U otvaranju drugog kola Svjetskog prvenstva jedan od favorita natjecanja, Brazil, pokazao je mnoge svoje slabosti. Domaćin je neke od tih problema u igri pokazao i u utakmici protiv nas, međutim ostale su u drugom planu skrivene iza sudačkih pogrešaka, te maskirane uvjerljivim rezultatom. No Meksiko je sinoć ogolio slabosti Brazila do te mjere da se Scolari ne može najmirnije spavati.

Budimo pošteni do kraja, do boda je Meksiko došao i pomalo sretno, najbolji igrač utakmice bio je sjajni meksički vratar Guillermo Ochoa, koji je definitivno svojim nevjerojatnim obranama odlučio utakmicu. Međutim, isto je tako bilo očito kako Seleção ima problema s igrom. Što se tiče kadra, u odnosu na utakmicu s Hrvatskom, Ramires je zamijenio Hulka koji je ozlijeđen napustio zadnji trening. Moguće je da se Scolari odlučio za Ramiresa kako bi imao bolju zaštitu od tranzicije koju Meksiko drži svojim glavnim oružjem, ali ta promjena nije mnogo utjecala na poteškoće u igri, niti pozitivno niti negativno. Scolari nije poznat kao „joga bonito“ trener, naslov koji ima iz Japana i Koreje osvojio je čvrstom igrom i legendarnim napadom 3R, trolistom Ronaldo, Ronaldinho i Rivaldo. Danas, kad mu je po imenima najjači dio ekipe obrana, još se više vidi koliko je igra ovisna o raspoloženju, improvizaciji i klasi zvijezda iz napada, u ovom slučaju pričamo gotovo isključivo o Neymaru.

Plan igre je uključivao da se stoperi, koji odlično igraju loptom, rašire, zatim se između njih spusti Luiz Gustavo od kojeg je počinjala igra, a bekovi odu visoko pružiti širinu. Tada slijedi kretanje koje je trebalo otvoriti obranu: dok je Ramires zakovan na desnom krilu, Neymar se spušta po loptu na centar a Oscar lijevo izvlači beka i pokušava kretanjem bez lopte napraviti prostor. Međutim, za razliku od utakmice s Hrvatskom, Brazilci protiv Meksika nisu uspijevali prolaziti kroz sredinu. Bolje rečeno Neymar nije uspijevao, na njemu i Gustavu je napravljeno čak 9 prekršaja. Prekršaji, pa i male grubosti u igri, su ga otjerali više uz teren te igra Brazila bila rascjepkana, nisu mogli kroz sredinu doći do opasne zone u kojoj su mogli ugroziti gol Meksika.

Meksiko s druge strane je iskoristio sve blagodati 3-5-2 formacije. Odlično se osjetio taj igrač viška u vezi kroz obrambenu fazu igre, jednostavno su zatvorili sredinu kroz koju nije bilo prolaza. Čak i onda kad bi Neymar ili Oscar uspjeli napraviti uspješan dribling ili iskoristili Paulinha kao mantinelu, uvijek je bio tu netko da počisti opasnost barem prekršajem. Tu se ponavlja prožvakana priča o važnosti razbijača na zadnjem veznom.

Kad je sredina bila toliko zakrčena jedini put za Brazil je bio igrati preko krila. Kako se Neymar uvlačio prema sredini, njihov najkreativniji igrač Oscar se trudio povezati linije, dok je Fred bio beskoristan i uglavnom u ofsajdu, a Ramires je odavno prestao doprinositi na krilu kao što je to radio u Benfici, na krilima se igra svela na 1 na 1 Marcela i Alvesa protiv Aguilara i Layuna. A Aguilar i Layun su odigrali odlične utakmice. Bili su aktivni u obrani, rastrčani i neprelazni. Više od onih pokazatelja vidiljivih u statistici, makar su i oduzete lopte i startovi na razini, o kvaliteti njihove predstave govori to kako je Brazil mnogo puta bio prisiljen krenuti u gustu sredinu jer su njih dvojica kvalitetnim postavljanjem sprječavali dodavanje prema sredini.

Nikad nije lako pobijediti u okršaju s Marcelom i Dani Alvesom, međutim njima je to uspjelo. Osim defanzivnog doprinosa, Meksiko je u kontre kretao iznoseći loptu baš preko njih dvojice. Ta činjenica je dodatno prisilila brazilske bekove na pasivniju ulogu u ofanzivnim zadaćama s obzirom da je Meksiko imao igrače koji mogu iskoristiti njihove izlete u napad i prostor koji takvim akcijama ostavljaju iza svojih leđa. Ulaskom Bernarda za kratko se osjetila okomitost i problemi koje je stvorio, no međutim Meksikanci su se brzo adaptirali tome, pa čak i dominirali igrom sredinom drugog poluvremena.

Iako Meksikanci ne ostavljaju dojam ekipe s puno velikih imena, zaslužuju naš respekt i sigurno je kako ćemo se morati jako pomučiti da probijemo ovako organiziranog protivnika. Sredina im je gusta, praktički neprolazna, prijete kroz tranziciju, a najlakše ih je probiti preko krila. Ne zvuči dobro za nas, dapače zvuči kao da nam maksimalno ne odgovaraju i Kovač će im morati posvetiti pozornost. Siguran sam da već jest.

S druge strane, Brazil će morati naći neke nove modele u svojoj igri, jer ovo nije ono što pomislimo kad kažemo 'brazilski nogomet'. Scolari bi morao prestati napucavati boce s vodom uz aut liniju i naći modele kako prenositi loptu do napada bez da to izgleda kao solo prodori Neymara ili Oscara. Sigurno je da će im u daljnjim fazama kvalitetniji protivnici ostavljati više mjesta za kontre, što im svakako više odgovara, međutim ako žele biti legitimni favoriti za prvaka moraju naći načine za ispraviti svoje slabosti.