'DUHOVNE SFERE'

Velik zaokret u životu Tončice Čeljuske

08.07.2014 u 11:30

Bionic
Reading

Nakon 20 godina televizijske karijere, HTV-ova novinarka i urednica Tončica Čeljuska spremna je za nove životne izazove. Završila je edukacijski program 'Postani life coach' Tomislava Tomića, nakon čega može raditi s klijentima, no unatoč diplomi, ne razmišlja o promjeni karijere. U razgovoru za tportal otkriva kako joj je 'coaching' promijenio pogled na život

Tončice, čestitamo na diplomi. Odakle želja za promjenama i učenjem o life coachingu?
Oduvijek sam to željela i sada mi se pružila prilika da to mogu vremenski i savladati. Seminar se održavao svake druge subote, od listopada do lipnja, a ukupno smo imali 80 sati. Cijeli život čitam tu literaturu i bavim se na neki način tim temama. Imam taj afinitet i pomaže mi u mom poslu, mom životu i mojim odnosima - kako upravljati svojim životom, odnosima, poslom, financijama. Nismo psihijatrijski slučajevi, samo želimo unaprijediti svoje odnose i svoj život ako vidimo da nešto krivo radimo, da stalno ponavljamo iste greške. To su stvari koje se mogu osvijestiti, jer postoje znanja i ako radiš s njima, onda se nakon nekog vremena treninga počinješ tako i ponašati. Isto

kao što svakoga dana odlaziš u teretanu. Ako znaš da ti nešto škodi, izbjegavaš to i trener je tu da te poduči kako da ostaneš dosljedan i kako da to napraviš. Važno je da coach dobro sluša i da čuje sugovornika. Učili smo o tome da svaki čovjek ima sve unutar sebe, samo to nije iznjedrio i osvijestio.

Što je najbolje što ste naučili tijekom edukacijskog programa?
To su već duhovne i svjetonazorske sfere. Najbolje što sam naučila je to da sam možeš sve i da imaš sve potencijale kao i svaki drugi pojedinac. Ima raznih pristupa u coachingu, ali kod mog mentora Tomislava Tomića kombinirali smo nekoliko tehnika. Čovjek je taj koji, ako ima volju i cilj, sve može. Ljudi često u zoni komfora imaju razne blokade i predrasude koje usporavaju, a ono što je posao coacha je osvijestiti te potencijale. On se ne bavi problemima i dijagnozama, nema on za to znanja, već se bavi potencijalima ljudi i u njima gleda ono dobro te pokušava to maksimalno favorizirati i potencirati.


U teoriji zvuči vrlo zanimljivo i lako, no je li i u praksi tako?
To nije lako i najviše ovisi o klijentu. Volim to usporediti s treningom u sportu. Možeš doći kod osobnog trenera i reći da imaš 15 kilograma viška i da želiš doći u kondiciju sportaša. Uspijevam u tome, a to je prije svega rad na sebi i svojim potencijalima. Čovjek mora prvo sebe posložiti i razumjeti, znati koje su njegove blokade i limiti i na njima raditi. Mora se hraniti dobrim mislima, stimulirajućim stvarima, tražiti dobre stvari kod sebe i kod drugih, baviti se sobom.

Koliko vam coaching pomaže u privatnom životu i je li vas promijenio?
Coaching mi definitivno najviše pomaže u odnosu s bližnjima. To bih zaista svakome mogla preporučiti. Shvatiš na koji način ljudi funkcioniraju, shvatiš njihove taštine i ega i da je to jače od njih, a zapravo nisu za to krivi. Društvo i cijeli odgoj ih tako nekako usmjeravaju da budu samozadovoljni i puni sebe, a zapravo svi imamo sto mana. Coaching ti pomaže da otvoriš um nekog čovjeka i da on počne razmišljati o tome da postoje razne opcije, a ono što on misli da je za njega jedino ne mora i biti jedino. Vrlo je važno da prisiliš čovjeka da misli i na one opcije koje sam iznjedri te izabere ono što je za njega najbolje, a ti mu pomažeš u tome. U coachingu ni slučajno ne daješ savjete, već samo pomažeš da se dođe do nekog svog cilja i rješenja. Često ne znamo što je najbolje za nas i onda se k'o pijan plota držimo neke priče, neke ideje, nekog odnosa i to nije dobro, a događa se samo zato što smo komforni i ne volimo nesigurnost i promjene. Coaching zapravo potiče na promjenu u dobrom smjeru.

Sad kada imate diplomu u ruci, kakvi su vam planovi?
Tržište u Hrvatskoj tek je u povojima. No to je znanje i zanimanje koje će biti sve popularnije i bit će ga sve više. Ljudi su sve više zainteresirani za osobni razvoj i poboljšanje svog života, shvaćaju da je to unutar njih samih i da se moraju baviti sobom. Nije slučajno to da je najprodavanija self-help literatura. Međutim u Hrvatskoj ljudi imaju egzistencijalnih problema pa je ovo tek nadogradnja. Ne može čovjek razmišljati o osobnom razvoju ako nema za kruh i mlijeko, tako da Hrvatska možda nije najbolje tržište za to, ali kada postanemo bogatije društvo i kada nam primarne potrebe budu zadovoljene, onda ćemo više razmišljati i o samoostvarenju i zadovoljstvu.