Dinamo je i dalje itekako živ u utrci za naslov prvaka iako je prije samo dva tjedna bio, reklo bi se, mrtav. No momčad Sandra Perkovića iskoristila je kikseve konkurenata i pobjedom na Poljudu 3:1 došla u jako dobru poziciju.

Ipak, do kraja prvenstva ne odlučuju o sebi, ali igraju sve tri utakmice na Maksimiru, računaju na to da će ih dobiti i da će se Rijeka negdje poskliznuti. Nije to puno, ali nakon što su nedavno zaostajali čak sedam bodova za prvim na tablici, situacija je to koju su u Maksimiru objeručke prihvatili.

Uoči ludog finiša sezone razgovarali smo s Martinom Baturinom, najvrjednijim Dinamovim igračem, oko kojeg je među navijačima puno rasprava. Jedni misle da je najbolji igrač kluba, a drugi da je ove sezone premalo dao i da je morao češće povući momčad.

Baturina je uglavnom briljirao u Ligi prvaka, a u SHNL-u je odlučivao premalo utakmica, što će i sam potvrditi u našem razgovoru. Pitali smo ga za onaj viralni sukob s Markom Livajom u derbiju, razgovarali smo o tome kako je Dinamo upao u takvu krizu sredinom sezone, ali i ostaje li u Maksimiru i dogodine.

Kako se osjećate i u kakvom je momčad stanju uoči ove lude završnice sezone?

Stvarno je ovo jako, jako zbunjujuća sezona za nas. Kad je došao, trener Sandro Perković rekao je da imamo sve, ali da nam nedostaje momčadskog duha. Stalno smo tražili krivca jedan u drugome, a trebao je svatko od nas krenuti prvo od sebe, analizirati svoju igru i podići se barem za deset posto. To smo sad napravili i rekao bih da se i na terenu vidi da puno više izgledamo i igramo kao momčad nego ranije. Imamo još tri utakmice i jedino mi je žao što ne ovisimo sami o sebi. Nadamo se kiksu Rijeke i to je to.

Jesu li vam se malo slegli dojmovi iz derbija - kako ste doživjeli utakmicu?

Igrao sam puno derbija protiv Hajduka i ne sjećam se koji je u zadnjih puno godina imao takvu važnost kao ovaj. Čak možda ni onaj prošlogodišnji. Imao sam osjećaj kao da igram finale nečega iako sam bio svjestan toga da sama utakmica neće ništa definitivno odlučiti. Ne znam kakav je njima bio pritisak, možda čak i veći jer su igrali kod kuće, a navijači te doma uvijek tjeraju i puno očekuju.

Na Poljudu je uvijek teško igrati, ali ovaj derbi baš je bio dosta težak, osobito jer je pobjeda trebala i nama i njima. Klasični derbi: puno prekida, puno udaranja, puno mahanja rukama, svega. Onaj prvi gol otvorio je utakmicu. Bio je čudan, ali ne najčudniji koji sam vidio u karijeri. Svakome se greška dogodi, a na našu sreću ona je bila u našu korist.

Društvenim mrežama proširila se snimka u kojoj ste vi i Livaja u žustroj raspravi, a onda i fotografija vas kao klinca pokraj Hajdukove zvijezde. Što ste si rekli na terenu, što se dogodilo?

Ma ništa posebno. Pa derbi je, malo se porječkaš, sve je to normalno. Nije to bilo ništa ružno, čak mi je i drago da se dogodilo jer je to suština derbija, ta emocija i žestina. Fali nekad toga. Nakon pet minuta smijali smo se na travnjaku, sve je bilo u redu. Livaja je odličan lik iako ga svi predstavljaju kao nekog lošeg tipa. Ne znam zašto je to tako, a ja s njim nikad nisam imao nikakav problem.

Da se vratimo malo na derbi. Na Poljudu je u drugom poluvremenu u igru ušao Bruno Petković i susret se promijenio. Iako nije ni blizu svojeg maksimuma, i takav je prevaga na terenu. Kako ste vidjeli njegov nastup?

Meni je s njim najlakše igrati, jako dobro se razumijemo i… ma što da govorim o njemu? Vidjeli ste u Splitu, samo da stoji na terenu, lakše nam je igrati. Protivnici ga jako respektiraju, da ne kažem da ga se boje, i drukčije to onda izgleda. On zadrži loptu sam među dvojicom, a mi drugi imamo vremena pridodati se i zlata nam je vrijedan.

Dinamo je u toj utakmici u drugom poluvremenu igrao u sustavu 3-5-2 s dva napadača. Igra li se premalo u tom sustavu?

Nisam trener da o tome previše pričam, ali smo pred kraj prošle sezone ušli u pobjednički niz jer smo krenuli s dva napadača. Mislim da imamo kvalitete za takvu i bilo kakvu drugu igru, da sad ne idem u neke preduboke analize. Kulenović i Petković se jako dobro nadopunjuju, ali ne bih zanemario ni Kangu, koji je po meni jako, jako dobar igrač. Imamo širinu u napadu i što kod trener kaže - mi ćemo igrati.

Nakon što ste izgubili utakmicu u Velikoj Gorici navijači su mislili da je došao kraj nadanja o tituli prvaka. Jeste li i vi to mislili?

Iskreno, bio sam siguran da je gotovo. Podbacili smo, kraj, to je to. No prvo Hajduk, a onda i Rijeka dali su nam drugu šansu te smo se nekako uspjeli iščupati i približiti im se. Sigurno ne bih otpisao Hajduk jer nas je ova sezona naučila da je stvarno sve moguće.

Neka se nama, ne daj bože, dogodi neki poraz, oni su odmah tu s jednom pobjedom. Nešto se pitalo i ove, da tako kažem, manje klubove. Nismo u ligi samo mi, Rijeka i Hajduk. Mislim da su Slaven, Istra i ostale momčadi s vremenom naučili igrati protiv jačih i te je utakmice sad puno, puno teže igrati protiv njih nego prije.

Ako dobijete preostale tri utakmice i ipak ne postanete prvaci, ispast će da ste na kraju dobili sedam od osam utakmica, ali nije bilo dovoljno. Hoćete li si zamjerati nešto?

S jedne strane reći ćemo da smo na kraju dali sve od sebe iako nikako nećemo moći biti zadovoljni ako ne budemo prvaci, ipak smo igrači Dinama. S druge ćemo se sigurno pitati zašto tako nismo mogli ranije igrati. Ne želim tražiti nikakve alibije, ali nama se stvarno jako puno toga događalo ove sezone.

Sto milijuna stvari… Igrali smo i dugu europsku sezonu, imali smo jako puno problema s ozljedama, dogode ti se neki glupi porazi i odmah si u problemima. Promijenili smo četiri trenera, svaki ima drukčije zahtjeve i kad se sve to zbroji, zaista je bila zahtjevna sezona.

Dinamo dvadeset godina nije promijenio četiri trenera u jednoj sezoni. Koliko je to utjecalo na vas?

Dolaskom svakog novog trenera mijenja se sve. Nekad se dogodi onaj pozitivni šok, da se momčad preporodi, a nekad bude obrnuto. Stvarno nije lako kad se promijene četiri trenera, dogodi se nekad pomutnja u momčadi, što je normalno. Dođe novi trener, a ti još imaš u glavi zahtjeve onog prošlog.

Netko nove zahtjeve usvoji prije, netko kasnije i to stvarno može biti problem. Ponavljam, ne tražim opravdanja, ali nekad stvarno nije lako tako trenirati i raditi. Taman se navikneš na jednog, a onda dođe drugi i tako cijelu sezonu.

Na kraju priče moglo bi se dogoditi da Sandro Perković, nakon svih trenera, osvoji naslov prvaka. Što je on donio momčadi da su sad rezultati ipak bitno bolji?

On je jako dugo s nama i svakog od nas poznaje u dušu. Našao je formulu uz pomoć koje na treninge dolazimo sretni i igramo s guštom, a najvažnije je da nam je vratio samopouzdanje. Nedostajala nam je ta neka iskra, taj momčadski duh. U svlačionici je sve bilo dobro, ali je na terenu nekad nedostajalo toga da ukližeš za nekoga i pomogneš mu, a ne da širiš ruke i ljutiš se na njega. To smo dobili s Perkovićem.

Navijači su vas nakon poraza od Gorice uzeli na zub. Uoči utakmice s Rijekom na sjeveru je osvanuo transparent 'Igra li vam se danas ili opet šetnja?'. Kako je to na vas utjecalo, je li vas pogodilo?

Ne mogu reći da nas je pogodilo jer smo i sami bili svjesni toga da smo zeznuli u Gorici, a ne mogu reći da nisam očekivao neku reakciju navijača nakon tog poraza. Navijači imaju pravo iskazivati svoje nezadovoljstvo, a na meni i svim igračima je da svaku utakmicu budemo što bolji. Nije nam nedostajalo motivacije za utakmicu s Rijekom i Hajdukom, vjerujte mi, imali smo je i više nego dovoljno.

Osobno ste često bili na meti kritika navijača ove sezone, a bilo je i zvižduka sa zapada. Koliko ste osobno zadovoljni ovom sezonom?

Iskreno, ne mislim da je moja sezona toliko loša, možda se čak i malo podcjenjuje. Mislim da sam jako dobro igrao u Ligi prvaka, dvaput sam bio igrač utakmice, dao sam prvi gol za reprezentaciju i tim sam dijelom stvarno zadovoljan. Što se SHNL-a tiče, slažem se da sam trebao dati koji gol više i da sam trebao sam riješiti puno više utakmica.

Bilo je situacija pred golom u kojima sam, da se tako izrazim, bio neozbiljan, to ide meni na dušu i krivo mi je. Morao sam bolje reagirati, ali to sad ne mogu vratiti. Sve u svemu, imao sam puno uspona i nekih malih padova. Da sam mogao bolje, mogao sam, ali zadovoljan sam.

Puno se pričalo i pisalo o tome da su Dinamovi igrači maksimalno motivirani za Ligu prvaka, u kojoj ste osvojili 11 bodova, a da vam se SHNL više ne da igrati?

I do nas dolaze te priče, ali mogu reći da u tome nema istine. Igrači smo Dinama, volimo igrati nogomet i svim utakmicama isto pristupamo. Jasno mi je da smo igrači Dinama i da se sve analizira. Kad pobijedimo 1:0, a možda ne odigramo dobro, onda nam kao ne nedostaje motiva. Kad odigramo puno bolju utakmicu i dogodi nam se remi ili čak poraz, onda kao nismo bili motivirani i ne da nam se igrati. Kako mi se neće dati igrati nogomet kad ga obožavam? Razumijem razočaranje navijača, ali budite uvjereni da smo uvijek motivirani.

Pojavila se priča da ste se sukobili sa 'senatorima' u momčadi...

Kad sam čitao neke priče o sukobima u svlačionici, osobito između mene i starijih igrača, nisam mogao vjerovati. Imao sam dojam kao da nas svi žele posvađati i uzdrmati. Ne znam zašto se to piše… Svi smo si jako dobri. Meni je Ademi nakon utakmice s Goricom rekao: 'Nitko više ne vjeruje u tebe, jedino ja vjerujem u tebe.' Oni su uvijek, uvijek podrška svima nama.

Naravno da ima trenutaka, kad su loši rezultati, da ti nije ni do čega i da si nekad idemo na živce, ali to su normalni ljudski odnosi. U takvim situacijama međusobno smo si podrška jer tako jedino možeš ići dalje. Ali te priče da sam ja ljut što je ovaj rekao ovo, pa mi je onda kao Mišić uzeo slobodnjak u Varaždinu, pa neki moj navodni sukob sa starijim igračima… Ne znam što bih rekao za to i koja je motivacija iza takvih tekstova. Samo mogu reći da to nema veze s istinom.

Slika i prilika Dinamove sezone u SHNL-u podatak je da ste zabili daleko najviše golova, a da ste primili samo gol manje od Istre i dva manje od Gorice. Kako je to moguće?

Zanimljiv podatak, ali možda smo prošle sezone u nekim utakmicama imali više sreće nego ove. No to ne mijenja činjenicu da smo neke tranzicije ove sezone branili jako loše. Naprimjer, u utakmici s Goricom primili smo gol iz njihove jedine dvije tranzicije u utakmici.

Dozvolili smo puno grešaka za koje nije kriva samo obrana, nego čitava momčad. Analizirali smo to, stalno smo o tome pričali i uvijek primali iste golove. Stvarno nevjerojatno, nekad se okrene sve protiv tebe, ali u zadnjih nekoliko utakmica digli smo se po tom pitanju i ipak nešto promijenili.

Dotaknuli smo se i ostalih klubova u ligi izvan vodeće trojke. Kako vam se čini SHNL?

Rekao sam, svi su se digli. Meni je jako drago da ima puno dobrih igrača iz moje generacije. Neki od njih bili su i u Dinamu i nisu se uspjeli probiti, ali tako to ide. Prvenstveno mislim na Vinka Rozića iz Istre i Tomislava Duvnjaka iz Varaždina. Te manje ekipe dovele su jako puno dobrih igrača, odlično su se posložili i sviđa mi se kako igraju. Evo, Istra i Slaven su stvarno velika osvježenja, mislim da su baš dobri.

Eto, tri su utakmice do kraja, kakav osjećaj imate?

Velika je stvar to što igramo na Maksimiru te tri utakmice jer nam je puno, puno lakše igrati kod kuće. Opet će zvučati kao traženje opravdanja, ali teren je u Maksimiru najbolji, uvijek je dobro zaliven i na njemu naša kvaliteta dolazi do izražaja. Nema tu puno filozofije - tri utakmice moramo dobiti i vjerujem da će tako biti, a moramo se nadati kiksu Rijeke. Malo je tužno to da ne odlučujemo sami o sebi, ali nema vremena za plakanje jer smo si sami krivi što smo u toj situaciji.

Do 200. nastupa za Dinamo nedostaje vam 38 utakmica. Hoćete li do te brojke doći sljedeće sezone ili vas više nećemo gledati u plavom dresu?

Samo sam čekao to pitanje, ha, ha. Znam da će sad krenuti te priče jer se bliži kraj sezone, normalno je to. Ne bih puno govorio o toj temi, samo da mi budemo prvaci.