Hrvatska je ovog puta zapela već u 16-ini finala, ali Svjetskog prvenstva. Portugal je slavio 2:1, ali dojam koji su ostavili naši igrači, a posebice čudnovate sudačke odluke, osobito onih iz VAR sobe, pojačava bol.

Slaže se s time i bivši hrvatski izbornik Ante Čačić te nam je priznao:

'Baš me rastužilo, nisam mogao zaspati dugo poslije utakmice. Vrtjela mi se utakmica dugo pred očima.'

Znači, doživljaj je zapravo grozan?

Grozan, odnosno bolje reći tužan. Iako smo igrali dva oprečna poluvremena: prvo poluvrijeme bilo je loš ulazak u utakmicu. Bili smo na neki način suviše rezervirani, nedovoljno agresivni, prenisko smo stajali. Dali smo Portugalu da kruži s loptom, da nam dolazi na te bočne pozicije, da nam puni šesnaesterac. Ali tada smo se, idemo to tako reći, izvukli. U drugom poluvremenu pak imali smo Hrvatsku kakvu već dugo nismo vidjeli. Hrvatsku koja je imala sve u svojim rukama, koja je imala mnoštvo prilika. Ali nažalost, dogodilo se ono što nam se već dugo provlači, tj. nesretni prekidi i, ne znam kako da to nazovem, neću reći ponašanje, ali taj gard kod prekida. On je bio zaista dječački, bez skoka, bez pravog duela. I na kraju nam se to osvetilo. Ne sjećam se nijednog prekida ili ubačaja iz kuta da smo ga dobili u zraku. Svaka lopta bila je na njihovoj glavi. Jednostavno, to je bio taj segment igre koji nismo uspjeli riješiti i to je na kraju bilo kobno. Portugal se opet provukao, kao i prije 10 godina.

Ali cijeli dojam zapravo i nije loš?

Naravno da nije. Čak bih rekao da je sve bilo više nego dobro. Ono što je važno napomenuti, čime moramo zaista biti zadovoljni: pokazalo se da imamo potencijal, da imamo igrača, da hrvatska reprezentacija ima štofa da jednog dana opet sašije dobro odijelo.

Hoćemo li imati vođu kao što je bio Luka Modrić? Koga vidite u njegovoj ulozi?

Siguran sam da Kovačić može. Sad će na njemu biti ta partitura koja će mu sigurno odgovarati. Svima nam je žao zbog Luke. Zaista pokazuje i u ovoj dobi da je nezamjenjiv, da je jedinstven u svijetu. I tako ovaj odlazak, možda i prerano, sa Svjetskog prvenstva ostavlja žal ne samo zbog reprezentacije, nego i zbog njega. I ovaj turnir, s obzirom na dob, odigrao je veličanstveno. Ne sjećam se u povijesti nogometa da je netko u toj dobi od veznih igrača igrao na takvom nivou i bio toliko bitan i za reprezentaciju i za klubove u kojima je nastupao.

Što kažete na ove sudačke propuste?

Teško mi je komentirati te sudačke situacije. Taj VAR, ta tehnologija... Zapravo joj moramo vjerovati. Ali smiješna mi je ta odluka da se VAR uključi kod onog Vlašićevog povlačenja, iako je vjerojatno bilo nekakvog utjecaja na igrača. Ipak, ne smijemo u tome tražiti opravdanje, jer jednostavno smo imali toliko prilika, toliko smo propustili situacija. Ali i njihov je vratar u nekoliko navrata vrhunski intervenirao. I opet, ono što sam već govorio, ti prekidi su ipak na kraju bili kobni za nas. Sjetimo se na koji smo način primali golove protiv Engleske. To nije boljka od jučer. Nismo uspjeli riješiti stoperski par. To nas je koštalo. Imali smo i problema: neigranje Gvardiola cijelo proljeće zbog teške ozljede, potom i Kovačića, Luke, Kramarićeva ozljeda... Ali kažem, ne smijemo biti razočarani. Tužni jesmo, zaboravit ćemo, ali vidi se i svjetlost na kraju tunela. Dolaze ti mladi igrači, Baturina, Sučić, na koje možemo dugoročno računati. Imamo relativno mladu momčad. Vjerujem da bi i Perišić, kao iskusan igrač, mogao ostati. Tako da se ne bojim za Hrvatsku.

Podsjeća li vas ovaj poraz na onaj iz 2016., kada je Hrvatska bila bolja, a opet izgubila od Portugala?

Tada smo bili bolji svih 120 minuta. Doduše, s manje čistih prilika. Sad smo ih imali puno više i opet su nam se provukli. Dakle, žal je još veća. I zato sam bio baš jako, jako tužan. Očito su Portugalci crna mačka za nas. Ali pokazali smo da imamo potencijala, da imamo igrača, da imamo kvalitetu. I tu strast igranja za reprezentaciju, koja se prenosi iz generacije u generaciju. Nema bojazni za nas.