne učitelje. Poslije je sve na tebi.'

Dotakao se Ražnatović i toga kakvu danas ulogu Mega Basket ima u Europi.

'Taj projekt postao je najvažniji ne samo za košarku u regiji, nego i u Europi, s obzirom na navalu igrača iz SAD-a te nedostatak strpljenja za mlade igrače. Da nije bilo tog projekta, ne bi bilo MVP-a NBA lige (Jokić), ne bi bilo MVP-a Eurolige (Micić), ne bi bilo MVP-a ABA lige (Filip Petrušev, kao ni Zupca, Marjanovića, Zagorca, Čančara, Jaramaza, Simonovića, Luwawua i drugih. Kada kažem 'ne bi ih bilo', mislim na to da nitko od njih ne bi bio na razini na kojoj je sada. Samo zato što bi teško dobili priliku za rad, posvećenost i ljubav na nekom drugom mjestu.'

Kada je o radu u Mega Basketu riječ, postoje posebna pravila, po čemu su raritet u Europi. No isto tako je jasno kako su Jokić i ostali postali tako posebni igrači…

'Postulati kluba su jasni - trenira se jako puno, nerijetko pet sati dnevno, dobiva se puno minuta i puno slobode u igri. Visoki igrači moraju driblati i šutirati, napad mora biti maksimalno kratak... Prijepodnevni treninzi isključivo su za ispravljanje individualnih slabosti i zabranjeno je igranje 5 na 5. I naravno, pravilo broj jedan - kada uđete u dvoranu, morate ostaviti telefon na porti.'

No Ražnatović nije ostao samo na tome, pa su tako pokrenuti novi projekti. A sve da bi mladi igrači dobili dodatnu šansu.

'Danas se pokazalo da 18-godišnjaci nisu spremni za Megu, pa je napravljen novi bypass, ali ovaj put za Megu. To je OKK Beograd, koji se natječe u srpskoj ligi s igračima '02. i '03. godišta i ima hrpu nestvarnih talenata, onih koji čekaju da se popnu stepenicu više. I još nešto. U međuvremenu je preuzet ženski klub, ART Basket, s istim principima i dobi igračica. U prvoj sezoni osvojen je kup i igrano finale play-offa! Eto, to je danas Mega i, kao što sam rekao, od ogromnog je značenja za cijelu Europu. Dušobrižnici kažu da se tamo igra bez pritiska, a to je nešto najsmiješnije što sam čuo i sasvim sigurno ljudi koji to tvrde ne mogu se pohvaliti velikim košarkaškim IQ-om. Ako je igranje bez pritiska putokaz da se stvore Jokić i Micić, onda je možda baš to ono što treba raditi. No to i nije tema.'

Za kraj se Ražnatović između ostalog na znakovit način dotakao Cibone, u kojoj se brine o sve više mladih igrača. I uvjeren je da je to pravi put.

'Možda će Mega u budućnosti imati sjajne rezultate, možda će uspjeti iz trećeg finala osvojiti Euroligu za juniore. Možda će rezultati biti loši i klub će ispasti u ABA 2 ligu… To baš nitko ne može predvidjeti ili tvrditi. Ali ono što je sigurno - dok postoji klub, iz njega će izlaziti igrači koji će godinama nakon toga dominirati u Europi i Americi. To je apsolutno sigurno, a kada pogledate današnji roster s Jovićem, Đurišićem i Bogavcem te liderima OKK Beograd Kovačevićem, Mušikićem i Grbovićem, ni vi nećete imati dilemu. Sadašnja sezona je najteža za Megu ikada! Momčad je uvijek mlada, ali ove godine ti mladi imaju 18 godina, kao što su Jović i Bogavac, ili svega 17 godina, kao Đurišić… Zaista je jako teško imati bilo kakav uspjeh s takvim uzrastom igrača u najjačoj ABA ligi ikada. I još nešto - posebno mi je drago što sada i drugi klubovi pokušavaju ići opisanim putem, a tu prvenstveno mislim na SC Derby i Cibonu!'