Bivši hrvatski reprezentativac i izbornik dao je intervju za Daily Mail uoči utakmice Hrvatske i Engleske na Svjetskom prvenstvu, a u njemu je govorio o engleskim medijima, navijačima i atmosferi koja se stvara oko njihove reprezentacije.

Bilić je pritom jasno odvojio engleske igrače od javnosti koja ih prati. Naglasio je da poruke omalovažavanja suparnika ne dolaze iz svlačionice, nego iz medijskog i navijačkog okruženja.

'Nije to došlo iz usta engleskih igrača. Oni nisu glupi. Znaju da se ne ide javno omalovažavati Andoru ili Estoniju. Pokazuje se poštovanje. Ali stvar je u tome da hrvatski narod to čuje od medija i možda nekih navijača', rekao je Bilić.

Dodao je da se u Hrvatskoj vrlo dobro prati što se govori i piše u Engleskoj.

'Hrvatski mediji svakodnevno prevode što se događa i govori u Engleskoj. Bilo da je riječ o Premier ligi ili reprezentaciji. To se ne događa u suprotnom smjeru', poručio je.

Bilić podsjetio na 2018., Englezi odmah reagirali

Bilić se u razgovoru osvrnuo i na 2018. godinu, kada je Hrvatska u polufinalu Svjetskog prvenstva u Rusiji pobijedila Englesku 2:1 nakon produžetaka i otišla u svoje prvo finale Mundijala.

Tada je i Luka Modrić nakon utakmice rekao da bi Englezi trebali biti ponizniji i više poštovati suparnika. Tri godine kasnije, uoči susreta Hrvatske i Engleske na Euru 2020., Bilić je ponovno govorio o aroganciji engleskih medija.

U intervjuu za Daily Mail sada je pokušao objasniti razliku u percepciji.

'Engleska je moćna nacija pa smo znali za pjesmu i znali smo da novinari govore kako će Engleska pobijediti. I znate što? Imali smo i mi pjesmu. Govorila je da ćemo biti prvaci. Ali kladim se da ta pjesma nije dospjela na stranice Daily Maila, zar ne? To je u osnovi ta razlika', rekao je Bilić, referirajući se na poznatu englesku pjesmu 'Football's Coming Home'.

No njegove riječi izazvale su bijes dijela engleskih navijača u komentarima ispod teksta. Mnogi su ga optužili da glumi žrtvu, a dio ih je izvukao i staru priču iz 1998. godine.

'Nemoj glumiti žrtvu, to ti ne pristaje'

Engleski navijači nisu štedjeli Bilića.

'Ne mogu podnijeti arogantnu Englesku, ali kao i mnogi drugi, svi su jako sretni doći ovdje i zarađivati za život', napisao je jedan komentator.

Drugi je bio još izravniji:

'Jadniče koji se praviš žrtvom.'

Posebno se često spominjao detalj iz polufinala Svjetskog prvenstva 1998. između Hrvatske i Francuske, kada je Bilić nakon kontakta s Laurentom Blancom pao, a francuski branič dobio crveni karton. Blanc je zbog toga propustio finale protiv Brazila.

'Ne sjećam se da je ikad neki engleski igrač simulirao ozljedu kako bi isključio drugog igrača i onda propustio finale Svjetskog prvenstva. Nogometaši su svi isti. Prevaranti i umišljeni. Nemoj glumiti žrtvu, to ti ne pristaje', glasio je jedan od komentara.

Drugi je dodao:

'Koštao je kolegu profesionalca mjesta u finalu SP-a 1998. Njegovo varanje bilo je jadno.'

Bilo je i onih koji su podsjetili da je Bilić veliki dio igračke i trenerske karijere proveo upravo u Engleskoj. Kao igrač nastupao je za West Ham i Everton, a kao trener vodio West Ham, West Bromwich Albion i Watford.

'Bilić ne žali zbog milijuna koje je zaradio u Engleskoj, unatoč tome što je prevarant', napisao je jedan navijač.

Stara rana opet se otvorila

Bilićev intervju očito je otvorio nekoliko starih engleskih rana odjednom. Prva je Moskva 2018., kada je Hrvatska srušila engleski san o finalu Svjetskog prvenstva. Druga je 1998., kada mu dio navijača i dalje ne oprašta situaciju s Blancom. Treća je šira priča o engleskoj nogometnoj samouvjerenosti, koja protivnike često dodatno motivira.

Jedan komentar posebno dobro sažima raspoloženje dijela engleske javnosti:

'Arogantan? Mislim da bi se trebao pogledati u ogledalo. Mi iskreno ne mislimo da ćemo osvojiti, ali zašto ne bismo mogli strastveno navijati za svoju zemlju kao i svi drugi? Potpuni idiot.'

Bilić je želio objasniti kako engleska javnost često stvara dojam bahatosti koji onda dodatno motivira protivnike. Engleski navijači to su doživjeli potpuno drukčije - kao još jedan napad čovjeka kojem nikad nisu zaboravili ni hrvatsku pobjedu 2018., ni polufinale iz 1998.