Svjetsko prvenstvo 2002. održano u Japanu i Južnoj Koreji je bilo nešto potpuno drugačije. Prvi put je te godine Azija ugostila najveći nogometni turnir i to u državama čije su kultura i klima bile nepoznanica većini.

Sama odluka da se Svjetsko prvenstvo održi u dvije zemlje na azijskom kontinentu bila je kontroverzna. Japan se do tada samo jednom plasirao na Svjetsko prvenstvo, a činjenica da se događaj organizira u dvjema državama razdvojenim morem je također izazvala kritike.

Postavljala su se pitanja i o popularnosti nogometa u tim zemljama te o tome kako će vremenska razlika utjecati na gledatelje na drugim kontinentima. Međutim, s te je strane turnir prošao bez problema, a navijači obje zemlje domaćina iznenadili su svijet svojom strasti.

Povijesno loše suđenje

Problem je pak bio drugdje. Smanjio se broj europskih sudaca, a upravo su sudačke izvedbe bile odlučujuće u brojnim utakmicama. Iako su finale u Yokohami igrali Brazil i Njemačka, države s najviše medalja na Svjetskim prvenstvima, turnir je bio prepun iznenađenja.

Aktualni prvak Francuska je ispala u grupnoj fazi sa samo jednim bodom, Švedska je bila prva u skupini s Engleskom, Argentinom i Nigerijom, Južna Koreja i SAD su prošli dalje ispred Portugala i Poljske, a potom su kroz nokaut fazu do polufinala došli Turska i Južna Koreja.

Obje su ekipe izgubile od kasnijih finalista te su Turci u konačnici osvojili broncu. Ilhan Mansiz je zabio dva gola u pobjedi 3:2, a poznat je i po tome što je strijelac posljednjeg zlatnog gola na Svjetskim prvenstvima. U četvrtfinalu je u produžecima u 94. minuti tim golom izbacio iz turnira Senegal.

Južna Koreja je pak do polufinala došla uz puno manje romantike, a uz puno više bijesa. Pobjeda protiv Italije u osmini finala nije bila samo kontroverzna, već su Talijani bili uvjereni da se radilo o utakmici koju je sudio potkupljeni sudac.

Talijani su turnir nazvali namještaljkom

Iako su prošli dalje kroz grupnu fazu, Talijani su bili bijesni nakon utakmice protiv Hrvatske i Meksika. Graham Poll kao glavni sudac i Jens Larsen kao pomoćni bili su ključni pri poništavanju dva gola Italije u utakmici u kojoj je Hrvatska slavila s 2:1. Kada se danas opet pogledaju te snimke, može se potvrditi da su barem za poništeni gol u sudačkoj nadoknadi za 2:2 bili u pravu.

Dva gola su im također poništena protiv Meksika nakon čega je izbornik Giovanni Trapattoni potpuno poludio, no sve je to zanemarivo u odnosu na utakmicu osmine finala protiv Južne Koreje.

Italija je ispala u osmini finala nakon što je zlatni gol za 2:1 i pobjedu Južne Koreje postigao Ahn Jung-Hwan, tada igrač Perugije. Za razliku od 1966. kada ih je u grupi pobijedila Sjeverna Koreja i kada su im igrači gađani voćem, ovog puta je talijanska nogometna javnost bila u potpunosti na strani igrača. Bili su uvjereni da je utakmica bila namještena.

Kroz talijanske novine se vukao pojam dietrologia. Radi se o pojmu koji označava kritičku analizu događaja s ciljem otkrivanja skrivenih motiva, zavjera ili pravih uzroka iza prividnih, službenih objašnjenja.

Suca napali i članovi vlade

Gianluigi Buffon, Alessandro Nesta, Paolo Maldini, Fabio Cannavaro, Alessandro Del Piero, Gennaro Gattuso, Filippo Inzaghi, Francesco Totti, Christian Vieri, Angelo Di Livio, Vincenzo Montella, Gianluca Zambrotta, Christian Panucci, Marco Delvecchio. Bila je to Italija čiji je popis igrača tjerao strah u kosti i koja je pod vodstvom Trapattonija vjerovala da može otići jako daleko. Uostalom, kroz kvalifikacije su prošli sa samo tri primljena gola i bez ijednog poraza. Južna Koreja nije trebala imati šanse.

Talijanski bijes bio je usmjeren prema ekvadorskom sucu Bryanu Morenu. Njegovo suđenje se smatralo toliko lošim da su se čak i članovi talijanske vlade pridružili medijskom linču. 'Sudac je bio sramotan, apsolutno skandalozan', rekao je ministar Franco Frattini. 'Nikad nisam vidio takvu utakmicu. Izgledalo je kao da su jednostavno sjeli za stol i odlučili nas izbaciti.'

Guus Hiddink kao izbornik Južne Koreje je naredio svojim igračima da igraju visoki presing i da se ne libe kontakta s Talijanama, no retrospektivno kada pogledamo sve situacije iz te utakmice, nije teško zaključiti da su se Talijani opravdano žalili.

Već u četvrtoj minuti je Panucci prilikom kornera povukao za dres Seola Ki-Hyeona. Ta odluka je bila jedna od manje kontroverznih, ali je u konačnici i Buffon obranio udarac kasnijeg krvnika, Ahna Jung-Hwana, pa ta situacija nije prelomila utakmicu.

Međutim, sve ono što će raditi sudac Moreno u nastavku utakmice će ostati zapamćeno.

Nekažnjena laktarenja i nepostojeći kartoni

Prvo smo vidjeli nekoliko udaraca laktom u glavu. Vierijev lakat nad Kimom Tae-Youngom je bio slučajan, no onaj Tottija nad Kimom Nam-Ilom je ipak bio kažnjen žutim kartonom. Nejasno je bilo zašto se kriterij razlikovao.

U 49. minuti Moreno zanemaruje udarac Kima laktom u glavu Del Piera. Kim i Del Piero su se povlačili u kaznenom prostoru, nakon čega Kim s namjerom pokušava laktom u glavu pogoditi Del Piera. Kim je već imao žuti karton, no sudac je zanemario situaciju.

U 79. Minuti Lee Chun-Soo nesmotreno udara kopačkom u glavu Maldinija koji tada leži na travi, no i ta je situacija potpuno zanemarena.

Ključna greška susreta dogodila se u 103. minuti. Song-Chong Gug ruši Tottija u kaznenom prostoru, a talijanski napadač umjesto jedanaesterca dobiva drugi žuti, odnosno crveni karton za simuliranje.

Korejski igrač je uistinu došao prvi do lopte i možda se može razumjeti izostanak dosuđenog jedanaesterca, ali kontakta s Tottijem je bilo, i to po stajnoj nozi zbog čega je Talijan morao pasti na travu.

Kao da taj nepostojeći crveni nije bio dovoljan, Damianu Tomassiju je u 110. minuti dosuđeno zaleđe u situaciji jedan na jedan s golmanom. Nažalost, kut kamere i tehnologija vremena ne mogu razjasniti situaciju.

Kako bi se dodatno potaknule teorije zavjere, sudac Moreno će kasnije biti umiješan u niz velikih kontroverzi, uključujući istragu FIFA-e zbog vođenja utakmice u Ekvadoru gdje je u 13 minuta nadoknade domaćin zabio dva kasna gola. Uz to, Moreno je pokušao prokrijumčariti pošiljku heroina u SAD, no uhvaćen je te je proveo dvije i pol godine u zatvoru.

Igrao za mlijeko i kruh pa postao heroj nacije

Za Južnu Koreju je junak bio Ahn Jung-Hwan. Iako je promašio jedanaesterac, u 117. minuti je nadvisio Maldinija te glavom zabio zlatni gol Buffonu. Pogodak ga je pretvorio u ikonu u domovini, ali mu je ujedno i zakomplicirao profesionalnu karijeru.

Ahn je počeo igrati nogomet samo zato što je njegov lokalni klub igračima davao kruh i mlijeko. Profesionalnu karijeru je započeo u Busan Daewoo Royalsima. 1999. osvojio je nagradu za najkorisnijeg igrača korejske lige i time postao prvi nogometaš kojem je to uspjelo iz momčadi koja nije osvojila naslov prvaka.

Perugia ga je uzela na posudbu 2000., no Ahn je imao velikih problema u Serie A. Fizički je bio puno slabiji od tamošnjih igrača, a pred golom nije bio dovoljno precizan.

Nakon što se umirovio, Ahn je rekao da je bio redovita meta rasizma, a posebno se tu isticao Marco Materazzi koji mu je govorio svaki dan da smrdi po češnjaku.

Ahnova forma uopće nije ukazivala na to da će biti pozvan u reprezentaciju za Svjetsko prvenstvo 2002., ali Guus Hiddink je vjerovao da Ahn može predstavljati prijetnju protivnicima, posebno zbog svoje sposobnosti da zadrži loptu.

Zbog gola na Svjetskom prvenstvu ostao bez kluba

Kada je postigao gol za izbacivanje Italije s turnira, iz Perugije je stigla vijest o njegovom statusu u klubu. Tadašnji vlasnik, ekscentrični Luciano Gaucci, je doživio gol igrača iz njegovog kluba kao direktan udarac na Italiju.

'Nikada više neće kročiti u Perugiju. Odlučio je igrati kao superzvijezda tek kada je igrao protiv Italije. Smatram da je to ne samo udarac za moj nacionalni ponos, nego i uvreda zemlji koja mu je prije dvije godine otvorila vrata.' urlao je Gaucci te mu je raskinuo ugovor.

Ahn je ostao bez kluba, ali Južna Koreja nije stala samo nakon Italije. U četvrtfinalu su nakon jedanaesteraca izbacili i Španjolsku, a europski mediji su se opet zgražali. Španjolskoj su poništena dva gola, jedan zbog lopte koja je izašla van igre, drugi zbog povlačenja dresa. Obje su situacije bile sporne.

Južna Koreja je na kraju ostala bez medalje. U polufinalu je Njemačka slavila s 1:0, dok ih je Turska svladala s 3:2 u utakmici za treće mjesto. No, to nije bila dovoljna utjeha Talijanima koji će i danas onu utakmicu nazvati jednom od najvećih krađa u povijesti nogometa. Ahn je pak nastavio svoju karijeru po japanskoj i kineskoj ligi, uz kratke izlete u Metz i Duisburg, a kasnije je postao i TV zvijezda u Južnoj Koreji.

Suđenje s tog turnira će svi htjeti zaboraviti, no Ahn će pored svih svojih TV uloga, ali i nelagode u Perugiji, ipak s najvećim osmijehom pamtiti upravo tu 2002.