Hrvatski nogometaš, 26-godišnji Franko Kovačević, sjajnim igrama i golovima za Celje, što u slovenskom prvenstvu, što u europskim natjecanjima, privukao je itekako veliku pozornost. Iako je tek ljetos stigao u Celje, već se piše o interesu velikih klubova, pa i mogućem transferu
U četvrtak je u gostima kod irskog Shamrock Roversa zabio oba pogotka u pobjedi 2:0, te se s pet golova (op.a. u 1. kolu Konferencijske lige tri je gola zabio atenskom AEK-u) odvojio od ostatka konkurencije na listi najboljih strijelaca.
Pridodamo li tome još deset golova u slovenskom prvenstvu, te sedam u kvalifikacijama, prvo za Europsku ligu, a potom za Konferencijsku ligu, evo nas već na 22 gola u 19 utakmica. Impresivan učinak. I s njim je ispred Harryja Kanea s 20 postignutih golova, Mbappéa i Haalanda s 15. Ove sezone je u nogometnom svijetu tek jedan igrač zabio više golova od Hrvata, napadač portorikanskog Metropolitana Jorge Rivera koji je zabio 24 gola.
S time da su vama i poništili jedan gol protiv Iraca?
'Iskreno, nisam se htio poslije zamarati zašto su ga poništili, možda zbog prekršaja, možda zbog zaleđa', javio nam se Franko Kovačević, u subotu ujutro prije treninga. Doduše, razgovarali smo već u petak, ali nakon dugačkog puta i povratka iz Dublina, nismo htjeli dodatno zamarati.
Impresivne brojke, iza vas su igrači poput Kanea, Mbappéa, Haalanda...
'Da, zbilja. Ali puno je još utakmica ispred nas. Jasno, ja sam sretan zbog toga i takvog učinka, ali uopće ne razmišljam o brojkama, niti obraćam pažnju. Fokusiran sam na svaki trening, na svaku utakmicu. A one stižu iz dana u dan. Sve je promjenjivo. I ako nisi na nivou svaki dan, sve se to brzo okrene.
Što se dogodilo ove sezone da zabijate toliko golova? Bilo ih je i prije, ali ne toliko.
Meni je ovo zapravo prva sezona u kojoj igram centralnog napadača, a ne krilo. Zato i one brojke iz prijašnjih sezona i nisu toliko loše, jer ja sam igrao na poziciji s koje se ne zabija toliko. Sada kao 'špica' imam više prilike i igram u najboljoj momčadi dosad. Imam i najboljeg trenera (op. a. Albert Riera), sve se posložilo.
Hoćete reći, najboljoj momčadi, ili najboljem klubu? Jer bili ste i u Rijeci, Hajduku, Hoffenheimu...
Hoću reći u ekipi koja igra najbolji nogomet. Nisam još nikad bio u boljoj momčadi. Siguran sam da je ova ekipa bolja od one kada sam bio u Hajduku, Cincinnatiju, Pafosu... Ova ekipa bi ih sve pobijedila. A to se pokazuje iz kroz europske rezultate, jer Europa je ipak pravi pokazatelj. Mi igramo u Konferencijskoj ligi, imamo odlične rezultate i kroz to i kad se vidi omjer pobjeda i poraza, onda je to definitivno najbolja ekipa.
vezane vijesti
Vi ste tek ovog ljeta stigli u Celje, ali nije vam trebalo vremena za prilagodbu. Odmah ste krenuli zabijati? Očito je i Riera imao veliki utjecaj?
Prednost je bila ta što sam već igrao u Sloveniji, bio sam u Domžalama. Znao sam kako sve funkcionira, nije mi trebalo puno. Imao sam i iskustva iz europskih kvalifikacija, tako da sam već bio upoznat sa svime, nije mi bilo ništa novo. A što se tiče trenera, on mi je nakon tri dana rekao - ti si 'špica' i samo ćeš to igrati. Potom mi je i objasnio što traži još od mene i eto. Ja na tome radim svaki dan, na svakom treningu učim, pokušavam svaki dan napredovati, upijam sve što mi govori.
Lijepo je kada nogometaš s 26 godina ne misli da je 'najbolji' već uči i dalje.
A to je tako, jedino tako i mogu napredovati. Jer nogomet se strašno razvija. I to je trener koji je igrao u velikim klubovima (op.a. Mallorca, Espanyol, Bordeaux, Manchester City, Liverpool, Olympiacos, Galatasaray, Watford, Udinese), a potom i kao trener radio u Galatasarayu i Bordeauxu, ima veliko iskustvo, ono što ja nisam niti vidio niti doživio, i slušajući njega pokušavam to i shvatiti, odnosno osjetiti. I svaka ta informacija, kako u tim velikim klubovima žive i treniraju, može mi puno pomoći u napretku.
Vaše igre nisu prošle nezapaženo. Piše se o interesu Fiorentine...
Najiskrenije, o tome uopće ne razmišljam. I rekao sam ljudima u klubu te mom menadžeru, Senijadu Ibričiću, da me to ne zanima. Oni svi brinu o svemu ostalome, moje je fokusirati se na teren, na utakmice, na treninge. O tome možemo razgovarati na kraju polusezone. Samo mi je nogomet u glavi, i zbilja ne znam što se događa. Niti me ne zanima. Jedva čekam iduću utakmicu.
A iduća utakmica je protiv Mure?
Da, u nedjelju. Jedva čekam, danas imamo pripremu za tu utakmicu. I jedva je čekam. Samo sam na to fokusiran, ni o čem drugom ne razmišljam. Bez veze mi je okupirati se drugim stvarima, nepotrebno trošiti vrijeme i energiju.
Proteklih se dana spominjala i moguća promjena reprezentativnog dresa, odnosno mogućnost da zaigrate za Sloveniju?
Ne znam ništa o tome, mene nitko nije niti zvao. To su krenule nekakve medijske špekulacije, ali meni na kraj pameti nije mijenjanje reprezentacije. Ipak sam ja Hrvat, Hrvatska je moja domovina, igrao sam i za mlađe hrvatske selekcije. Nema šanse da bi mijenjao svoju reprezentaciju.
Znači, ako vas izbornik Zlatko Dalić nazove, stavljate se na dispoziciju?
Izbornik Dalić je taj koji šalje pozive onima za koje misli da mogu pomoći. I ako dobijem pozivi, bit ću najsretniji. I ne želim se gurati kroz medije, na meni je samo igrati. Ali kada me netko pita - jasno je da ću reći da bih volio. A tko ne bi volio igrati za Hrvatsku?
Za U-21 reprezentaciju ste igrali u vrijeme dok ju je vodio Igor Bišćan?
Da, predivno iskustvo i zbilja mu zahvaljujem na pozivu. Jer znam da se u to vrijeme i nije pozivalo igrače iz inozemstva, posebno ako su igrali za druge momčadi, a ja sam bio u Hoffenheimu B. Uglavnom, bio sam jako sretan, prekrasan period u mojoj karijeri, jer u to sam vrijeme i igrao dobro. Dakle, dali su si truda i pratili i nas koji nismo bili toliko na radaru.
Kao klinac koji je počeo u NK Varaždinu, preko Bjelovara ste otišli prvo u Rijeku, potom i u Hajduk. Očito ste bili veliki potencijal. Jesu li vas zvali iz Dinama, s obzirom na to da ipak prema mjestu rođenja (op.a. Koprivnica) više gravitirate Zagrebu?
Zvali su me i iz Dinama, ali kako je Sandro Kulenović bio u ekipi mog godišta (op.a. 1999.), nije mi imalo smisla, jer želio sam glavu rolu. A to sam dobio u Rijeci. U isto sam vrijeme imao i ponudu iz Hajduka, ali kako su mi baka i djed u to vrijeme živjeli u Opatiji, onda mi je to bio lakši odabir. Jer tada sam imao tek 14 godina. A zašto Hajduk kasnije? Zato što je Hajduk tada imao B momčad, Rijeka nije. Osim toga, od malih nogu sam navijač Hajduka, to mi je bila želja i sretan sam što je tako završilo.
I za kraj, vaš prvi gol protiv Iraca bilo je pravo remek-djelo, dribling u stilu Brazilca Ronalda. Imate li kakvih uzora?
Gledam sve napadače. Volio sam gledati i Zlatana (op.a. Ibrahimovića), radi njegovog karaktera i svega. Sviđalo mi se kako izgleda na terenu. Učim od svih, tako da nekog posebnog uzora nemam.
