Izbornik je sasvim očekivano odlučio dušu otvoriti u sadržajnom intervjuu pouzdanom novinaru Sportskih novosti i otvoreno počeo govoriti o nedostacima igrača koje nije (ili je zanemarivo malo) koristio u Brazilu.

Prvi na nišanu izbornika očekivano se našao svježe umirovljeni Ognjen Vukojević kojega je prozvao za nedostatak taktičke zrelosti, 'neuredno kretanje' i nedostatak kreacije u ofenzivnoj fazi. Pošteno. Iako svatko od nas smatra da bi bio sjajan izbornik, praksa je drugačija i treneri znaju – bolje.

Eduardo pak uživa u produljenom boravku u rodnom Brazilu i još niti jednim slovom nije dovodio u pitanje svoj odnos s izbornikom. Iako, pogled nakon prve i treće utakmice mu je govorio tisuće riječi… Danas je Eduardo mogao pročitati kako nakon krvoločnog starta Taylora više nije isti igrač, te kako se mora pripremiti na ulogu alternative. Opet pošteno, to je Dudu znao i sam, ali nakon povratka u golgetersku formu ovoga proljeća s punim pravom očekivao je više.

Nema ničeg spornog niti u stavljaju 'box to box' univerzalca Ivana Rakitića u krilo stoperskom dvojcu. Pa niti u stavljaju u defanzivnu liniju Luke Modrića… Sve su to trenerske odluke koje su rezultirale uglavnom 'bljutavom' igrom Hrvatske u Brazilu – ali da je kojim slučajem Kovač prošao Meksiko cijela bi se povijest drugačije pisala i nijanse analiza podsjećale bi na zastavu mira. Sve je u nogometu ionako vrlo relativno i analize, duboko sam uvjeren, vrijede samo ako su napisane prije sučevog zvižduka.

Ali ono od čega izbornik bježi, a ne bi trebao, je da mu selekcija nije bila na vrhunskoj razini. Može netko biti odličan trener, ali institucija izbornika ima i dimenziju više. Nismo mi jedini koji se muče s pozicijom lijevog beka. Dapače, u sličnom problemu je većina svijeta. Pa zašto nije pokušao s Hrvojem Milićem koji je odigrao sjajnu sezonu u Rostovu i uzeo ruski kup?

Ako na (svojoj) poziciji zadnjeg veznog igrača troši oba najkreativnija hrvatska veznjaka i nema nikakav plan b koji je spreman koristiti u praksi onda je u velikom problemu. Zašto nema spremnog Ivice Vrdoljaka, igrača kojega se ignorira već godinama a mogao je biti taktičko blago u utakmici u kojoj je potrebna pobjeda, a Hrvatske nema ni na horizontu meksičkog vratara? Trener koji na utakmicu, a pogotovo na veliko natjecanje, dođe bez barem dva rezervna plana – mora biti spreman na žestoku kritiku.

Kovač i sam kaže kako na sebe preuzima odgovornost rezultatskog neuspjeha. Nema druge riječi, i nisu je izmislili mediji nego sami akteri s terena nakon kraha u Recifeu. Ipak, Niko je preveliko ime hrvatskog nogometa da bi ga se škartiralo nakon osam mjeseci mandata. Iako bi bilo rezona i za takvu odluku, jer cijeli svijet se slaže da Hrvatska pojedinačno vrijedi više od prikazanog u Brazilu…

Ali medeni mjesec mu je pri kraju i nitko to ne zna bolje od njega. Slijedi ciklus koji će sasvim definirati njegove trenutne trenerske dosege i utakmice u kojima Rakitić i Modrić više ne smiju biti bliže svom vrataru od protivničkog. To nije prirodno i Hrvatska je s takvim rasporedom veznjaka neprepoznatljiva. Mladi mogu biti rješenje, ali i selekcija iskusnijih šira je nego se čini. Pomlađivanje sastava uvijek je tanak led, a Niko za prvi veliki ispit nije zaslužio više od solidne trojke. Nova 'trojka' u napuhanoj Hrvatskoj neće se tolerirati. Na idući Euro ići će doslovno pola kontinenta, i Kovač će osim rezultata trebati pokazati i da je u stanju ukomponirati sastav na kojemu najbolji Hrvati igraju na svojim pozicijama i pokazuju koliko mogu i vrijede. Ne zvuči komplicirano…

Osovina ekipe s razlogom se zove osovina. Može Mandžukić sjajno odigrati i na poziciji beka, ali to, složit ćete se, nema previše smisla.