Strijelci za Lille bili su Correia u 21., Mukau u 36., Igamane u 69. i Andre u 86. minuti susreta. Tako je Dinamo nakon teškog 0:3 poraza kod kuće od Celte u prošlom kolu doživio još jednu katastrofu u Europi. Ilija Lončarević tvrdi da je ovo Dinamova realnost, samo ni njemu nisu bili jasni neki potezi trenera i igrača Modrih.

'Dinamo trenutačno nije sposoban parirati ovakvim momčadima do kraja utakmice. A kad vidiš i kako Lille izgleda, onda mislim da smo svejedno bili sposobni — ali nismo. Nedostaju nam osnovni automatizmi koje momčad mora imati da bi igrala Europu. To su stvari na kojima Dinamova momčad obično pada i u SHNL-u. Rekao sam to već toliko puta, da mi je bilo više neugodno i ponavljati se. Moramo shvatiti da ne može svatko biti trener Dinama. Ne zato što netko nema znanja, nego nisam siguran da treneri Dinama, pa i Hajduka, koju dođu shvaćaju gdje su došli i što im je posao. Mario Kovačević je dolaskom u Dinamom dobio prilično lagan posao. Zatekao je jednu sasvim novu momčad, kojoj je on mogao nametnuti pravila i zakone igre. To se nije napravilo', rekao nam je Lončarević pa je nastavio analizu:

'Mislim da se nastavilo ono što godinama gledamo i kod Dinama i kod Hajduka — ležeran nogomet. Vezna linija Dinama osim Mišića, a ponekad padne i on jer je nerealno očekivati da svaku utakmicu može biti na maksimumu, igra između svojih 30 metara i 30 metara protivnika, bez čuvanja pozicije, bez pravovremenog izlaska u blok. Ne zatvaraju se međuprostori, ne štiti se zadnja linija... i onda stopere proglase krivima. A pravi problem je to što igrači Lillea dolaze pred našu zadnju liniju licem okrenuti golu, nečuvani, i mogu raditi što žele.'

Lončarević ističe obranu kao ključan problem Dinama.

'Sve to proizlazi iz organizirane i tvrdoglave obrane, koju mi nemamo. Igramo obranu reda radi, ponekad ispravno istrčimo, ponekad udvojimo igrača, ali u većini slučajeva ne. A protiv ovakvog europskog protivnika to se kazni odmah što je Lille pokazao. Čak i u SHNL kad Dinamo naleti na raspoloženu momčad i ona će te manjkavosti kazniti.

Drugi je problem napad. Ne može se u Europi igrati s ovoliko sporom primopredajom. To je osnovni problem. Naši igrači kad prime loptu — nemaju rješenje. Zašto? Zato što se sporo otkrivamo, navikli smo da napad krene polako, sigurno... pa to ne ide protiv organiziranih momčadi koje bez problema zatvore sve kanale. Dinamovi igrači su protiv Lillea u začetku napada predali protivniku 15, 20 čistih lopti jer nisu imali ideju ni rješenje što s njom. Brza primopredaja, brzo otkrivanje, brzo pronalaženje rješenja, sve su to osnovni elementi da u ovakvim utakmicama budeš konkurentan. Ne uspiješ li u tome, onda imaš problem. I onda dvije domaće posluže kao priča da smo “izašli iz krize”. To nema nikakve veze. Daleko je ova momčad od izlaska iz krize.'

Pogotovo što je jedna bila protiv Karlovca u Kupu...

'Tako je. Momčad ulaže puno truda da povrati barem dio samopouzdanja s početka sezone. Pogledajte samo Lisicu — koliko je poletno izgledao u prvim kolima, a kako izgleda sada. Nije on zaboravio nogomet. Samo se ne usuđuje napraviti ono što je radio prije. I pri tome ne mislim samo na njega, takvih je primjera puno u Dinamovoj svlačionici. Lisica se ne usudi krenuti u dribling, ne koristi svoju brzinu, kao da ga nešto koči. To nije bio slučaj samo protiv Lillea, već i protiv Varaždina i još u nekim utakmicama. Kad se to dogodi, jasno je da je igrač u velikom psihološkom problemu, a kad sam vidio kako cijela momčad izgleda, onda je jasno da nije sam. Zato kažem da je to osnovna stvar na kojem će morati raditi Kovačević. Taj dio mu je osnovni problem i tek kad njega riješi, onda može krenuti dalje. Poraz kao poraz je očekivan i trebao je biti planiran. Naravno, glupo je da trener i igrači planiraju izgubiti, Po snazi liga i odnosu kvalitete — normalno je da izgubiš od Lillea. Ali način na koji se izgubilo... to boli. Nismo uputili ni udarac u okvir.

Zadnja dva europska kola – 0:7 ukupno protiv Celte i Lillea. To posebno boli navijače Modrih.

'To je posljedica svega ovoga. Pogledajte kako Lille reagira kad izgubi loptu — a kako reagira Dinamo. Mi dođemo do 20-25 metara od gola i tamo stoje naša tri ili četiri igrača, a njih sedmorica su već ispred lopte. A kod njihovog kontranapada za treći gol — naši igrači samo prate akciju. Dvojica nešto trče, treći gotovo hoda. To nema veze s ozbiljnim nogometom. Nedostaje nam jedinstvo, kohezija, zajedništvo – i taktičko i mentalno. Ako momčad ne prihvati pravila ponašanja na terenu koja trener nametne, ne može biti ni zajedništva.'

Već smo pričali o tome kako je mladi Mikić trebao dobiti i prije šansu jer je u odsustvu Valinčića jedini pravi desni bek. Nije ju dobivao, izmišljala se topla voda, a onda ga je Kovačević u vatru bacio u najtežoj utakmici. Da je prije bilo hrabrosti da ga se uvede, možda ne bi zaplivao kod prva dva gola Lillea?

'U prvom poluvremenu plivao je kod oba gola, to je točno. Da je tijekom sezone imao više minuta, ne bi se to dogodilo. Ali u drugom poluvremenu se podigao — počeo je dobivati duele, koristio brzinu, bolje stajao u obrani. To je već bila druga priča. Ali ne možeš igrati napola slobodno i napola organizirano. Protiv ozbiljne momčadi poput Lillea, to pada u vodu. Znači, fali nam jedinstva, fali nam kohezije, fali nam zajedništvo i taktičko zajedništvo. S taktičkim zajedništvom dolazi i zajedništvo momčadi. Ako igrači i momčad nemaju prihvaćene regule ponašanja na terenu koje im trener nametne, onda ne može postati ni zajedništvo. Momčad je momčad, to nije skup pojedinaca. Momčad mora imati jasan način i stil života po kojima živi svih 90 minuta. Kod Dinama ja to ne vidim. Što se tiče Mikića, u prvom poluvremenu je plivao, kod golova je praktički hodao prema nazad. To je isto napravio i protiv Varaždina. Desni je bek, ode u napad i onda se hodajući vraća natrag.'

Iskusni trener za takve pogreške krivi škole nogometa u Hrvatskoj koji braniče pogrešno uče od malih nogu.

'To je naučio u Dinamovoj školi nogometa i jako je teško sad promijeniti navike. Nije to problem samo kod Dinama. Mi odgajamo bekove da idu prema naprijed, a u obrani što bude. Nevjerojatno, pa trebalo bi biti obratno. Bek je u prvom redu obrambeni igrač. A kod nas je sve kako ne bi trebalo biti. Razmišlja se: 'on je jako dobar u napadu, pa nek igra slobodno.' Kako da igra slobodno? Nije to samo baš tako. Tako imamo jednog veznog koji igra slobodno, pa jedan bek igra slobodno, pa onda slobodno igra ovaj, onaj i mene zanima, kako oni misle zatvarati protivničke napade kad pola momčadi igra slobodno? To su gluposti. Previše igrača u veznoj liniji ostavlja prostor iza sebe. Dat ću vam primjer. Kad Lisica ode visoko i dođe do njihovog lijevog beka, čitava vezna linija Lillea dođe na metar od svoje zadnje linije. Kad je obratno, onda Mišić i Zajc još nekako i stoje, a Ljubičić stoji deset metara po dubini ispred njih. I kako se to mislilo zatvoriti kad se s dva brza pasa okrene strana? Volio bih da mi netko to objasni. Ne razumijem, stvarno ne znam što bih rekao.'

Lončarevića smo pitali je li ga iznenadilo da je Beljo, najskuplji Dinamov igrač i netko tko je trebao biti najveće pojačanje Modrih, trenutačno tek treća napadačka opcija.

'Nije mi jasno i ne može mi biti jasno. Nisu napadači krivi za ovo što se događa i ne razumijem da se stalno eksperimentira s napadačima. Na ovaj način, mislim da će Dinamo izgubiti svu trojicu. Ako je prvi izbor bio Beljo, nije mi jasno zašto i dalje nije. Naravno da Beljo nije kriv za jalovost i nemoć momčadi. To su gluposti..'