Iako su mnogi mislili da će mu Svjetsko prvenstvo u Kataru biti i ono posljednje, Lionel Messi se vraća. Argentina brani naslov, a u skupini im društvo rade poprilično raznovrsne reprezentacija, Alžir, Austrija i Jordan.

Argentina

Argentina ima bogatu povijest na Svjetskim prvenstvima. Tri su puta bili zlatni, tri puta srebrni, a samo jednom se nisu kvalificirali na prvenstvo. Propustili su ga još i u tri navrata od 1938. do 1954., no zato jer su se sami povukli iz natjecanja.

Na ovo prvenstvo su stigli kao najbolja momčad južnoameričkih kvalifikacija. U 18 utakmica su upisali 12 pobjeda, dva remija i četiri poraza. Zabili su 31 gol, primili njih 10, te su imali devet bodova više od prvog pratitelja, Ekvadora.

Izbornik Lionel Scaloni ostvario je izvanredne rezultate otkako je preuzeo reprezentaciju. Njegov postotak pobjeda kreće se oko 70 posto, što ga svrstava među najuspješnije izbornike u povijesti argentinskog nogometa. Pod njegovim vodstvom Argentina je osvojila Svjetsko prvenstvo te je uzela dva uzastopna naslova na Copa Américi. Zanimljivo je da je Scaloni bio smatran privremenim rješenjem, a na kraju je postao dugogodišnji izbornik te nacionalni heroj.

Scaloni je poznat po tome što koristi više različitih sustava i formacija, prilagođavajući se protivnicima i raspoloživom kadru. Ipak, najčešće preferira klasične strukture koje se oslanjaju na stabilnu zadnju liniju s četvoricom braniča i snažnu kontrolu središnjeg dijela terena. Argentinu ćemo tako najvjerojatnije gledati u 4-3-3- formaciji.

Pod Scalonijem je Argentina pokazala dva različita lica. Prvo je ono u kojem se velik dio igre vrti oko Lionela Messija. U tom modelu Messi je središnja kreativna figura, igrač kroz kojeg prolazi najveći broj napadačkih akcija i koji diktira ritam u završnoj trećini. Unatoč godinama, Messi i dalje u turnirskom nogometu može raditi itekakvu razliku.

Kada Messija nema na terenu, momčad postaje fluidnija, izravnija i kolektivno orijentirana. Lopta se brže kreće između više igrača, napadi su manje predvidivi, a odgovornost za kreaciju ravnomjernije raspoređena među članovima momčadi. Većina prilika nastaje kroz kombinacije u međuprostorima, gdje kreativni igrači slobodnijeg kretanja surađuju s klasičnim centralnim napadačem, najčešče Julianom Alvarezom, koji predstavlja stalnu referentnu točku u završnici. Takva struktura omogućuje Argentini da istodobno zadrži kontrolu nad utakmicom i bude vrlo opasna kada pronađe prostor između linija.

Argentina uistinu ima mnogo opcija u svom kadru. Ako Julian Alvarez nije taj centralni napadač, onda je to Lautaro Martinez. Ako Lionelu Messiju ne ide, čudo iz Coma, Nico Paz, zna preuzeti konce igre. Thiago Almada i Nico Gonzalez su itekako opasni na krilnim pozicijama, a u sredini terena uz Enza Fernandeza tempo igre mogu postavljati i Leandro Paredes, Rodrigo De Paul i Alexis Mac Allister. Svaki od igrača nudi nešto drugo, a još brojne nismo ni spomenuli.

Ono gdje Argentina ima najveći problem je zadnja linija. Prvo je otpao zbog ozljede stoper Cristian Romero, nakon toga se pojavila vijest da nije spreman ni stoper Leonardo Balerdi, a ozlijeđen je i bek Gonzalo Montiel. Nicolas Otamendi i Lisandro Martinez nisu loši igrači, ali jedan je u godinama, a drugi van forme, i upitno je kako će reagirati, kako u pozicioniranju, tako i s loptom u nogama kad neka ekipa udari presing. Također se postavlja i pitanje mogu li svi igrači odraditi kvalitetan povratak u obranu nakon protivničkih tranzicija.

Očekivanih 11:

Alžir

Alžiru će ovo Svjetsko prvenstvo biti peto u njihovoj povijesti. Nakon što su u grupi ispali 1982. i 1986., Alžir se vratio 2010., a onda su 2014. upisali najveći uspjeh kada su po prvi puta prošli grupnu fazu, no ispali su već u osmini finala.

U afričkim kvalifikacijama nisu imali previše problema, ali za razliku od mnogih ekipa koje su osvojile svoju grupu, oni su ipak upisali jedan poraz. U skupini s Ugandom, Mozambikom, Gvinejom, Botsvanom i Somalijom upisali su osam pobjeda, jedan remi te poraz protiv Gvineje.

Nakon sedam godina na poziciji izbornika Švicarske, te godine dana na klupi Bordeauxa, Vladimir Petković je 2024. preuzeo Alžir. Petkovićeva prva utakmica je bila upravo ova u kojoj je Alžir izgubio protiv Gvineje, no od tada je stabilizirao Alžir koji je izgledao solidno i u nedavnim prijateljskim utakmicama.

Alžir igra u sustavu 4-2-3-1, koji se u fazi posjeda pretvara i u vrlo napadački postavljenih 3-2-5. Važnu ulogu u napadačkoj strukturi ima Rayan Aït-Nouri, koji s pozicije lijevog bočnog braniča odlazi vrlo visoko i osigurava širinu na toj strani terena. Time otvara prostor suigračima u unutarnjim koridorima i povećava broj napadačkih opcija.

S druge strane, kreativni lider momčadi na desnom krilu, Riyad Mahrez, napušta klasičnu krilnu poziciju i ulazi prema sredini. Iz tih unutarnjih prostora organizira napade, traži završna dodavanja i pokušava povezati vezni red s napadačima. Alžir igra u napadu s jasnom namjerom, bez cirkulacije lopte oko kaznenog prostora, već uvijek traže brza i okomita dodavanja ili nagle promjene strane.

Bez lopte Alžir se uglavnom povlači u kompaktan srednji blok. Presing nije stalan, nego vrlo selektivan. Najčešće se aktivira nakon povratnih dodavanja ili kada protivnik izgubi dobar kut za nastavak napada, što Alžircima omogućuje da napadnu loptu u povoljnijim okolnostima.

Problem kod Alžira je što su kvalitetom dosta deficitarni na pozicijama stopera, kao i u sredini veznog reda. Taj izostanak kvalitete se osjeti pogrešnim odlukama pri iskakanju iz zadnje linije, slabijim praćenjem protivničkog trka, ali i na njihovoj disciplini. Nije neuobičajeno da tijekom utakmice njihove momčad skupi pet do šest žutih kartona zbog nepromišljenih prekršaja.

Imaju nekoliko jako potentnih ofenzivnih opcija, no izostanak spomenute kvalitete ih zna dovesti u situacije gdje ih protivnik u potpunosti izdominira. Zadnja takva utakmica je odigrana u siječnju kada im je Nigerija u Afričkom kupu Nacija složila čak sedam velikih prilika i zabila dva gola, dok su oni uputili samo tri udarca i to niti jedan u okvir.

Očekivanih 11:

Austrija

Austrija dolazi na svoje osmo Svjetsko prvenstvo i to 28 godina nakon svog posljednjeg pojavljivanja. Ispadanje u grupnoj fazi im je kroz povijesti bio najčešći scenarij, no u svojoj povijesti imaju jednu osvojenu broncu, onu 1954.

Austrija se kvalificirala direktno na ovo prvenstvo s 19 bodova u grupi u kojoj su još bili Bosna i Hercegovina, Rumunjska, Cipar i San Marino. Neočekivani poraz od Rumunja im je u jednom trenutku malo zakomplicirao stvari, no do kraja je Austrija ipak našla bodove kojima su osigurali prolaz.

Ralf Rangnick jedan je od najutjecajnijih trenera u povijesti njemačkog nogometa, a sada već četiri godine gradi jednako značajno nasljeđe i u Austriji. Rangnick je poznat kao jedan od idejnih začetnika modernog visokog presinga i intenzivnog tranzicijskog nogometa. Njegov utjecaj na razvoj njemačke trenerske škole bio je toliko velik da ga mnogi smatraju svojevrsnim mentorom generaciji trenera kao što su Jürgen Klopp i Thomas Tuchel.

Austrija igra izrazito proaktivan i agresivan nogomet. Osnovna formacija je 4-2-3-1, no u fazi posjeda često se pretvara u uski sustav 4-2-2-2, u kojem kreativni igrači djeluju u međuprostorima, dok svu širinu napada osiguravaju vrlo visoko postavljeni bekovi. Napadačka igra temelji se na igračima koji se kreću između protivničkih linija i traže prostor u unutarnjim koridorima. Zbog toga bekovi imaju ključnu ulogu, jer svojim stalnim prodorima uz aut-liniju rastežu protivničku obranu i stvaraju prostor za suigrače u sredini.

Austrija je poznata po intenzivnom visokom presingu koji se aktivira prema jasno definiranim okidačima, poput lošeg prijema lopte, povratnog dodavanja ili nepovoljnog položaja protivnika. Nakon izgubljene lopte slijedi iznimno agresivan protupresing s ciljem da se posjed vrati prije nego što protivnik uspije organizirati napad. Ako taj prvi val pritiska ne uspije, momčad se brzo reorganizira u vrlo discipliniran 4-4-2 srednji blok, gdje ponovno uspostavlja kompaktnost i kontrolu prostora.

Za niti jednog igrača Austrije ne možemo reći da je svjetska klasa, no svi na popisu, od Davida Alabe do Marka Arnautovića odgovaraju stilu igre koji gaji Rangnick. Možda će najzanimljivije biti za vidjeti kako će se ovoj igri prilagoditi Carney Chukwuemeka koji se ove godine odlučio igrati za Austriju nakon što je igrao za mlade selekcije Engleske, dok će ključ kreative i dalje biti Marcel Sabitzer.

Slabost ovakve momčadi je jasna sama po sebi. Ukoliko protivnici zaobiđu te valove presinga, otvaraju se široki prostori za protivnike, pogotovo na bočnim pozicijama. Određeni problemi pojavljuju se i kod obrane prekida gdje imaju poteškoća sa skok igrom i odbijenim loptama. Također, radi se o stilu nogometa koji bi se u teškim klimatskim uvjetima koji nas čekaju u Sjevernoj Americi mogao jako brzo ispuhati. Fizička sprema i svježe zamjene biti će ključ.

Očekivanih 11:

Jordan

Povijest Jordana na velikim natjecanjima je gotovo pa nepostojeća. Osim toga što će im ovo biti prvo Svjetsko prvenstvo u njihovoj povijesti, Jordan do 2023. nije napravio veliki rezultat niti na prvenstvu Azije. Te su godine osvojili srebro što im je i dalje najveći uspjeh ikada.

Kako je proširenje broja država dalo više mjesta i azijskim ekipama, tako se stvorilo mjesta i za Jordan. U skupini s Južnom Korejom, Irakom, Omanom, Palestinom i Kuvajtom su završili na drugom mjestu s četiri pobjede, četiri remija i dva poraza. Šest bodova iza Južne Koreje, jedan ispred Iraka, što je bilo dovoljno za izravni plasman.

Iako Jordan nikada prije nije nastupio na Svjetskom prvenstvu, njihov izbornik Jamal Sellami jest, i to kao član Maroka na Svjetsko prvenstvu 1998. gdje je odigrao ukupno tri minute. Kao trener je veći dio karijere proveo radeći u Maroku, gdje je vodio nekoliko klubova i stjecao iskustvo uglavnom unutar domaćeg nogometnog okruženja. Na klupu Jordana stigao je u lipnju 2024.

Jordan igra onako kako bi i očekivali. Pragmatičan i defenzivan nogomet temeljen na tranzicijama. Osnovna formacija je 3-4-3, no to se jako često pretvara u čvrstih 5-4-1 kako bi dodatno zaštitili vlastiti kazneni prostor. Zagušuju središnje dijelove terena i nemaju problem prepustiti posjed protivniku ako zauzvrat mogu zadržati potpunu kontrolu prostora. Prioritet nije dominacija loptom, nego obrambena organizacija i ograničavanje protivničkih opcija kroz sredinu.

Glavna napadačka prijetnja dolazi preko desne strane, odnosno lopte su usmjerena prema Mousi Tamariju, krilu Rennesa i jedinom igraču koji igra u Europi. Njegova brzina, sposobnost nošenja lopte i prodori u tranziciji predstavljaju najvažnije oružje jordanske reprezentacije.

Kod Jordana je problem jasan. Radi se o momčadi koja dopušta protivničke konstantne napade i pritisak, a nema dovoljno kvalitete niti u jednoj od linija da bi mogla dovoljno dugo izdržati. U prijateljskim utakmicama im je četiri gola zabila Albanija, četiri Švicarska, tri Tunis te po dva Nigerija i Kostarika. Dojam je da svaka od ekipa u ovoj grupi može ponoviti to isto. Ako osvoje ijedan bod biti će to nevjerojatan uspjeh.

Očekivanih 11:

Utakmice:

17.06. (03:00h) Argentina - Alžir

17.06. (06:00h) Austrija - Jordan

22.06. (19:00h) Argentina - Austrija

23.06. (05:00h) Jordan - Alžir

28.06. (04:00h) Jordan - Argentina

28.06. (04:00h) Alžir - Austrija