Karlović je trenutačno bolji igrač parova; uostalom čovjek je polufinalist sa zadnjeg Australian Opena. Čilić još kaska, ali njih su dvojica prilično opasna kombinacija. Braća Lapentti su, kao i svi obiteljski teniski parovi, sinkronizirani u kretanju i organizirani na mreži, ali mlađem bratu Giovanniju nedostaje kvalitete. Taman da se osjeti protiv Marina i Ive.

Razlog Čilićeva zaostajanja sasvim je logičan - on gotovo nikada ne igra parove na turnirima. U toj konkurenciji ima golem prostor za napredak i uopće ne bi bilo loše kada bi njih dvojica na nekim turnirima prijavili i dubl. U Umagu, recimo. Ili Zagrebu gdje ionako dolaze.

Marin bi tako mogao raditi na izlazu na mrežu i više isprobavati svoj volej. To će mu dobro doći u pojedinačnoj konkurenciji i olakšati mu jednoga dana put među najboljih pet.

Kao što i Bilić s nogometnom reprezentacijom pokušava 'ući u' 3-5-2 sustav i dodati novo oružje svom postojećem arsenalu. Netko će reći da je to zato što im je aktualni pročitan, ali to i nije ključno. Važno je da rade na sebi i da se može pratiti njihov napredak. Narodu za rezultat, a sebi za novi dokaz da vrijede. Nakon Turske, kao da im toga nedostaje.

I ped Čilićem i pred nogometašima razdoblje je velikih očekivanja. Nekad odlučuju detalji i toga u svi oni itekako svjesni.