U nastavku Taktičkog troboja, postavljamo pitanje; ako je Niko Kovač točno procijenio da je Hrvatskoj potreban posjed kao jedno od oružja protiv Kameruna ali i na cijelom prvenstvu, je li igra bila postavljena na način da bi se to i provelo? Točnije, je li Rakitiću mjesto na zadnjem veznom?
S Rakitićem i Modrićem na poziciji zadnjeg veznog, Niko Kovač pokušao je protiv Kameruna postaviti dva tehnički najjača igrača blizu jednog drugome, kako bi dobio i prvu distribucije lopte i sigurnost prilikom iznošenja iste. S njima dvojicom u kombinaciji, plan je bio nametnuti svoj tempo i ritam igre protiv Kameruna, momčadi koja u kadru nema igrača takve individualne kvalitete. Međutim, hrvatska je reprezentacija to uspjela tek nakon što je imala igrača više, a i sam je Kovač priznao kako u prvom poluvremenu, pogotovo na početku, igra nije izgledala dobro.
Štoviše, u prvom je dijelu Kamerun imao veći posjed lopte, iako je Hrvatska igrala s tri playmakera (računajući Sammira). Čini se ironično, pogotovo ako se zna da Kamerun ima u središtu vezne linije, tamo gdje se posjed i ostvaruje, redom igrače koji su tehnički inferiorni našem dvojcu, i to za nekoliko klasa, a tehničke kvalitete potpuno su neusporedive.
Jedan od problema cijelog koncepta otkrivaju brojke! Kada se pogleda statistika utakmice, Luka Modrić i Ivan Rakitić imaju gotovo identičnu statistiku, kao da su klonirani, ali to nije donijelo prednost Hrvatskoj, niti što se tiče posjeda, niti što se tiče nametanja vlastitog tempa. Kao da njihove karakteristike i glavne prednosti nisu došle do izražaja, a grafika koju smo pripremili prije početka prvenstva, ispada vrlo edukativna…
Naime, još iz doba Schalkea, kada se Rakitića guralo na poziciju vrlo sličnu onoj koju je igrao protiv Kameruna, postalo je jasno kako on jednostavno nije igrač za to mjesto. Iako karakteristikama odgovara poziciji – visina, tehnička profinjenost, odlične vještine dodavanja u svim smjerovima i pregled igre – Rakitić jednostavno nije tip igrača koji kao zadnji vezni daje svoj maksimum. Stoga ne treba čuditi da je njegova karijera procvjetala tek nakon što je prešao u Sevillu, te nakon što je postavljen daleko ofenzivnije od pozicije koju je sad zaigrao i u reprezentaciji.
Koje su to karakteristike koje Rakitić ne može koristiti s pozicije zadnjeg veznog? Za početak, puno teže dolazi u situaciju da može direktno pucati po golu, a riječ je vrlo vjerojatno o najboljem udaraču lopte naše reprezentacije. Kao drugo, ne može loptom koja para obranu (osim ako nije riječ o kontranapadu) tražiti rupe u istoj, nego su njegova dodavanja svedena na izgradnju igre. Da bi došao u poziciju uputiti neku loptu koja može postati asistencijom, mora prethodno potrošiti previše snage i ući u rizik koji nije predviđen za mjesto zadnjeg veznog, osim ako nije riječ o kontranapadu.
Pokazala je to zorno ova sezone, on je igrač kojem odgovara puno riskantnija igra u kojoj mu se mora dopustiti da radi pogreške, pa zato u dresu Seville i ima 10% lošiju predaju lopte od Modrića. Rakitić se, dakle, dobro osjeća kada prima loptu malo iza vezne linije protivnika, a ispred obrambene linije. Tada ima dovoljno prostora i vremena kako bi mogao odabrati neku od varijanti iz svog arsenala - prodor, udarac ili proigravanje. Suigrači su ti koji za njega moraju odraditi posao prve distribucije – iz obrane prema veznom redu. Kada stoji toliko daleko od gola, pogotovo u pozicijskog igri, oduzete su mu neke od osobina koje su mu omogućile i transfer u Barcelonu, a na trenutke je izgledao kao tek 'Modrić model 0.8' – malo lošija klonirana varijanta originala.
Kako bi on postao model koji mora i treba biti – Rakitić 1.0 – potrebno ga je postaviti na mjesto koje mu omogućuje dodatni rizik u igri. Točnije rečeno, to je ono što je potrebno kako bismo se mogli nadati da će ponoviti sličnu razinu igara koju je imao u Sevilli, a ne onu kakvu je imao protiv Kameruna, pogotovo u prvom poluvremenu, kada su Kamerunci imali loptu više u svojim nogama, i kada ih je zapravo jedno dobro proigravanje ili centaršut često dijelilo od dobre prilike za postizanje gola.
Smisao formacije i taktičkih uloga je optimizirati kvalitete individualnih igrača i staviti ih u službu momčadi, a Kovač to vrlo dobro zna. Kako se nismo niti Kamerunu uspjeli nametnuti u sredini ovim modelom, teško je očekivati da će Hrvatska to moći protiv Meksika. Stoga, proces kloniranja treba prekinuti… Što brže, to bolje!
