Bivši hrvatski reprezentativac prvi je put otvoreno progovorio o teškoj depresiji kroz koju je prolazio 2016. godine. U podcastu 'Karijera u retrovizoru' Milanu Stjelji priznao je da je stanje bilo toliko ozbiljno da danima nije mogao jesti te da su mu kroz glavu prolazila i najteža pitanja.

'Te godine bilo je baš teško. I sa suprugom i sa svime, a ima tu dosta i moje krivnje. Nisam mogao danima jesti. Evo, ovo nisam nikome dosad rekao, ali tebi hoću. Bilo je dana kada sam se pitao ima li smisla živjeti', ispričao je Lovren.

'Želim da ljudi znaju da nisu sami'

Lovren je objasnio i zašto je nakon toliko godina odlučio javno govoriti o jednom od najtežih razdoblja svog života.

Nije mu, kaže, jednostavno izgovarati takve stvari, ali želi da njegova priča dođe do ljudi koji prolaze kroz slične probleme.

'Znam da ovo nije lako ni reći ni čuti, ali želim da ljudi znaju da brojni ljudi imaju probleme i da nisu sami u tome', poručio je.

Lovren je upravo 2016. prolazio kroz vrlo intenzivno razdoblje karijere u Liverpoolu. Bio je pod velikim pritiskom profesionalnog nogometa, a istodobno se suočavao s problemima u privatnom životu.

Samo dvije godine poslije postao je jedan od ključnih igrača generacije koja je s Hrvatskom stigla do finala Svjetskog prvenstva u Rusiji.

Modrić je vojnik, Rakitić švicarski sat

U velikom razgovoru Lovren se prisjetio i suigrača iz te povijesne reprezentacije.

Luku Modrića opisao je kao 'vojnika', a Ivana Rakitića usporedio sa švicarskim satom. Posebno emotivno govorio je o Mariju Mandžukiću i Marcelu Brozoviću.

'Mandžo se žrtvovao za druge. A Brozović je istinski dobra duša. Živi on u svom filmu, jede sendvič s valjda pola kilograma salame i sira prije početka finala Svjetskog prvenstva, ali on ima posebno mjesto u mom životu i mom srcu', rekao je Lovren.

Otkrio je i detalj iz prijateljstva s Mohamedom Salahom. Bio je među rijetkim ljudima kojima je Egipćanin unaprijed otkrio da odlazi u Trabzonspor.

'Rekao mi je: Deki, jedino ja i moja žena znamo za Trabzon. Rekao sam mu da neću nikome reći', ispričao je Lovren.

'Tko zna gdje bih danas bio'

Lovren se vratio i puno dalje u prošlost - do bijega iz ratom zahvaćene Bosne i Hercegovine te svojih početaka u Dinamovoj omladinskoj školi.

Kao dječak svakodnevno je putovao iz Karlovca u Zagreb na treninge, a obitelj nije imala dovoljno novca da bi bez problema pokrivala troškove. Tada mu je pomogao trener Željko Adžić.

'Svaki dan iz Karlovca u Zagreb i natrag. Ne znam sjećam li se dobro, ali bilo je to 70 tadašnjih kuna. Mi to tada nismo imali i da trener Adžić nije pomagao iz svog džepa, tko zna gdje bih ja danas bio.'

Dvadesetak godina poslije Lovren iza sebe ima karijeru kakvu je tada bilo gotovo nemoguće zamisliti - Liverpool, Lyon, Zenit, Liga prvaka, Premier liga i dvije svjetske medalje s Hrvatskom.

No njegova najvažnija poruka iz ovog razgovora nema mnogo veze s trofejima.

Iza velikih stadiona, medalja i slike uspješnog profesionalnog sportaša mogu postojati borbe koje nitko izvana ne vidi. Upravo zato Lovren je, nakon deset godina šutnje o tom razdoblju, odlučio prvi put ispričati svoju.