Ponekad se stvarno čini da je jedini kvalitetni javni servis koji je ostao na Prisavlju onaj radijski. Ponekad se tako ne čini, kada s radija na televiziju dobauljaju 'kadrovi' koji su samo željni kamera i nešto jače javne prezentacije, ali zanemarimo to ovom prilikom. Sinoć u središnjem 'Dnevniku' Hrvatske televizije stekao se upravo takav dojam.

O čemu je riječ? Branko Nađvinski u 'svojem' se 'Dnevniku', kao što i priliči s obzirom na aktualnosti, osvrnuo na oštre riječi iz ureda Viviane Reding o tome da Hrvatska štiti ubojice emigranata iz doba komunističkog režima. Prikazao je prilog u kojem nam se premijer žesti i neizravno tvrdi kako takva retorika dolazi iz opozicijskih redova, bilo je tu i izjava drugih političara, ali sve što su izgovorili u kameru moglo bi se sumirati u tipično politikantsko prepucavanje bez ikakvog smisla i pameti.

282391,282163,280663,280121
Srećom, Nađvinski se sjetio da u Bruxellesu postoji netko tko bi mogao o cijeloj situaciji reći dvije-tri pametne. Pozvao je Veru Tomašek, dopisnicu iz Bruxellesa i dugogodišnju vanjskopolitičku urednicu na Hrvatskom radiju, koja je u tih nekoliko minuta daljinskog gostovanja izrekla više pametnog nego svi drugi političari i novinari u cijelom 'Dnevniku'. Bilo je očito da je riječ o upućenoj osobi koja zna što govori i koja se olako ne nabacuje raznoraznim pretpostavkama. Ako ništa drugo, odagnala je sve priče o tome kako je Hrvatska sa svojim lex Perkovićem tako strašno posebna i mučenički izdvojena zato što je mala i ne tako moćna kao neke druge zemlje Europske unije. Bilo je pravo osvježenje čuti riječi takve dopisnice i općenito takve novinarke na HTV-u.

Sinoć se, dakle, u 'Dnevniku' Hrvatske televizije dogodila jedna od onih, na početku članka spomenutih situacija, u kojoj se gledateljima na ekranima ukazuje glas i lik javnoga servisa kakav zaslužuju. HTV-ovci bi morali razmisliti o tome i zapitati se zašto to djeluje kao kakva anomalija.