Hajduk je u Velikoj Gorici napravio ono što je u ovom trenutku morao napraviti – pobijedio je. Nakon dva prvenstvena kola bez pobjede, uz europski ritam koji već ozbiljno određuje raspored i način na koji Garcia koristi momčad, Bijeli su uzeli tri boda i barem malo vratili samopouzdanje pred utakmicu koja im može odrediti cijelu jesen. Nije to bila predstava nakon koje treba govoriti o velikom iskoraku, ali ovog puta dojam zaista nije bio najvažniji.
Hajduk je poveo već u trećoj minuti preko Šege i dobio utakmicu kakvu je mogao puno ranije privesti kraju. Nije uspio. Gorica se vratila iz kaznenog udarca, susret je ponovno otišao prema neizvjesnoj završnici, a onda se u 87. minuti pojavio Marko Livaja. Primio je loptu leđima prema golu, zagradio stopera Gorice Filipovića, okrenuo ga i majstorski pogodio za pobjedu. Još jednom je Hajduk došao do trenutka u kojem se utakmica lomi, a još jednom je lopta završila kod njegova kapetana.
Kad postane najteže, Hajduk i dalje traži njega
U posljednje četiri važne utakmice Livaja se četiri puta našao u situaciji u kojoj je mogao odlučiti praktički sve. Protiv Pafosa u 94. minuti imao je veliku priliku i nije zabio. Protiv Varaždina u 89. nije realizirao kazneni udarac. Protiv Istre je u 84. minuti pogodio za 2:1, a protiv Gorice u 87. zabio za pobjedu. Dva puta nije uspio, dva puta jest, ali zajedničko svim tim situacijama puno je važnije od samog učinka.
Livaja je svaki put bio taj koji je preuzeo odgovornost. Nakon Pafosa nije se povukao, nakon promašenog penala protiv Varaždina nije tražio da sljedeći put netko drugi riješi utakmicu. Protiv Istre opet je bio tamo, protiv Gorice ponovno. To je kvaliteta koju je teško izmjeriti statistikom. Najbolji igrači nisu oni koji će uvijek pogoditi, jer takvih nema, nego oni koji će i nakon promašaja ponovno tražiti loptu kada svi znaju koliko taj sljedeći potez vrijedi.
Je li Garcia pronašao najbolji način za Livaju?
Tu se ponovno otvara pitanje koje prati Gonzala Garciju otkako je odlučio Livaju koristiti drugačije nego što smo navikli. Treba li najbolji igrač Hajduka igrati od prve minute ili Garcia njegovim ulascima u drugom dijelu zapravo dobiva najbolju moguću verziju kapetana? Za sada nema sigurnog odgovora, a moguće je da ga nikada nećemo ni dobiti.
Garcia ima sasvim razumljivu logiku. Livaja ulazi svjež protiv obrane koja je već potrošila velik dio energije, manje se troši u pritisku i vraćanju te posljednjih pola sata provodi bliže kaznenom prostoru, gdje je i najopasniji. Protiv Istre i Gorice taj je model donio dva kasna gola i trener svakako ima argument da nastavi istim putem.
S druge strane, Hajduk si ne može stalno dopuštati da utakmice rješava u 84. ili 87. minuti. Protiv Gorice je poveo već nakon tri minute i imao gotovo cijeli susret da dođe do drugog gola, ali nije. Ako momčad sat vremena ne uspijeva prelomiti utakmicu dok joj najbolji igrač sjedi na klupi, pitanje će se neminovno vraćati. Možda Garcia na ovaj način dobiva najboljih 30 ili 40 minuta Marka Livaje, ali možda Hajduk istodobno predugo ostaje bez čovjeka koji jednom reakcijom može riješiti problem koji drugi ne mogu.
Livaja je sam pogodio najveći Hajdukov problem
Puno je važnije ono što je Livaja rekao nakon utakmice. Hajduk mora naučiti završavati susrete. Protiv Gorice je imao rano vodstvo, kontrolu i dovoljno vremena da dođe do drugog pogotka, ali ponovno je ostavio protivnika živim. Jedna neoprezna reakcija Hodaka bila je dovoljna da Gorica dobije kazneni udarac i potpuno vrati utakmicu na početak.
Sličan problem Hajduk je imao i protiv Istre. Tada ga je neuspješno zatvaranje utakmice na kraju koštalo dva boda, dok ga je u Gorici spasila Livajina kvaliteta. Bodovna razlika je ogromna, ali nogometni problem ostaje isti. Hajduk još uvijek prečesto dovodi utakmice koje može riješiti ranije u situaciju da ih u posljednjih deset minuta odlučuje jedan detalj.
Livaja je zato nakon Gorice vrlo dobro rekao da momčad mora krenuti po drugi pogodak i završavati utakmice. U SHNL-u će gotovo svaki protivnik iskoristiti mogućnost koju mu ostaviš, a protiv Rakówa cijena takvih trenutaka može biti puno veća.
Hajduk je pobijedio, Raków izgubio. Najvažnije je što Bijeli nose tri boda i malo više samopouzdanja
Istoga dana Raków je u poljskom prvenstvu izgubio 2:1 od Cracovije nakon što je prvi poveo. Zanimljiv je to kontekst pred četvrtak, ali iz njega ne treba izvlačiti velike psihološke zaključke. Hajdukova pobjeda može mu podignuti samopouzdanje, baš kao što poraz Rakówa kod Poljaka može izazvati reakciju i dodatnu želju za iskupljenjem. Sport ne funkcionira tako da pobjednik prethodne utakmice automatski ulazi u sljedeću s prednošću.
Za Hajduk je bitno nešto drugo. Nakon dva prvenstvena kiksa napokon je dobio utakmicu. Nije riješio sve svoje probleme i nije odigrao posebno uvjerljivo, ali je pronašao način da pobijedi baš u trenutku kada mu je pobjeda bila najpotrebnija. Sam Livaja rekao je da će ova tri boda momčadi donijeti samopouzdanje i možda je upravo to najbolji sažetak cijele večeri u Velikoj Gorici.
Jer sada dolazi Raków. Utakmica za koju je i Livaja rekao da je najvažnija u sezoni, utakmica koja Hajduku može donijeti europsku jesen, financijski mir i ono što klub čeka godinama. Garcia će ponovno morati odlučiti počinje li Hajdukova desetka ili ulazi kasnije, a rasprava o tome vjerojatno će trajati bez obzira na odluku.
Jedno je ipak već jasno. Pafos 94., Varaždin 89., Istra 84., Gorica 87. minuta. Dva puta Livaja nije uspio, dva puta jest, ali svaki je put bio tamo kada je Hajduku trebalo da netko preuzme najveću odgovornost. Pred utakmicu poput Rakówa možda je upravo to jedna od rijetkih stvari oko kojih nema nikakve dvojbe.
