Kako bi se Hrvatska što bolje pripremila za Svjetsko prvenstvo, dogovoren je niz prijateljskih utakmica koji spada u možda i najzahtjevnije koje je Hrvatska imala pred neko veliko prvenstvo. Prema Svjetskom ELO rejtingu, Kolumbija je peta država svijeta, dok su nadolazeći protivnici, Brazil, Belgija i Slovenija redom sedma, 21. i 49. momčad svijeta.

Prema FIFA rang ljestvici, Kolumbija je na 13. mjestu, Brazil na šestom, Belgija na devetom, a Slovenija na 57. mjestu.

U utakmici protiv Kolumbije, koja ne samo da je izuzetno ozbiljna reprezentacija, već je i potencijalni protivnik Hrvatske u daljnjoj fazi Svjetskog prvenstva ako se plasmani po skupinama poklope, Dalić je eksperimentirao i igrački i pozicijski. Bilo je i pozitivnih i negativnih stvari, no ono najbitnije je da smo shvatili što funkcionira, a što ne.

Da formacijski igra s tri obrambena igrača u zadnjoj liniji, odnosno obrana s petoricom u zadnjoj liniji, može funkcionirati smo objasnili OVDJE. No, treba reći i da ne mogu možda svi zadovoljiti kriterije ovakve igre od igrača koje Hrvatska ima na popisu.

Bez Vuškovića u prvih 11 se više nikada ne smije igrati

Ako je netko najveći pobjednik u čitavoj toj priči, onda je to sasvim jasno Luka Vušković. Etiketa najboljeg stopera svoje generacije je potvrđena, a u ovoj utakmici je dokazao da jednostavno mora biti starter u svakoj utakmici Hrvatske koju ćemo gledati nadalje.

Pored toga što je zabio pogodak, Vušković je na lopti bio nepogrešiv. Na čitavoj utakmici je imao samo dva netočna dodavanja, dok je upisao čak 14 defenzivnih akcija.

Bilo da se radi o blokiranim udarcima, čišćenju iz 16 metara, presječenim dodavanjima, Vušković je sve to radio na visokoj razini. Igrali s tri stopera ili dva, Vušković mora biti jedan od njih te ima apsolutno sve elemente da jednako dobro funkcionira u oba sistema.

Matanoviću će skočiti moral, ali Musa je pokazao još i više

Druga najbolja stvar koju je Hrvatska izvukla iz ove utakmice je status opcija u napadu. Igor Matanović je dobrih 40 minuta bio poprilično nevidljiv. Nekoliko slabijih dodira, pokoja izgubljena lopta, djelovalo je sve to pomalo razočaravajuće. No, u 42. minuti se Matanović sjajno snašao, osvojio skok i zabio u konačnici pobjednički gol na utakmici. Iako i dalje nije konkurent za preuzimanje statusa prvog napadača reprezentacije, ozbiljan je ovo plus za njegovo samopouzdanje.

Petar Musa nije zabio gol, no njegova minutaža je pokazala da se radi o puno zanimljivijoj opciji u napadu. Musa se našao u dvije sjajne situacije, no oba puta je okvir gola spriječio da se upiše u strijelce.

Napadač koji je igrao na njemu poznatom američkom tlu je pokazao da ima projektil u nogama, da se zna sjajno pozicionirati, ali i da je dobra opcija u fazi obrane. Imao je više udaraca, točnih dodavanja, osvojenih duela i oduzetih lopti nego li Matanović, a samo je izostanak sreće bio faktor u tome da ne postane dvostruki strijelac na ovoj utakmici.

Sasvim je jasno tko je rješenje za desno krilo

Da je pitanje desnog krila riješeno je potvrdio Marco Pašalić. Iako njegovo postavljanje u formaciju iz prvog poluvremena donosi određene probleme, o čemu ćemo kasnije u tekstu, Pašalić sada već neko vrijeme potvrđuje da je najopasniji igrač Hrvatske na toj poziciji.

Čak i u sustavu 4-3-3 ili 4-2-3-1, Pašalić bi mogao izgledati dobro neovisno o tome što mu je jača lijeva noga. Postoje rotacije koje se mogu izvesti i s Andrejem Kramarićem i Mariom Pašalićem da oni preuzmu ulogu držanja širine na desnoj strani, dok se Marco ubacuje u sredinu, a vidjeli smo i da Josip Stanišić u Bayernu zna otići visoko.

Nikada kao ove sezone Stanišićeva prosječna pozicija nije bila toliko visoko na terenu kao ove pa se i to nameće kao opcija.

Bez Gvardiola lijevo će biti problematično

Stanišićeva uloga u drugom poluvremenu je bila jedna od onih koja je ipak u ovom susretu bila promašena. Nije se toliko dobro snašao na lijevoj strani, imao je par pogrešnih dodavanja te u duelima nije ulijevao povjerenje. Znak je to da će Hrvatska jako teško pokrpati rupu na lijevoj strani koja se otvara izostankom Joška Gvardiola te bi Dalić već protiv Brazila morao pokušati s nekom drugom opcijom.

Koliko god da je Vušković oduševio, toliko su Marin Pongračić i Martin Erlić pokazali da će protiv jakih reprezentacija koje imaju izuzetne individualce na krilnim pozicijama, što imaju i Engleska i Gana, oni imati problem.

Na lijevoj strani Ivan Perišić čak i uspijeva odraditi posao solidno, no ipak u kombinaciji s Pongračićem, to može biti propusno. Taj je dio još više upitan na drugoj strani s Erlićem i Pašalićem.

Upravo zato je nesumnjivo da koliko god da ova formacija u široj slici odgovara određenim igračima, na tim pozicijama moraju igrati najbolji igrači. U slučaju te zadnje trojke bi to bili Gvardiol i Stanišić, svaki na svojoj strani.

Iskušane odluke su imale smisla pa makar neke bile neuspješne

Luka Sučić i Martin Baturina su zadnjih 30 minuta pokazali neke elemente igre zbog kojih ih definitivno treba isprobati nešto više u nadolazećim utakmicama, dok je nažalost Nikola Vlašić bio poprilično anoniman.

Vlašić koji se kroz karijeru najbolje znao snalaziti između linije u uskim prostorima ovdje nije imao prilike dovesti se u takvu situaciju te će njegova korist više ležati u utakmicama protiv zatvorenijih momčadi, nego li protiv onih kakve su Kolumbija ili Brazil.

Hrvatska je odigrala jednu jako zanimljivu utakmicu koja nije služila tek za galvanizaciju i dizanje morala, već da se i igrački i pozicijski isprobaju određene varijante. Bilo je pozitivnih, bilo je negativnih, no najvažnije je da su potonje služile kao putokaz što treba korigirati, a prvonavedene kao potvrda onog što je na visokoj razini.