Koreografija Bad Blue Boysa je bila posvećena žrtvama iz Domovinskog rata. 'Potraga za nestalima ne prestaje. Vi ste naša divlja trava koja nikada ne nestaje', pisalo je na jednom transparentu, ispod kojeg su prikazali broj 1740.

Boysi su se oglasili i objasnili koreografiju:

30 godina od završetka Domovinskog rata još uvijek se traga za više od 1700 nestalih i smrtno stradalih osoba.

Njima i njihovim obiteljima je posvećena današnja koreografija koju smo svjesno i namjerno izveli baš danas.

Ako stavimo stvari u perspektivu - 1700 nestalih je otprilike trećina od ukupnog broja ljudi koji su večeras bili na našoj tribini. Jedna od tri osobe na tribini punih 30 godina nakon rata!

To je pravo lice i naličje ideja poraženih u Domovinskom ratu.

Iza tih ideja ostajali su spaljeni gradovi i sela, preko tisuću razorenih sakralnih objekata, tisuće ubijenih i raseljenih koje bi mnogi rado prepustili zaboravu.

Da ne opterećuje. Da ne podsjeća. Da ne remeti etnobiznis i političko kalkulantstvo.

Ulažu se silna sredstva u tu "kulturu zaborava". Silom se nameću neke drugačije "istine" koje bi iz kolektivne memorije trebale umanjiti ili potpuno izbrisati zlodjela i karakter poraženih koji se pod krinkom "kulture" šuljaju našom zemljom.

Neće proći.

Tu smo i pamtimo - s koljena na koljeno, s generacije na generaciju!