Od trenutka kada se nije našao na popisu izbornika rukometne reprezentacije Hrvatske Slavka Goluže 34-godišnji Splićanin Balić rijetko je otvoreno govorio o toj temi. Kada se ovog ljeta odlučio za dolazak u Bundesligu, u klub HSG Wetzlar, čini se kako se povukao u sebe jer je i sam svjestan kako je ovo jedna od njegovih posljednjih profesionalnih sezona.

U vrlo zanimljivom intervjuu za web  stranicu EHF-a bez dlake na jeziku odgovorio je na sva pitanja novinara.

Jedno od najzanimljivijih svakako je bilo pitanje je li mu teško bilo prihvatiti činjenicu kako se, nakon OI 2012. u Londonu, njegovo ime nije našlo na popisu reprezentativaca.

'Ne, iako sam strahovao da će se takvo nešto dogoditi. Tada, nakon EP-a u Srbiji, igrao sam sve manje i manje, tako da nije bilo teško predvidjeti da će se to dogoditi. Bio sam razočaran, ali život je takav', kazao je iskreno Balić koji je novinaru EHF-a otkrio i svoj najdraži trenutak u reprezentativnom dresu.

'Svjetsko prvenstvo 2003. u Portugalu kada je moja generacija prvi puta osvojila zlato za Hrvatsku. Naravno, i zlato na Olimpijskim igrama 2004. je fantastičan uspjeh.'

Zanimljiv je bio i odgovor na pitanje kako to da nikad njegova generacija nije osvojila zlato na EP-u iako je pet puta stigla do polufinala.
'U finalnim utakmicama očekuje se da budete na najvišoj mogućoj razini. No na tim utakmicama mi nismo bili dovoljno dobri, a ponekad nismo imali sreće. Sve se mora poklopiti sto posto kako biste osvojili titulu.'

U velikom intervjuu Balić još govori o razlozima dolaska u HSG Wetzlar, o tome koliko se rukomet promijenio u posljednjih 15-ak godina te o nekim posebnim trenucima kada je igrao za reprezentaciju s naglaskom na EP-u 2008. kada su mu u finalu u Lillehammeru skandirali danski navijači, na što je iznimno ponosan.