Grupa K je jedna od onih interesantnih za Hrvatsku jer postoje neke predikcije prema kojima bi mogli tražiti suparnika u ranoj nokaut fazi baš protiv nekoga iz te grupe. U njoj su Portugal u kojem posljednji ples na Svjetskim prvenstvima pleše Cristiano Ronaldo, opasna Kolumbija, DR Kongo koji nije bezazlen kako se čini, te Uzbekistan Fabia Cannavara.

Portugal

Povijest Portugala je manje uspješna nego li bi prosječni pratitelj nogometa rekao. 1966. su se po prvi put u povijesti kvalificirali na natjecanje i s legendarnim Eusebiom osvojili broncu. Nakon toga je uslijedio post od 20 godina, a te 1986. su ispali u grupi bez pobjede. Od 2002. nadalje su na svakom Svjetskom prvenstvu, no četvrto mjesto 2006. im je bilo najveći uspjeh tog perioda.

Kroz kvalifikacije nisu prošli samo tako. S 13 bodova bili su prvi ispred Irske koja je imala 10, dok su iza ostali još Mađarska s osam te Armenija s tri. Portugal je remizirao s Mađarskom, a od Irske izgubio. Ipak, svi ostali su dovoljno puta kiksali pa su kao prvi u skupini prošli direktno na ovo prvenstvo.

Na klupi Portugala je od 2023. Roberto Martinez. Čovjek koji je vodio zlatnu generaciju Belgije je došao na klupu promijeniti model igre koji je Portugal uspostavio pod Fernandom Santosom, a u sezoni 24/25 je osvojio Ligu nacija pobjedivši Španjolsku nakon boljeg izvođenja jedanaesteraca.

Portugal ne igra isključivo u jednom sustavu, nego se prema potrebi prebacuje između formacija 4-3-3, 4-2-3-1 i 3-4-2-1. Neovisno o sustavu, jasno je koji su igrači najvažniji dio njihove igre. Krenuvši od zadnje linije su to bekovi gdje imaju Nuna Mendesa, vjerojatno najboljeg lijevog beka svijeta u ovom trenutku. Uz njega su tu i Joao Cancelo, Matheus Nunes, Diogo Dalot i Nelson Semedo, svi jako sposobni se pridodavati visoko i tako davati dodatnu dimenziju u napadu.

U veznom redu ključnu ulogu imaju tehnički vrhunski i kreativni igrači koji se kreću između linija, traže prostor za primanje lopte i diktiraju ritam napada. Vitinha i Joao Neves dominiraju u tom pogledu, a Bruno Fernandes ima iza sebe najbolju sezonu karijere. Ako tu pridodamo i Bernarda Silvu, jasno je da možda niti jedna reprezentacija svijeta nema toliki volumen kvalitete na tim pozicijama. Zanimljivo je da Portugal s njima ne inzistira uvijek na dominaciji u posjedu lopte. U Ligi nacija su i Njemačka i Španjolska držali posjed više nego li Portugal.

S nekim eksperimentima, poput korištenja Joaa Nevesa na desnom beku, Portugal pokušava često biti i teško predvidljiva momčad. Martinez stavlja naglasak na kretanju, rotacijama i prilagodbi situaciji na terenu, a ne na striktno definirane uloge. Nekada to ispadne fenomenalan potez, no događalo se i da mu se to obija u glavu.

Problemi se javljaju kada Portugal igra protiv fizički jakih momčadi koje se duboko povuku i organiziraju vrlo kompaktan niski blok. Takvi protivnici prisiljavaju Portugal da dugo kruži oko obrane i traži rješenja protiv zgusnutih linija. U tim situacijama portugalski napadi ponekad postaju predvidljivi, a složene kombinacije ustupaju mjesto velikom broju ubačaja koji ne donose uvijek željeni učinak.

Upitnici se javljaju i nad ulogom Cristiana Ronalda te je teško donijeti odluku vezanu uz njegov status, a da se nekoga ne povrijedi. Činjenica je da je Portugal u nekim utakmicama izgledao puno fluidnije bez njega na terenu jer on i dalje forsira da bude odlučujući čovjek svakog napada, iako situacija zahtjeva druga rješenja. S druge strane, kako objasniti njemu i javnosti da za njega mjesta nema, pogotovo ako Portugal ne ostvari rezultat dok nije u igri. Dilema je to s kojom vjerojatno ni Martinez još ne zna kako se nositi.

Očekivanih 11:

DR Kongo

DR Kongo dolazi po drugi puta u povijesti na Svjetsko prvenstvo. Točnije, pod ovim imenom dolaze prvi puta jer su 1974. nastupali kao Zair. Tada su u tri utakmice upisali tri poraza uz primljenih 14 golova i niti jednim zabijenim. Bilježe i rekordni poraz protiv Jugoslavije koja je slavila s 9:0.

U kvalifikacijama su bili nadomak tome da prođu i direktno jer su grupi zaostajali samo dva boda iza Senegala. S 22 boda zauzeli su drugo mjesto ispred Sudana, Toga, Mauritanije i Južnog Sudana. Nakon toga je uslijedilo doigravanje najboljih drugoplasiranih ekipa. DR Kongo je tu slavio u polufinalu protiv Kameruna, u finalu protiv Nigerija nakon penala, a onda u interkontinentalnom doigravanju protiv Jamajke.

Sebastien Desabre, Francuz koji je vodio brojne sjevernoafričke klubove, je zasjeo na klupu 2022., a Savez mu je postavio cilj kvalificirati se na ovo Svjetsko što je uspješno i učinio. Da je ova ekipa na tragu nečega se vidjelo još 2023. kada su ušli u polufinale Afričkog kupa Nacija.

DR Kongo je u zadnje vrijeme koristio nekoliko sustava, no svi se baziraju na četvorci u zadnjoj linji, bilo to 4-4-2, 4-2-3-1 ili 4-3-3. pri čemu se velik dio izgradnje napada usmjerava na bočne pozicije gdje pokušavaju ubrzati igru okomitim dodavanjima, prodorima prema naprijed i povratnim loptama. Radi se o fizički moćnoj i agresivnoj reprezentaciji koja ima nekoliko jako potentnih igrača.

Napadački dvojac Yoane Wissa - Cedric Bakambu bi poželjele imati i neke objektivno jače afričke ekipe od njih, a kao jako zanimljiv igrač se pokazao Noah Sadiki, veznjak Sunderlanda i motor ekipe koji se ne libi ulaziti u duele. Spomenuti treba i Aarona Wan-Bissaku koji je jedno vrijeme bio po broju oduzetih i presječenih lopti najbolji bek Premier lige.

Bez lopte reprezentacija se organizira u iznimno kompaktan srednji blok sastavljen od dvije uske linije igrača. Umjesto pasivnog čekanja, igrači DR Konga često agresivno iskoračuju prema lopti i pokušavaju presjeći dodavanja prije nego što protivnik razvije napad. Takav pristup omogućuje im brzi prijelaz iz obrane u napad čim osvoje posjed.

Međutim, tu se javlja i glavni problem ove ekipe. Razina discipline im vrlo često popusti, brze protivničke rotacije ih potpuno izbace iz ritma, a teško se nose i s kvalitetnim protivničkim presingom, kao i tranzicijama. Radi se o ekipi koja na čistu silu može prijetiti protivniku, ali koja zbog izostanka koncentracije, ali i kvalitete na nekoliko pozicija, puca pod kontinuiranom pritiskom protivnika veće kvalitete.

Očekivanih 11:

Uzbekistan

Povijest Uzbekistana na velikim prvenstvima nije pretjerano bogata. Na Svjetsko prvenstvo dolaze prvi put, iako su bili jako blizu kvalifikacije u čak tri navrata. Na Azijskom prvenstvu im je najbolji rezultat četvrto mjesto 2011.

S kvalificiranjem na ovaj turnir nisu imali prevelikih problema. U grupi su završili na drugom mjestu koje vodi izravno dalje. Ispred njih je bio Iran koji je imao tek dva boda više, dok su oni imali šest više od Ujedinjenih Arapskih Emirata, a iza su još ostali Katar, Kirgistan i Sjeverna Koreja.

U Uzbekistanu se dogodila zanimljiva promjena izbornika. Timur Kapadze je bio čovjek zaslužan za dolazak na ovo Svjetsko prvenstvo, no kada se Fabio Cannavaro ponudio kao novi izbornik, Kapadze je dao ostavku te je prihvatio ulogu pomoćnog trenera pod Cannavarom. Nakon toga je Kapadze dao ostavku i s te pozicije. Momčad tako od jeseni prošle godine vodi Cannavaro, a u osam utakmica ima tri pobjede, tri remija i dva poraza.

Kapadze, a prije njega i Srečko Katanec, su forsirali ofenzivnu filozofiju, no dolaskom Cannavara se Uzbekistan pretvorio u ekipu od koje očekujemo bunker. Uzbekistan tako igra u formaciji 5-4-1 bez lopte, koja se u napadu pretvara u formaciju 3-2-5. Bez lopte Uzbekistan ostaje vrlo kompaktan i uzak, s jasnim naglaskom na zaštitu središnjih koridora terena. Protivnicima se namjerno otežava igra kroz sredinu, dok su središnji braniči spremni agresivno iskoračiti iz linije kada prepoznaju unaprijed definirane trenutke za presing. No, takve situacije moraju biti jako specifične.

U napadu prilike traže kroz ubačaje i prekide, a važnu ulogu ima klasični centralni napadač Eldor Shomurodov. On sa svojom robusnom građom i visinom od 190 cm veže stopere, otvara prostor suigračima i služi kao glavna meta za visoke lopte i ubačaje.

Disciplina, fizički rad, taktička odgovornost i učinkovito korištenje prostora, to su postulati kojih se drži Uzbekistan. No, kao što je to slučaj kod većine ovakvih momčadi, pod kontinuiranim pritiskom nemaju dovoljno kvalitete izdržati napad za napadom. Pokazala je to u nedavnoj prijateljskoj Kanada koja ih je stisnula i u konačnici u 58. i 91. minuti zabila svoje golove za pobjedu od 2:0. Rezultati Uzbekistana će tako primarno ovisiti o tome koliko dugo Cannavarov autobus može ostati parkiran.

Očekivanih 11:

Kolumbija

Nakon izbivanja sa Svjetskog prvenstva 2022., Kolumbija se vraća u nadi da će ponoviti minimalno što i 2014. kada su došli do četvrtfinala. Ukupno će im biti ovo sedmo Svjetsko prvenstvo, a na ovo dolaze i kao aktualni vice-prvak Copa Americe.

Na ovo prvenstvo su došli kao treća najbolja momčad južnoameričkih kvalifikacija, odnosno kao momčad koja je imala najbolju gol-razliku među ekipama koje su osvojile 28 bodova. Ostali su iza Argentine s 38, Ekvadora s 29, dok su bili bolji od Urugvaja, Brazila i Paragvaja.

Njihov izbornik je Nestor Lorenzo koji je na toj poziciji još od 2022., i pod kojim su upisali nevjerojatni niz od 28 utakmica bez poraza. S Lorenzom su ostvarili i najbolji napadački učinak u svojoj povijesti na Copi jer su zabili čak 12 golova, a u finalu tog natjecanja su od Argentine izgubili u produžecima.

U formaciji 4-2-3-1 Kolumbija igra atraktivan i tehnički dotjeran nogomet, no Lorenzo je za razliku od svojih prethodnika posvetio ipak pozornost i obrambenoj stabilnosti. Velik dio napadačke ideje prilagođen je kvalitetama Luisa Díaza, jednog od najopasnijih krilnih igrača svijeta. Kolumbijski sustav maksimalno iskorištava njegovu brzinu, dribling i sposobnost stvaranja razlike u situacijama jedan-na-jedan.

Sa Jhonom Ariasom i Richardom Ríosom Kolumbija može kontrolirati utakmicu kroz posjed, a za trenutke spektakla i inspiracije je i dalje tu James Rodriguez, koji unatoč formi, godinama i ligi u kojoj igra, u dresu Kolumbije i dalje zna isporučiti magiju.

Kolumbija je taktički jako fleksibilna ekipa pa tako može igrati na način da dominira kroz posjed, ali se isto tako vrlo lako prilagodi poziciji podređene ekipe koja čeka tranziciju. Tu joj u prilog ide i činjenica da ima opasne bekove, posebno Daniela Munoza koji je u Premier ligi oduševio u nekoliko utakmica.

Kolumbiji je ta lepršavost i otvorenost ujedno i problem. Momčad su koja vrlo lako prima golova, a to se vidjelo i u kvalifikacijama gdje su primili 18 golova, najviše od svih južnoameričkih ekipa koje su se kvalificirale na ovo prvenstvo. Ranjivi su u tranziciji, a blok, iako stabilniji nego prije, je i dalje propusan protiv elitnih ekipa. Kod Kolumbije će glavno pitanje biti mogu li zabiti više nego li će protivnik zabiti njima.

Očekivanih 11:

Utakmice:

17.06. (19:00h) Portugal - DR Kongo

18.06. (04:00h) Uzbekistan - Kolumbija

23.06. (19:00h) Portugal - Uzbekistan

24.06. (04:00h) Kolumbija - DR Kongo

28.06. (01:30h) Kolumbija - Portugal

28.06. (01:30h) DR Kongo - Uzbekistan