Bili smo na ljubljanskom Stadionu Stožice, na kojem je u subotu odigran 'Večni derbi' slovenskog nogometa, odnosno utakmica između domaće Olimpije i gostujućeg Maribora
Igrala se 60. minuta utakmice. Na semaforu je pisalo 1:2, a Viole na južnoj tribini bile su gole do pasa, sipajući salve uvreda upućene tzv. žabarima, odnosno domaćim navijačima. Olimpija je očajnički napadala ne bi li izjednačila dok je Maribor ozbiljno prijetio iz uigranih kontranapada preko desnog krila, koje i dalje, unatoč dobi od 37 godina, okupira agilni El Arabi Hilal Soudani, legenda zagrebačkog Dinama.
Međutim u tom se trenutku na Soudanijevu položaju, tik uz aut-liniju, našao virtuoz Josip Iličić, drugi 37-godišnjak u momčadi Maribora, elegantno primivši loptu. Začas mu je na leđima lijevi bek Olimpije te ga rutinski ruši i odnosi loptu. Iličić pada s bolnom grimasom na licu, još jedan dinamovac - trener Maribora Boštjan Cesar - urla na suca tražeći prekršaj, no igra se nastavlja. Olimpija pokreće još jedan, pokazat će se, jalovi napad dok tužna legenda slovenskog nogometa ne pokazuje želju odmah ustati, zgrožen 'nepravdom'. Div od 190 centimetara visine ipak se uspravlja i nastavlja utakmicu.
Iličićevu priču vjerojatno znate, njegovu borbu s depresijom notirali su i domaći tabloidi. Nakon nekoliko sjajnih sezona u Atalanti, u kojima je tercet Gómez-Zapata-Iličić oduševljavao Italiju i Europu, izbila je pandemija, posebno teško pogodivši Bergamo. Bilo je to previše za slovenskog nogometaša koji je u posljednje dvije sezone rijetko ulazio u igru, da bi se u jesen 2022. godine, u priči staroj koliko i sam nogomet, zaputio u Maribor, klub koji mu je 12 godina prije pružio priliku za punu nogometnu afirmaciju. U njemu Iličić upravo igra svoje posljednje utakmice te u pomalo anakronoj ulozi fantazista stvara probleme protivničkim obranama.
U prvom je poluvremenu njegova duga lopta dovela do komičnog autogola stopera Olimpije, a on se gotovo zapetljao u vlastitu mrežu omogućivši Mariboru neočekivano izjednačenje. Naime u Ljubljani je sve bilo spremno za veliko slavlje - pobjedom protiv najvećeg rivala Olimpija je mogla matematički osigurati naslov slovenskog prvaka, a utakmica nije mogla bolje početi za domaće: korner Raul Florucza, igrača koji se kalio u zagrebačkom Jarunu i u međuvremenu se uzdignuo do MVP-ja slovenske lige, rutinski je u mrežu Maribora pospremio mladi Dino Kojić. Igrala se osma minuta, gosti su bili šokirani, fešta je mogla početi. Jedino pitanje bilo je s koliko će golova gosti otići kući u Štajersku, no sedam minuta potom iz sna se probudio nježni div, ušutkavši Stožice. Odlično, imamo utakmicu!
Premda oslobođen obrambenih zadaća, Iličić, gluh na zvižduke domaćih navijača, igra izuzetno racionalno, bez 'carinjenja' lopte, s jednim ili dva dodira, hraneći krila preciznim dijagonalama. Rođeni se asistent rijetko odlučuje na šut, šutira samo kada nema druge opcije - draža mu je asistencija. U kontekstu slovenske lige on je poput Zinedinea Zidanea u smiraju karijere, prije nego što će u Njemačkoj 2006. otplesati svoj posljednji valcer. Sjećate se, Zidaneovu predzadnju sezonu u madridskom Realu, točnije utakmicu protiv Villarreala, pratilo je 17 kamera, što je godinu kasnije pretvoreno u kultni dokumentarni film, uz glazbu grupe Mogwai. Za razliku od Francuza, koji je u spomenutoj utakmici zaradio crveni karton, Iličić se s terena povukao dostojanstveno, vidno sretan rezultatom, dočekavši zamjenu u 90. minuti.
Kad smo kod zamjena, trener Maribora Cesar u drugom je poluvremenu zaigrao na sve ili ništa, što mu se isplatilo u 53. minuti. Soudani se u svom karakterističnom proboju po desnom krilu zavukao u šesnaesterac, serviravši savršenu povratnu loptu Fincu Kaiju Meriluotou, igraču koji je osam minuta ranije zamijenio indisponirano lijevo krilo Mariborčana i pogodio. Cesar je bio na sedmom nebu - tako džokerom zapapriti najvećem rivalu predivan je osjećaj, pogotovo jer je to bio konačni rezultat. Pobjeda je vratila Maribor, koji ima utakmicu manje uslijed odgođenog derbija protiv Celja, hita Konferencijske lige, u utrku za naslov.
Posebno je sretan po posljednjem zvižduku bio Iličić. Vidjeti širok osmijeh na licu čovjeka koji je prošao psihičke Scile i Haribde te se vratio najdražem sportu bilo je veličanstveno. Čak su i zvižduci utihnuli.
