Rezultat 3:0 sugerira jednosmjernu utakmicu, ali ono što se događalo na Rujevici ipak je bilo nešto složenije. Hajduk je dobro počeo, imao poništen pogodak, dolazio u situacije i tjerao Martina Vekića na ozbiljne intervencije. Nije to bila utakmica u kojoj je Rijeka od prve do posljednje minute pregazila suparnika. Ali bila je utakmica u kojoj ga je nadmudrila. I na tome Matjažu Keku treba čestitati.

Kek je ponovno dobio baš onu utakmicu koju je želio

Već smo taj film gledali previše puta na Rujevici. Hajduk želi imati loptu, želi gurati svoje bekove i ofenzivne igrače naprijed, a Kekova Rijeka strpljivo čeka trenutak u kojem će se otvoriti prostor. Kad ga dobije, ne treba joj pet dodavanja viška. Jedna osvojena lopta, jedno brzo dodavanje i jedan igrač koji prepoznaje prostor.

Kek je ponovno prihvatio to da Hajduk može imati više lopte i inicijative ako njegova momčad dobije ono što je važnije – prostor nakon izgubljene lopte. Upravo je na tome Rijeka gradila najveći dio svojih opasnosti, a Garcia tijekom utakmice nije uspio pronaći način na koji zaustaviti taj problem.

Zato, koliko god se može govoriti o individualnim pogreškama Racija i naivnosti Hajduka, ne smije se oduzeti zasluga za to treneru Rijeke. Po tko zna koji put Hajduk je protiv Keka upao u istu zamku.

Osam prvenstvenih utakmica zaredom Bijeli na Rujevici nisu postigli pogodak, a u tom razdoblju Rijeka ima šest pobjeda i dva remija uz gol-razliku 15:0. To više teško može biti slučajnost.

Rijeka je imala četvorku koja je kažnjavala svaki propust

Kekov plan ne bi vrijedio mnogo da nije imao igrače sposobne pretvoriti ga u golove.

Daniel Adu-Adjei cijelo je poslijepodne radio probleme Hajdukovoj zadnjoj liniji. Brzinom, agresijom i kretanjem iza obrane tjerao je stopere Bijelih da neprestano donose odluke pod pritiskom. Prilikom drugog gola upravo je on nakon brzog Frukova izvođenja prošao i pronašao Vignata, a u 57. minuti svojim je pritiskom natjerao Racija na novu veliku pogrešku i potom hladno završio akciju za 3:0. Nagrada za takvu utakmicu bio je pogodak koji je potpuno zatvorio Jadranski derbi.

Uz njega je Toni Fruk ponovno pokazao ono zbog čega Rijeka s njim dobiva sasvim drugu dimenziju. Njegova imaginacija, osjećaj za trenutak i brzo izvođenje prekida prilikom drugog gola uhvatili su cijelu Hajdukovu obranu nespremnu. U nastavku je i sam mogao zabiti nakon sjajne riječke kontre, ali je pucao pokraj gola.

Tiago Dantas pokazao je snalažljivost i nogometnu inteligenciju pri prvom golu. Okolnosti njegova povratka na teren ostat će predmet rasprave – čak je i sam nakon utakmice kazao da smatra kako njegov pogodak 'nije bio pošten', ali kada mu se situacija otvorila, reagirao je trenutačno: oteo loptu, odigrao dupli pas s Adu-Adjeijem i završio akciju.

A Samuele Vignato bio je upravo ono što u takvim utakmicama mora biti ofenzivac velike momčadi – hladnokrvan. Nakon Frukove ideje i Adu-Adjeijeva prolaza ostao je sam i bez komplikacija pogodio za 2:0 neposredno prije odmora.

Hajduk nije bio bez igre, ali nogomet kažnjava naivnost

Nije problem bio u tome što Bijeli nisu ništa napravili. Upravo suprotno. Imali su razdoblja dobre igre, dolazili pred Vekića, imali poništen pogodak i dovoljno situacija da rezultat izgleda sasvim drukčije. Vekić je pritom odradio svoj dio posla i zaustavljao pokušaje kada se Hajduku pružala prilika za povratak.

Problem je to što je Hajduk svaki put kada je mogao usmjeriti utakmicu na svoju stranu napravio nešto čime ju je ponovno predao Rijeci. Ron Raci pritom je odigrao posebno tešku utakmicu. Prilikom prvog pogotka Dantas mu dolazi iza leđa i uzima loptu, a pri trećem pod pritiskom Adu-Adjeija prvo ne uspijeva riješiti situaciju, zatim se posklizne i ostavlja napadača Rijeke samog pred Silićem.

Raci je na Rujevici već imao vrlo loše iskustvo u prošlosezonskom Kupu, a sada je ponovno bio u središtu ključnih pogrešaka. No ne može se sve staviti na njegova leđa jer je Hajduk kao momčad ostavljao previše prostora upravo ondje gdje ga Kek najradije traži.

Rijeka ga nije morala nadigrati s loptom da bi ga nadigrala u utakmici

I možda je upravo to najvažniji zaključak ovog derbija.

Rijeka nije morala imati 60 posto posjeda niti dvadeset udaraca da bi pokazala da je bolje razumjela utakmicu. Kek je znao što treba njegovoj momčadi, prilagodio joj je derbi i imao igrače koji su njegove zamisli provodili gotovo bez pogreške.

Garcia je imao momčad koja je u dijelovima utakmice izgledala dobro, ali nije pronašao odgovor kada je postalo jasno gdje ga Rijeka napada. I u tom trenerskom dvoboju Kek je ponovno bio korak ispred svog suparnika na Hajdukovoj klupi.

Zato Rijeci treba priznati kvalitetu pobjede, bez obzira na to što konačnih 3:0 ne oslikava potpuno odnos igre.

Hajduku u pravi trenutak dolazi stanka

Koliko god ovaj poraz bio bolan, pogotovo zato što je stigao protiv suparnika kojeg Hajduk već dugo silno želi dobiti na Rujevici, Bijeli si sada ne smiju dopustiti da jedna loša večer preraste u nešto veće nego što jest.

Na kraju, ovo je ipak jedan poraz. Težak, uvjerljiv i pun pogrešaka, koje će Garcia sa svojim stožerom morati detaljno analizirati, ali ništa više od toga ne mora postati. Upravo zato stanka zbog igranja reprezentacije možda dolazi u dobrom trenutku. Momčad će dobiti nekoliko dana za fizički i mentalni predah, ali i za smirivanje svega što ovakva utakmica neizbježno donese oko kluba.

A Hajduku će smirenost itekako trebati. Nakon stanke čekaju ga Ajax i Dinamo, a potom niz utakmica u kojima će se ponovno tražiti širina kadra, koncentracija i kontinuitet. U takvom rasporedu najmanje bi mu koristilo da jedan poraz pokrene novu lavinu nervoze, kritika i preispitivanja svega što je momčad prethodno dobro napravila.

Garcia sada prije svega mora ponovno stabilizirati momčad, ispraviti pogreške u obrani, vratiti sigurnost igračima koji su podbacili na Rujevici i sačuvati ono što je u igri Hajduka ipak funkcioniralo. Jer ova utakmica nije pokazala da Hajduk ne može igrati protiv Rijeke. Pokazala je koliko skupo na ovoj razini plaća trenutke naivnosti.

Sezona neće biti odlučena jednom večeri na Rujevici. Puno važnije bit će vidjeti kakav će Hajduk izaći iz nje.

I možda je baš zato ova stanka dobrodošla. Ne za traženje novih krivaca, nego za reset, stabilizaciju i mir prije razdoblja u kojem će Bijeli vrlo brzo morati ponovno pokazati koliko stvarno vrijede.