Evo, nogometni sudac upravo je označio početak finala Europskog prvenstva, a isto tako je dao znak za početak pisanja današnjeg bloga. :)

Trenutačno se nalazimo u Bratislavi, u jednom hotelu na 15-ak minuta vožnje od centra grada. Objektivno, hotel nije baš nešto posebno. Svojim stilom je ostao negdje u 1980-im godinama i slobodnom procjenom bih mu dao dvije zvjezdice. Baš u takvom hotelu mi se svi osjećamo kao kraljevi!

Za početak, ima četiri tvrda zida koje ne moraš postavljati kad završiš s bicikliranjem. Onda nema puhanja karimata, vreća za spavanje, vađenja stolova i stolica iz kombija, frižidera, postavljanja struje... Divota! Pokušavam si u glavi strukturirano formulirati zašto toliko volim to pedalinsko prometalo da bih ga mogu izgovoriti u jednoj smislenoj rečenici. Nisam još uspio, ali veselje malim stvarima kao što su čari slovačkog poluhotela je sigurno jedna od njih. Svi živimo brzo, uvijek želimo nešto više i uvijek primjećujemo samo stvari koje nemamo. 'Let's go back to basics' s vremena na vrijeme. :)

Sad kad imamo dva sata više na raspolaganju, umjesto postbiciklističkog rintanja, kraljevi hotela postanu skloni filozofiranju. :)

Da me netko pita što najviše mrzim na ovom bicikliranju do Londona, iz topa bih mu ispalio 'pranje veša na ruke'. Znam da si sad malo skačem u usta s ovim 'let's go back to basics', ali briga me. Nadao sam se da će u hotelu biti veš-mašina koja će odraditi posao za mene, ali ništa od toga.

Danas su neki od kraljeva doskočili tom problemu na svoj način. Trosobne su sobe, pa možemo govoriti o Tri kralja pedalinca (Saša, Maks i Marko). Tuš kabinu su zaštopali s ručnikom, da voda ne otječe i unutra ubacili svoje prljave kraljevske odore. Onda je velebni kraljević Marko prelio sve deterdžentom, uskočio u tuš-kabinu i počeo skakati po tom vešu, kao što se nekad gacalo grožđe. Majko mila, očito nismo imali neke kriterije kad smo odabirali Pedalince za London. :)
Evo Španjolci zabili gol! U stvari ne znam da li se tom veseliti, idu mi na živce i Talijani i Španjolci, čisto iz nogometne perspektive.
Današnji dan je bio super! OK, bilo je jako vruće, a moje ograničene sposobnosti izražavanja sprječavaju me da objasnim koliko je naporno biciklirati po vrućini. Probat ću sutra pratiti količinu tekućine koju unesem u sebe tijekom vožnje (isključujući radlere, hehe). Zato se jučerašnje mrcvarenje i produženje rute danas uvelike isplatilo. Lagano smo biciklirali i upijali svijet koji prolazi oko nas, zafrkavali se, pozdravljali ljude i došli u Bratislavu, a da to nismo niti osjetili i to već u 14 sati. U usporedbi s jučerašnjih 20,30, izgleda jako kraljevski. :)

Izgleda da nam se iz dana u dana događaju neke stvari prvi put u životu. Danas smo npr. u 61 km prošli vožnje prošli kroz tri države, Mađarsku, Austriju i Slovačku. Još mi baš nije jasno kako. :) Morat ću to provjeriti na karti, a rutu šaljemo i vama da ju pogledate OVDJE.

2:0 za Španjolce. Počinjem navijati za Talijane čisto da malo bude napeto.
Sutra nas čeka Beč, centar Austro-Ugarske koji će biti taman po ukusu kraljevskih Pedalinaca. Zapravo, krajnji sutrašnji cilj je 10 kilometara iza Beča, kamp u Klosterneuburgu. O tom ćete sve znati u sljedećem blogu. :)
Po pedali!