Netflixova nova dokumentarna serija 'Marinci' (Marines), pruža rijedak, gotovo neviđen uvid u svakodnevicu pripadnika američkog Marinskog korpusa – vojne grane koja je često okružena mitovima, ali rijetko prikazana iz stvarne, ljudske perspektive. U kratkom roku stekla je veliku popularnost među gledateljima te se u Hrvatskoj trenutno nalazi na trećem mjestu ljestvice najgledanijih serija.

O čemu se radi u dokumentarnoj seriji 'Marinci'?

Serija prati vojnike 31. ekspedicijske jedinice marinaca, smještene u blizini Japana na američkom brodu USS Green Bay, gdje redateljica Chelsea Yarnell i njezin tim dobivaju izniman pristup njihovim životima.

Umjesto herojske akcije i spektakularnih bitaka, gledatelji će svjedočiti dugim trenucima iščekivanja, iscrpljujućim treninzima i dosadi koja ispunjava dane vojnika koji čekaju poziv na misiju – koji možda nikada neće stići.

Serija bez politike

Za razliku od mnogih prikaza vojske, koji se često koriste političkim kontekstom, 'Marinci' se u potpunosti drže podalje od takvih tema. U seriji nema rasprava o vanjskoj politici, sukobima ili ideološkim stavovima – što je, prema riječima redateljice Yarnell, bila svjesna odluka.

'Ljudi koje smo upoznali bili su vrlo različiti. Bilo bi pogrešno pojednostaviti ih i svrstati uz bilo koju političku stranu', rekla je Yarnell za TV Guide. 'Općenito, svi su bili apolitični. Sjećam se da smo jednom zajedno gledali predsjedničku debatu između Donalda Trumpa i Kamale Harris – i nikoga to zapravo nije zanimalo. Svi su htjeli da serija ostane apolitična i mi smo to poštovali jer politika jednostavno nije bila tema o kojoj su oni razmišljali.'

Psihologija mladih vojnika

Yarnell se umjesto toga usredotočila na psihološki portret mladih muškaraca i žena koji su dobrovoljno odlučili pristupiti najizloženijoj vojnoj jedinici. U razgovorima s marincima otkrila je koliko su mnogi od njih pomireni s idejom nasilja – kao nečega što moraju provoditi i kao nečega čemu su potencijalno izloženi.

'Isprva me šokirala njihova otvorenost kada govore o nasilju', priznala je redateljica. 'Ako niste dio tog svijeta, razgovor o smrtnosti i ubijanju može djelovati ekstremno. No, svakodnevno ih promatrajući, shvatila sam da se oni moraju do određene mjere emocionalno isključiti. Inače se ne bi mogli pripremiti za ono što bi ih moglo čekati na bojištu.'

Neki od sudionika u seriji otvoreno govore o tome da su od djetinjstva željeli biti vojnici, pa čak i da su maštali o 'borbi protiv loših momaka'. Drugi pak priznaju da ih privlači sama ideja opasnosti i da 'svatko zaslužuje malo nasilja'.

Više od uniforme

Serija 'Marinci' u velikoj mjeri podsjeća na druge Netflixove dokumentarce o timskom duhu i ljudskim pričama, poput 'Last Chance U' ili 'America’s Sweethearts: Dallas Cowboys', koji također prikazuju život iza uniforme. Iako u njoj nema stvarne borbe, napetost stalne pripravnosti jasno se osjeća, a tijekom rijetkih trenutaka opuštanja otkrivaju se intimnije, ranjivije strane vojnika.

'Upravo ti mali, ljudski trenuci razlikuju ovu seriju od većine vojnih dokumentaraca', kaže Yarnell. 'Htjeli smo prikazati trodimenzionalnu stvarnost života kada su na misiji – ne samo akciju, već i sve ono između. To čini naše likove stvarnima i bliskima gledateljima.'

Neviđen pristup

Kako bi prikazala što autentičniju sliku vojničkog života, ekipa je imala gotovo neograničen pristup. Redateljica ističe da marinci nisu imali nikakav utjecaj na sadržaj serije, što je, kaže, rijetkost u projektima ovakvog tipa.

'Osjećali smo veliku odgovornost da prikažemo stvarnost misije što iskrenije', rekla je Yarnell. 'Dobiti takvu razinu pristupa, slobodu snimanja i povjerenje – to je nešto o čemu većina dokumentarista može samo sanjati.'