Hajduk je danas u jednakoj rupi u kakvoj je bio pod bivšim Upravama, naslova nema niti je na vidiku, osim Dinama danas je i Rijeka stabilnija i realno jača od Bilih, a skoro svaki mjesec nas se bombardira s informacijama o milijunskim dubiozama kluba koje su nekad 30, nekad 50, a nekad 100 milijuna, ovisi kome vjerujete, ali u svakom slučaju su visoke. A uz sve to, izlaznih transfera koji bi napunili blagajnu baš nema. Vršajević i Maloča se prodaju godinama i još su tu, najbolji igrači kao Pašalić ne odlaze za 10 nego za 2 milijuna i tako redom. Cijela ta slika ne govori puno u prilog sposobnosti Brbićeve Uprave, a niti o sposobnosti onih koje su navijači odredili da upravljaju klubom.

I što napraviti kada nekako moraš opravdati svoje postojanje, a nemaš realnih uspjeha za pohvaliti se? Pa Hrvati smo, uvijek može netko drugi biti kriv. U našem nogometu je sreća za takve da uvijek postoji 'joker zovi', a to je HNS. Uopće nije sporno da se na štetu Hajduka dosta griješi. Uopće nije sporno da bi za Dinamo onakav penal bio sviran u 9 od 10 slučaja, a ovaj jedan bi bio u utakmici u kojoj već ionako vode 3-0. Nije niti sporno to da Hajduk pretrpi sudačke nepravde u startu svake sezone već barem 3-4 sezone zaredom, nepravde koje ga koštaju nekoliko bodova i u startu Bile stave na njihovo mjesto, iza leđa Mamićevog 'stroja'. Ali, sve to nema nikakve veze sa Brbićevim i Baldasarovim 'zgražanjem' nad sudbom kletom koja je snašla Hajduk i najavama o istupanju iz lige koje se diskretno puštaju u opticaj ne iz samog Hajduka, nego sa ulice koja već odavno služi kao neslužbeni glasnogovornik splitskog kluba.

Zašto nepravda nema veze sa ovakvim najavama? Jer da ima, onda uopće ne bi bilo dvojbe, Uprava Hajduka bi, uz podršku Grada, jednostavno pokupila svoje stvari i otišla. Sudačkih greški i nepravdi prema Hajduku je bilo dovoljno da se već odavno Hajduk odluči na takav korak, da je to zaista ono što ih smeta. Ali, Uprava dobro zna da ako bi se odlučila na takav korak da ostaju na čelu kluba koji ništa ne igra, nije na nikakvoj pozornici, moguće su i kazne protiv njega, a stišću ga i dalje multimilijunski dugovi za koje se očekuje da ih ljudi koji vode klub vrate. I tu prestaje sva diskusija o bilo kakvom istupanju iz lige, takvim potezom bi Hajduk ostao bez svega osim bez dugova koji bi ostali, a ako ova Uprava nije u stanju riješiti dugove kad se igra, kad se puni stadion i kad se ima kakvih takvih sponzora, ne znam kako bi to izvela kad bi klub cijelu sezonu mirovao ili igrao prijateljske utakmice sa bosanskim niželigašima.

U cijeloj priči najgora je populistička, a istovremeno alibi metoda kojom se služi gradonačelnik Splita Ivo Baldasar. U pravoj maniri stranke iz koje dolazi, Baldasar se ne želi puno miješati nego prebacuje odgovornost na klub, a on će ih, kao, podržati kako odluče. Ne bi to bilo ništa loše da Grad Split, kojeg Baldasar predstavlja, nije VLASNIK kluba o kojem se radi. Dakle, vlasnik kluba Baldasar pere ruke od odgovornosti i prebacuje lopticu na svoje pijune. Je li to ponašanje pravog vlasnika, odgovorne osobe koje na kraju krajeva, prima plaću od građana da se brine o gradskom vlasništvu? Teško…

Brbićeva Uprava postaje svjesna da neće uspjeti ništa popraviti u klubu. Je li to zbog grešaka prošlih Uprava, vlastite nesposobnosti ili zbog lošeg odnosa HNSa prema Hajduku nije ni bitno, Brbić i ekipa su dovedeni da stabiliziraju klub, a ne uspijeva im. Kao što se i čovjek koji se utapa očajnički lovi za sve što mu dođe pod ruku, tako se i Brbić očajnički lovi za sve što mu može pomoći da spere odgovornost sa sebe. A ako proziva omraženi HNS i Mamića, naravno da mu to donosi bodove među Hajdukovim pukom jer se HNS Mamića opravdano mrzi. I dok god mu uspijeva da usmjeravanjem mržnje na Mamića i HNS kamuflira svoje nedostatke i nesposobnosti, tako dugo je siguran na poziciji i siguran je da nitko neće postaviti jednostavno pitanje; 'predsjedniče i uvaženi članovi NO, po kojim se konkretnim pokazateljima vidi da Hajduk ide na bolje?'.