Nakon prve utakmice dana, klasičnog europskog sudara divova između Njemačke i Francuske, red je došao i na južnoamerički derbi između domaćeg Brazila i Kolumbije kao hita prvenstva. Utakmica prepuna događanja, iako ne pretjerano kvalitetne izvedbe u kojoj je Scolari ipak nadigrao Pekermana

Nakon klasičnog rovovskog rata u prvom dvoboju, nalik mnogo ozbiljnijem sukobu istih strana u Bitki za Verdun, Brazil i Kolumbija su nam priredili tipični južnoamerički gerilski sukob. Glavni taktički postulat temperamentnih 'južnjaka' je pobjeda pod svaku cijenu. Upravo smo to vidjeli sinoć u utakmici prepunoj emocija i strasti, prekršaja i prljavih udaraca, driblinga, tempa i nevjerojatnog dekora na tribinama. Međutim, Pekerman si je svojim odlukama pucao u nogu

Nije neko otkriće kako je Brazil daleko od joga bonito ekipe, skup je to radnih igrača, momčad u kojoj napadačka snaga leži u Neymaru i ofenzivnosti bekova. Svjestan da je s druge strane talentirana družina koja je u stanju iskoristiti prostor koji će se otvoriti iza njihovih leđa, stari lisac Scolari se odlučuje ostaviti na klupi Alvesa i na njegovo mjesto staviti defanzivno odgovornijeg Maicona. Originalni plan je bio pritisnuti Kolumbijce jako visoko, iskoristiti njihovo neiskustvo i faktorom iznenađenja doći do prednosti.

Iznenađenje je uspjelo, dosad nismo vidjeli onako agresivan i kompaktan Brazil te su Kolumbijci djelovali nespremni i šokirani. Karte su se Scolariju dodatno posložile kad je nakon samo 7 minuta Thiago Silva zabio za 1:0, nakon grozne reakcije uže obrane Cafeterosa. U toj situaciji Brazil se povlači malo dublje, temeljna ideja je bila tako oduzeti Kolumbiji prostor za kontru, dok je kreativne resurse u vidu Jamesa gušio s izrazito agresivnim defenzivnim veznjacima koji se nisu libili faula. Zapravo, najčešće je prekršaj bio i prva opcija.

Pekerman je s druge strane očekivao drugačiju situaciju. Očekivao je Brazil koji će pokušati kontrolirati loptu, napadati i tako im ostaviti mogućnost da udaraju iz tranzicije. Stoga se odlučio u vezni red staviti Guarina koji može pomoći u distribuciji lopte, dok je lijevo u veznom redu igrao Ibarbo koji se gubio u pokušajima da zaštiti leđa Jamesu i pomogne Armeru na desnom boku obrane, ali najčešće se morao povlačiti prema sredini i Guarinu. U napadu je prednost dobio Gutierrez, igrač koji je kvalitetan u otvaranju kontri, ali inače nije pokazao sposobnosti kretanja u postavljenim napadima.

Pogriješio je Pekerman u mnogo toga. Kadrovski, za obranu se nepremostivim pokazao nedostatak sjajnog Aguilara, a Quintero bi na lijevom krilu omogućio Jamesu puno veću podršku u razvlačenju bloka koji je bio usmjeren direktno na njega. Na poluvremenu, Ibarbo je zamijenjen Ramosom koji je otišao u sredinu. Tako Jamesu Rodriguezu nije stvaran prostor i razvlačena obrana, nego dodatna gužva, a Armero je ostao još izloženiji. Cuardado je igrao privatnu utakmicu u kojoj je pokušavao isključivo driblinzima, Gutierrez je veći dio utakmice bio praktički beskoristan tako da je Bacca u 20 minuti svojim kretanjima bez lopte donio više koristi nego Teofilo u 70.

Najveći minus Pekerman je zaradio apsolutnim izostankom plana B. Nakon gola Brazil povlači obranu dublje i tako zatvara prostore koje su Los Cafeterosi mislili napasti. To ne izaziva nikakvu suštinsku reakciju argentinskog stratega. Pošto je zadnja linija Kolumbije ostala poprilično duboko, između „2 ofsajda“ ima 60-ak metara i igra se pretvara u natrčavanje u tom prostoru. S ovakvim veznim redom od dva fizički moćna zadnja vezna, još moćnijim Hulkom, vižljastim Neymarom i Oscarom s izvrsnim osjećajem za prostor, u takvoj je igri Brazil protiv svakoga na domaćem terenu, i u prenesenom značenju. Posebno kad u jednadžbu dodamo pozitivan rezultat kojeg su imali, kao i izbor igrača Kolumbije, gdje je bio manjak ljudi koji su sposobni raditi višak bez lopte. Da bi napravili šanse posjedom trebali su skratiti teren tako da podignu zadnju liniju, a i onda su bile potrebne izmjene kako bi dobili krilne igrače i napadača koji su u stanju otvoriti prostor, a ne pasivno čekati loptu.

Pošto Pekerman nije reagirao utakmica se tako pretvorila u svojevrsnu reprizu one s Čileom. Okomita igra, pokušaji brzog prijenosa lopte, dosta prekršaja i golovi iz prekida. Kad se protivnik pribrao, doduše za razliku od Čilea više po ho-ruk principu nego kvalitetom napada, Brazil je u završnici opasno visio, usprkos tome što su Kolumbijci uputili samo jedan udarac u okvir van jedanaesterca.

Na zastavi Brazila je natpis 'Ordem E Progresso', moto jako primjenjiv i na njihovu reprezentaciju. Zasad žive od odličnog reda u obrambenoj fazi igre, stoperskih golova i nekako napreduju dalje iz kola u kolo. Opet će biti neizbježno spominjati suce, jer dojam je kako je Carlos Velasco Carballo pogurao Seleção s nekoliko oproštenih kartona kao i u situaciji s poništenim golom Kolumbijaca. Međutim, u polufinalu neće moći računati na vjerojatno dva svoja najvažnija igrača, Neymara zbog ozljede i Thiaga Silvu zbog nepotrebno zarađenog kartona. Ako žele proći Njemačku bez njih dvojice, trebat će im partija kakvu još dosad ne turniru nisu pokazali. I to čitave ekipe, a za to napraviti Scolari će morati osmisliti dosta bolji model od ovoga večeras. Inače ni suci neće moći pomoći.
Mihovil Topić, GPB