Iako je još sredinom prosinca hrvatski futsal živio u nadi kako će ugledati svjetsko prvenstvo u Kolumbiji odnosno na Euru u Srbiji dobiti novi zalet, početak veljače donio je puno drugačije raspoloženje
Osijek je sredinom prosinca bio domaćin kvalifikacijskog turnira za odlazak na svjetsko prvenstvo, a na kojem hrvatske reprezentacije futsala nije bilo još od 2000. i nastupa u Guatemali.
Međutim, poraz u prvom kolu od Bjelorusije (4:7), nominalno slabije momčadi, uništio je sva nadanja izbornika Stankovića i njegovih igrača jer je Hrvatska već tada praktički ispala iz kombinacija za prolazak, unatoč pobjedi nad Švedskom (5:1) te remija s Azerbajdžanom (4:4).
Potom je uslijedilo malo zatišje, da bi sada, od petka do nedjelje, uslijedilo novo razočaranje. Naime, alibi izbornika Stankovića kako Kazahstan igra antinogomet s petoricom u terenu odnosno igračem-golmanom, pa pokušaj vađenja na sudački kriterij koji je izazvao podsmijeh u beogradskoj Areni, jasan su pokazatelj da se izbornik pokušao izvaditi na sve načine za lošu i blijedu igru svoje momčadi koja je u toj utakmici izgubila s podnošljivih 4:2.
Dobili su Stanković i igrači praonu u Sportskim novostima, od legenda hrvatskog futsala Roberta Grdovića, a pokazalo se da je Nacionalov trener bio u pravu. Jer ako su se igrači mogli trgnuti i boriti protiv Rusije (za veliki remi 2:2), za što im je taj isti Grdović skinuo kapu i javno ih pohvalio, zašto ih izbornik Stanković nije uspio na isti način pripremiti i za puno važniji dvoboj s Kazahstanom?
Naravno, to bi izbornika trebali pitati ljudi iz Saveza, no zna se da izbornik ima veliku podršku čelnih ljudi i da je njegov položaj zacementiran. Međutim, u dva mjeseca, u dvije ključne utakmice Stanković je doživio poraze i zbog toga bi netko ipak trebao odgovarati.
Malo je trenera koji nakon utakmice preuzmu odgovornost na sebe, ali još smješnije je to što je izbornik Stanković preuzeo tek 50 posto odgovornosti, a ostalih 50 posto hladno svalio na igrače. Na taj je način poslao poruku igračima, pa ne treba ni čuditi odbijanje najboljeg hrvatskog vratara Željka Luketina igranja za reprezentaciju dok je Stanković njezin izbornik. Baš kao ni podatak da su ga se kao trenera u klubu zasitili i igrači Split Tommyja, zbog čega je Stanković ostao samo na izborničkoj klupi.
A priče o tri sudjelovanja na zadnjim Eurima nisu baš najbolji pokazatelj njegova rada. Podsjetimo, na Euru u Hrvatskoj bili smo domaćini, a od turnira 2010. broj reprezentacija sudionika povećan je s osam na 12 i puno je lakše izboriti se za nastup na Euru nego na prijašnjim turnirima.
Rješenja ima (Grdović, Martić), samo je pitanje hoće li netko u HNS-u ipak odlučiti realno sagledati situaciju i odlučiti da Stanković više ipak nije taj.
