Nakon dvije i pol godine provedene na klupi egipatskog Pyramidsa, Kruno Jurčić, bivši hrvatski nogometni reprezentativac, itekako je kompetentan govoriti o procvatu egipatskog nogometa. Jer sa svojim je klubom uzdrmao ne samo egipatski, već i afrički klupski nogomet.

A kakav je posao odradio, potvrđuje i podatak da iz njegova kluba na SP-u nastupaju čak petorica igrača.

'Pratim, pratim svoje Egipćane. Trojica igrača iz mog kluba jučer su bila i starteri. To su Hafez, Lašin i Ziko. I moram priznati, Egipat me iznenadio. Znao jesam kvalitetu tih igrača, ali i cijelog kadra koji je imao izbornik Hasan. Međutim oni nisu tako dobro djelovali ni u Afričkoj ligi nacija ni u kvalifikacijama kao što su sad dobro djelovali na Svjetskom prvenstvu. Izbornik je malo promijenio strategiju, ušao u malo ofenzivniji, moderniji nogomet. Inače je sve to prije bilo branjenje, defanziva i nekakvo čekanje kontri. Sada je to puno ofenzivnih segmenata i mogu reći da je izgledalo jako dobro', rekao je 56-godišnji Kruno Jurčić za tportal, a s Pyramidsom je osvojio dva egipatska kupa, afričku Ligu prvaka te FIFA-in Afričko-azijski-pacifički kup prvaka.

'Ali što se tiče ovog SP-a, mislim da je nakon našeg poraza, odnosno pljačke protiv Portugala, ovo druga najveća krađa na SP-u. Definitivno. Mislim da je krađa najadekvatnija riječ. Možemo sada to uljepšavati, biti 'fini građani' i ovo – ono, ali mislim da je to jučer bila čista krađa. I da je već krajnje vrijeme da se umirove te nekakve 'svete krave' zbog kojih se ta svjetska prvenstva i sve te utakmice pretvaraju u najobičniju lakrdiju. Ovo je sramotno', bio je oštar Jurčić.

Nastavio je pun gorčine na nepravdu koja je zadesila 'njegove' Egipćane.

Razumijem da postoje nogometna pravila i suci mogu donositi odluke kako oni žele, ali te odluke moraju se zasnivati na nekim kriterijima koji su isti za sve sudionike nogometne utakmice, i za jednu i za drugu ekipu. Ako na jednoj strani sudite neki smiješni dodir i poništite gol, onda treba isti takav gol poništiti i u drugoj situaciji, kada je to isto lagani dodir koji bi se morao pretvoriti u jedanaesterac za Egipat. Tu se gubi transparentnost nogometne igre. Gubi se smisao nogometne igre. I mislim da je utakmica jučer pokazala da je ovo Svjetsko prvenstvo zalutalo u krivu ulicu.

Jesu li Argentinci uopće bili sposobni bez tog sudačkog poguranca doći do preokreta?

Argentina je ekipa prepuna vrhunskih igrača koji imaju ogromno iskustvo. Međutim, da Egipat ode na 3:0, pitao bih te – imaju li oni iskustvo, imaju li ovo, imaju li ono? Argentinci su ekipa koja u svakom trenutku može otići do kraja sa svojim iskustvom, sa svojim znanjem. Međutim mislim da je sad, na ovom Svjetskom prvenstvu, presudan faktor postala podrška FIFA-e, podrška sudačke organizacije. Znači, ekipa koja bude imala veću podršku bit će svjetski prvak. Sad, hoće li to biti Francuzi, Argentinci, Španjolci... Mislim da ove godine o tome odlučuju Collina i Infantino, a ne nogometna kvaliteta.

Poznajete li osobno egipatskog izbornika?

Upoznao sam Hosama Hasana, a on je zbilja osebujna osoba. On je čovjek koji na čudan način gleda na nogomet. Nisu bili zadovoljni njime, međutim njegovo veliko ime, igračko, sačuvalo ga je na poziciji. I nakon polufinala Afričke lige nacija on je otišao i vodi ekipu na Svjetskom prvenstvu. Ali sad je napravio fenomenalan rezultat. Egipat je oduševljen, Egipat je bio u euforiji. I možda bi sada bila šteta za nogometni svijet da ne puste te mnogoljudne zemlje, da se nogomet primi, da stekne nove fanove. Jer ovako, kada se na ovaj način razbiju nečiji snovi, onda mislim da nogomet ide u krivom smjeru. I kako će sad mala djeca u Egiptu doživjeti nogomet i zapaliti se za njega? Mislim da je to problem. Inače, čak sam mislio da će reakcija Hasana jučer biti burnija jer je inače sklon vrlo izravnim i direktnim izjavama. Na specifičan način doživljava i nepravdu i svoj način vođenja utakmica. I sada je stekao veliki kredit u egipatskoj nogometnoj javnosti ovim rezultatima na Svjetskom prvenstvu.

Za kraj, Jurčić je morao dodati još jedan jako važan podatak.

Ono što je jako bitno naglasiti za egipatsku ekipu, to je jedina afrička ekipa čiji se roster 80 ili 90 posto sastoji od igrača koji igraju domaću ligu. Za razliku od njih, Marokanci, Senegalci, Kongo i te reprezentacije imaju 90 posto igrača koji nisu čak ni rođeni u tim zemljama.

I tek jednom rečenicom dotaknuli smo se priče oko ostanka ili odlaska Zlatka Dalića s mjesta izbornika hrvatske nogometne reprezentacije.

Kako mi njega guramo niz stepenice... Ako je išta zaslužio, osim spomenika na svakom većem trgu u Zagrebu, on je zaslužio da mu se ostavi vremena i prostora da sam odluči kad će otići i kako će otići.