A ovo je deset stvari po kojima ćemo pamtiti Mundijal u Brazilu…

10. Novo doba strijelaca
Najbolji strijelac SP-a mlada je kolumbijska zvijezda James Rodriguez, igrač Monaca, koji je tako pokazao da više nije potrebno biti napadač da bi se bilo na vrhu. Bio on Kempes, Šuker, Lineker ili Ronaldo, napadači su bili ti kojima je bila predana Zlatna kopačka, a sada je to vezni igrač, iz kojeg slijede Muller (koji većinu utakmicu nije igrao u špici), te Messi, koji također nije klasični napadač. Trend je započet prije četiri godine, sada je nastavljen.

9. Problemi s organizacijom i stadionima
Sve do samog početka prvenstva, nije bilo sasvim sigurno hoće li stadioni biti spremni za početak natjecanja, a javni su protesti bili poprilično vidljivi, pogotovo nakon Kupa konfederacija. Troškovi su neočekivano i višestruko narasli, a to su platili porezni obveznici. Možda i prvi put u povijesti, na ovom se Svjetskom prvenstvu eksplicitno vidjela javna svijest i odbojnost prema ovom tipu organizacije.

8. Hrvatska ispod očekivanja
Čini se kako se našoj reprezentaciji povijest ponavlja – prvo kao tragedija, a onda kao farsa. Slično kao i 2006., cijela je javnost vjerovala kako Hrvatska pobjeđuje posljednju utakmice, a iz stručnog su stožera dolazile izjave kako smo bolji, kvalitetniji, jači. Ispalo je kako nije baš tako. Meksikanci su pokazali bolji i zreliji nogomet, te potpuno zaslužno prošli dalje, a Niko Kovač je, slično kao i Kranjčar 2006. rekao kako bi sve ponovio.

7. Sudačke pogreške
Nije realno očekivati bezgrešno suđenje na natjecanju tijekom kojeg se moraju odigrati 64 nogometne utakmice. To je gotovo pa i statistički nemoguće. Pa ipak, vlada dojam da su dobar dio sudbine, uspjeha i neuspjeha raznih reprezentacija krojili baš suci, a gotovo da je svaka treća utakmica imala neku kardinalnu pogrešku koja je manje ili više značajno utjecala na ishod susreta. To je previše, pogotovo za najveću nogometnu smotru.

6. Golmani
Možda ovo prvenstvo nije obilovalo velikim strijelcima, ali zato je barem pola tuceta vratara pokazalo znanje i vještinu kakvu smo dosad malokad vidjeli. Redom su Ochoa, Howard, Navas, M'Bolhi, Bravo i Neuer svojim obranama, istrčavanjima i općenito reakcijama izluđivali protivničke igrače. Ako je ijedna pozicija na terenu obilježila ovo Svjetsko prvenstvo, onda su to vratari, pogotovo oni koji ne igraju za najbolje europske klubove.

5. Grof Suarez
Vjerojatno jedina stvar koja je tijekom Mundijala medijima dobrih tjedan dana bila zanimljivija od samih utakmica bio je Suarezov ugriz i cijela priča koja se razvila između njega i Giorgija Chiellinija. Od zločina i priznanja, preko pokajanja pa sve do kazne ovo je bila prava trakavica, koja je u jednom trenutku počela izgledati kao neka priča o bogovima i ljudima, koju je odlučio osvetoljubivi bog – ovoga puta FIFA.

4. Njemački rekordi
Iako i dalje zaostaju jedan naslov prvaka za Brazilom, Njemačka se nakon prvenstva može smatrati najuspješnijom nogometnom nacijom. Naime, postigli su sada najviše golova u povijesti ovoga natjecanja, najviše su puta igrali u finalu (čak osam puta), najviše puta u završnici te su nanijeli najteži poraz u povijesti najnogometnijoj nogometnoj naciji. Dovoljno? Prosudite sami…

3. Kraj španjolske ere
Sasvim sigurno jedna od najboljih nogometnih generacija u povijesti ove igre (možda i najbolja), doživjela je svoj krah i kraj upravo na najvećoj pozornici, na vrlo neugodan način. Del Bosque je odlučio konzervativno igrati na svoje prokušane snage i pogriješio. Xavi, Iniesta i ostatak ekipe jednostavno su nekoliko godina stariji te opterećeni s previše teških sezona i to se vidjelo na terenu. Ne samo da su doživjeli rekordno visoki poraz za svjetske prvake, već su ispali iz natjecanja nakon samo dvije odigrane utakmice.

2. Europa pokorila Južnu Ameriku
Europski je nogomet dominantna sila Svjetski prvenstva, a to potvrđuje i bazična statistika. U posljednjih tridesetak godina, prosječno se u polufinalu Svjetskog prvenstva nađu tri europske momčadi, što nije nimalo slučajno. Ovog ih je puta bilo 'samo' dvije, ali je zato treći put zaredom europska momčad na svjetskom tronu. U Južnoj su Africi Europljani to prvi put uspjeli van Europe, a sada su to uspjeli na američkom kontinentu.

1. Povijesni krah Brazila
Malo koji narod neke zemlje na svijetu, ako ijedan, toliko živi i diše nogomet kako to čini narod u Brazilu. Ovo je bilo prvenstvo koje je bilo rezervirano za iskupljenje, koje je trebalo biti izravnavanje računa koji su ostali od 1950., kada je Brazil pokleknuo u finalu. A onda – pljuska! Umjesto naslova svjetskog prvaka Brazilcima ostaje knedla u grlu, najteži poraz u nogometnoj povijesti (7:1 protiv Njemačke), te 'drvena medalja' za utjehu. Koje naravno nema…