Kada mladi igrač uđe s klupe i u samo dvadesetak minuta sredi veliki Milan na San Siru, jasno je da će se o takvom igraču puno govoriti i pisati.

No Stipe Perica još uvijek se drži svoje odluke da ne daje intervjue jer nije napravio ništa veliko. Neki bi to možda shvatili kao dizanje u nebesa samoga sebe, no Perica nije takav. Jednostavno je svjestan da još uvijek mora puno raditi i trenirati te da mu priče po novinama ne bi donijele puno koristi i dobroga.

'Otkrit ću jednu sjajnu zgodu s Pericom. Naime, dok je kao kadet igrao za Zadar, imali smo kup-utakmicu u Vinkovcima. Perica mi je često utakmicu počinjao na klupi, a tko je bilo i tog puta. No imali smo i dodatni problem jer nismo imali jedne gaćice, pa je Stipe ostao sjediti na klupi u trenirci i imali smo dogovor - kada zamijenimo prvog igrača, on će od njega posuditi gaćice i presvući se iza klupe. Tako je i bilo, iako je padala kiša, a dresovi su bili mokri - Stipe je bez imalo pardona otišao iza klupe, navukao na sebe te mokre gaćice i ušao u igru. Cibalia je do tada vodila 1:0, a onda je Perica zabio dva gola i donio nam pobjedu 1:2. Sretan zbog takvog nastupa na prvom sljedećem treningu izveo je škarice i nezgodno pao, pa je opet morao na prisilni odmor', prisjetio se Zoran Erlić, danas trener mlađih kategorija u NK Zadar, jedne anegdote iz minulog rada s danas odličnim napadačem.

No nije to jedino po čemu ga Erlić pamti. Jer surađivali su od Peričinih pionirskih nastupa pa sve do odlaska među juniore.

'Kao prvo, moram naglasiti da su za njegov uspjeh najzaslužniji njegovi roditelji odnosno otac koji je u teškoj situaciji nabavljao novac kako bi Perica mogao ići i na treninge i na turnire. Potom je tu velika Stipina upornost jer ne možete vjerovati s kojom je voljom dolazio na treninge. Pa čak i pod temperaturom i stalno je govorio - 'treneru, još... treneru, još...'. Želio je rješavati sve moguće situacije u napadu, igru glavom, lijevom nogom, desnom nogom, otvaranja... Oduvijek je imao želju zabijati, ali nije bio bolesno sebičan, već ga je uvijek tjerala ta glad za golom, a volio je trenirati. Voli i sada, i gotovo uvijek, kada je u Zadru, bilo ljeti, bilo zimi, odrađujemo nekakve treninge. Sada mu se sve to vraća.'

No nije sve išlo uvijek glatko?

'Nije, bilo je uspona i padova, a posebno se sjećam kada je u kadetskoj dobi u kratkom periodu izrastao deset centimetara, pa je izgubio na koordinaciji. Ipak, s vremenom je sve vratio. U to vrijeme češće je ulazio s klupe, ali u izlaznoj generaciji kadeta, kada je Zadar bio peta momčad državnog prvenstva, Perica je bio najbolji strijelac lige. Uživao je u tome.'

S obzirom na taj veliki pomak, i karijera mu je išla ubrzanom linijom. Već kao juniora priključio ga je tadašnji trener Dalibor Zebić seniorskoj momčadi, ali previše prilike nije dobio. Igrao je Perica istovremeno za juniore te u pet utakmica zabio sedam golova, a onda se dogodila i trenerska smjena zbog lošeg ulaska Zadra u sezonu te je umjesto Zebića na klupu došao Ferdo Milin.

'Koliko se sjećam, Milin mu je u kup-utakmici protiv Dinama prvi puta dao priliku od prve minute i Perica je zabio dva gola u pobjedi nad Dinamom 3:2. I tada je sve krenulo. Zabijao je još golova, ali možda i najvažniji bilo je u zadnjoj utakmici te sezone, protiv Splita, kada se Zadar borio za ostanak. Bio je dosuđen penal, a Perica, iako 18-godišnjak, primio je loptu i zabio tako važan gol.'

Nakon te sezone stigao je poziv iz Chelseaja, Perica ga je prihvatio, ali svjestan da će karijeru graditi drugdje. I očito je dobro odlučio jer kroz utakmice u NAC Bredi, potom i Udineseu, dokazao je da zna i može. Perici dakle nije važno s kime i protiv koga igra - jer zabijao je Milanu, Torinu, Empoliju. Zabio je u ožujku i dva gola Španjolskoj, a proteklih tjedana i Švedskoj odnosno Gruziji. I to oba za pobjedu 2:1.

'U kakvoj je formi, mislim da bi sada zabio i da puca iz svlačionice', našalio se na kraju Zoran Erlić, trener, ali i čovjek koji je itekako utjecao na karijeru mladog nogometaša, a koja još uvijek nije dosegla svoj vrhunac.