Sponzor rubrike
Sponzor rubrike
Goran Vlaović, napadač legendarne hrvatske reprezentacije iz devedesetih, koju je vodio Ćiro Blažević, tijekom Europskog prvenstva za tportal komentirao je viđeno od Vatrenih te događaje u i oko reprezentacije. Sada se osvrnuo na utakmice četvrtfinala, ali i jednog igrača kojeg u Hrvatskoj svi dobro poznaju - Danija Olma
Nogometna Europa pomalo je razočarana četvrtfinalnim utakmicama aktualnog Eura, nezadovoljstvo je pojačano spoznajom kako su se u tri utakmice igrali produžeci, a u dvije od te tri pobjednika su odlučili jedanaesterci. Za četvrtfinalne utakmice previše kalkuliranja i premalo rizika da bi nam ti pojedini dvoboji mogli biti užitak.
Prva utakmica između domaćina i dosad najbolje ekipe na ovom Euru, Španjolske, možda nije zadovoljila sve kriterije za ljepoticu Eura, ali u svakom slučaju odlična utakmica obilježena je s nekoliko negativnih stvari, poput ozljede Pedrija na samom startu, dvojbenim sudačkim odlukama i na kraju oproštajem nogometnog velikana Tonija Kroosa.
vezane vijesti
Naglasak bih ipak stavio na onu pozitivnu, vjerojatno utakmicu karijere Danija Olma. Hrvatski proizvod a španjolska sirovina ili španjolski hardver a hrvatski softver, kako hoćete, s učinkom od jednog gola i jedne asistencije u pretposljednjoj minuti produžetka za pobjedu i prolaz Španjolske. Odigrao je vrhunsku utakmicu te dao itekako dovoljno materijala za proglasiti ga igračem utakmice, ali igra kojom je vukao Španjolce u ovom susretu, pogotovo nakon izlaska ofenzivnog trojca Yamal – Morata - Williams, opasnosti koje je stvarao kao i sve ostalo što je odigrao u dosadašnjim nastupima na Euru, a sve to ipak kao pričuvni igrač, stavljaju ga definitivno i u poziciju kandidata za najboljeg igrača turnira.
>> Sve kolumne Gorana Vlaovića pročitajte OVDJE
Treniran i formiran u omladinskoj školi Dinama, prepoznat i lansiran u profesionalni nogomet od strane hrvatskog trenera pa etabliran u HNL-u, Dani Olmo postaje ponos i miljenik čak i kod onog dijela hrvatskih navijača koji nisu navijači Dinama. Priznajem kako subjektivno navijam za njega ali ne dvojim kako su i objektivni stručnjaci sličnog mišljenja.
Previše straha ili respekta prema protivniku kao i premalo odlučnosti i hrabrosti doveli su barem dvije utakmice do negledljivosti u inače vrlo zanimljivoj fazi nekog nogometnog natjecanja. Pogotovo izraženo je to bilo u dvoboju Francuza i Portugalaca, dvije ekipe krcate svjetskim zvijezdama odigrale su uspavanku i bez ambicija za ugrožavanjem protivničkog gola. Jedina svijetla točka utakmice bio je Dembele, koji je ulaskom u drugom poluvremenu bar pokušavao napraviti nešto, pomalo je to ironično, s obzirom na kritike o neambicioznosti i neiskorištenosti kapaciteta koje je kao pojedinac, Dembele dobivao u posljednje vrijeme. Tužno je bilo vidjeti Ronalda, jednog od najvećih ikada, konstantno nervoznog i željnog demonstriranja svoje veličine, ali potpuno nemoćnog poput orla podrezanih krila. Ništa manje tužno nije bilo vidjeti po imenima jaku ali totalno bezidejnu Francusku. Vezni red fizičkih kapaciteta usporedivih s doletom Boeinga 747, a loptačkog talenta s obrokom kojeg u njemu dobiješ.
Švicarci su s prevelikim respektom ušli u utakmicu protiv Engleza a tako su i završili, iako sam se nadao nastavku dobre igre Švicaraca, čini mi se kako im je strah bio preveliki uteg na putu do najvećeg uspjeha u povijesti. Englezi kao najveći favoriti prije početka Eura su se ponovno izvukli što im je sad uz iskustvo igranja finala s prošlog Eura najveća kvaliteta.
Kratka biografija Gorana Vlaovića
Bivši hrvatski nogometni reprezentativac rođen je 7. kolovoza 1972. godine u Novoj Gradišci. Profesionalnu karijeru započeo je u Osijeku, odakle prelazi u tadašnju zagrebačku Croatiju, gdje je dvije sezone bio najbolji strijelac HNL-a, 1994. odlazi u Padovu, a u proljeće 1996., nakon teške operacije, vraća se u formu te je dobio poziv Ćire Blaževića za Euro u Engleskoj. U prvoj utakmici Hrvatske na velikim natjecanjima, one protiv Turske, zabio je prvi, povijesni i pobjednički gol za Vatrene. Za Hrvatsku je nastupio i na SP-u 1998. godine u Francuskoj te se okitio svjetskom broncom. Od 2000. do 2004. nosio je dres Panathinaikosa, u kojem se i umirovio. Za Hrvatsku je odigrao 52 utakmice i zabio 16 golova.
Posljednja četvrtfinalna utakmica bila je neovisnom promatraču vjerojatno i najinteresantnija, Turci su i u ovu utakmicu ušli s vrlo jasnim planom igre, postavljanje u defenzivni blok pa brzi izlazak u kontru koja je stvarala probleme izuzetno jakoj zadnjoj liniji Nizozemaca, Istina svoje su golove u nokaut fazi Turci zabijali uglavnom nakon prekida tj. kornera ali upravo takva igra im je i donijela sve te ubačaje pa posljedično golove, na njihovu žalost nije išlo do kraja protiv Nizozemske, koja obilato koristi povoljan raspored ali igra sve bolje i ovim preokretom je pokazala kako ima dostatnu kvalitetu za otići do kraja.
Ispadanjem Turaka izgubili smo i posljednjeg kandidata za iznenađenje Eura, dobili smo polufinale s tri osvajača Eura i prošlim finalistom, Engleskom a usput ponovit ću prvotno najvećim favoritom ovog Eura.
Kad bih mogao birati, izabrao bih finale između Španjolske i Nizozemske uvjeren u zanimljivija događanja na terenu, kao i bolji, ljepši nogomet nego u bilo kojoj drugoj kombinaciji. Prvak će dakle sigurno biti neka od velikih europskih reprezentacija samo je pitanje hoće li prvak biti reprezentacija koja je usput igrala kvalitetan i oku lijep nogomet.
