Gabi Novak rođena je u Berlinu 1936. godine kao Gabrijela, u obitelji hrvatskog oca i njemačke majke. Tijekom Drugog svjetskog rata roditelji su se preselili u Zagreb, a rat je provela kod bake i djeda na Hvaru. Otac joj je ubijen u krajnje nejasnim okolnostima pred kraj rata, a život je nastavila u skromnim uvjetima.

Proslavila se šezdesetih i sedamdesetih godina, a suradnje s najvećim autorima i nagrade poput Porina za životno djelo učvrstile su je kao ikonu kojoj su generacije publike i glazbenika iskazivale poštovanje.

Bila je životna i umjetnička partnerica Arsena Dedića, s kojim je dijelila glazbu i pozornice, a javnost je posljednjih mjeseci pratila i njezinu osobnu tugu nakon smrti njihova sina, pijanista Matije Dedića, u lipnju ove godine. Vijest o njezinu odlasku potvrdili su domaći mediji, ističući da je hrvatska kultura izgubila 'divu nježnog glasa' čije su izvedbe ostale trajni dio kolektivne memorije.

Gabi Novak, prva dama hrvatske šlageristike, nakon djetinjstva u Berlinu i na Hvaru, 1946. seli u Zagreb, gdje završava osnovnu školu i diplomira na Školi primijenjene umjetnosti (grafički odjel). Radila je u Vjesniku i Zagreb filmu kao crtačica i scenografkinja, a potom se počela baviti pjevanjem.

Glazbenu karijeru započinje 1957. nastupom u Ljubljani na poziv Bojana Adamiča. Godinu kasnije pjeva ‘Sretan put’ u filmu H-8, a 1959. nastupa na Zagrebačkom festivalu s pjesmom ‘Ljubav ili šala’. Od prvog albuma ‘Pjeva Gabi Novak’ (1961.) niže uspjehe na festivalima zabavne glazbe (‘Oči’, ‘Krovovi’, ‘Upali cigaretu’, ‘Prvi snijeg’, ‘Vino i gitare’...).

Surađivala s domaćim i svjetskim glazbenicima

Još od jam sessiona s Louisom Armstrongom krajem pedesetih, bila je povezana s jazzom, nastupala na festivalima i surađivala s domaćim i svjetskim glazbenicima. Njezin vokalni stil temelji se na popularnom jazzu u duhu Doris Day, Peggy Lee i Helen Merrill.

Sedamdesete je obilježila suradnja i život s Arsenom Dedićem te pjesme poput ‘Pusti me da spavam’, ‘Kuća za ptice’ i ‘Grlice u šumi’. Kasnije slijede hitovi ‘Pamtim samo sretne dane’, ‘On me voli na svoj način’, ‘Plava ruža zaborava’, ‘Otok’, ‘Nada’ i ‘Hrabri ljudi’.

Dobitnica niza nagrada

Iako se činilo da će njezin opus biti zaokružen antologijama ‘Retrospektiva’ (1993.) i ‘Adrese moje mladosti’ (1997.), Gabi se 2002. vraća albumom ‘Pjesma je moj život’ u suradnji s mlađim jazz glazbenicima predvođenima njezinim sinom Matijom Dedićem. Album je 2003. osvojio četiri Porina, uključujući onaj za album godine.

Dobitnica je niza nagrada, među njima Vjesnikove ‘Josip Slavenski’ i ‘Vlaho Paljetak’. Gabi Novak ostaje jedinstvena poveznica šlagerskog sentimenta pedesetih i modernog senzibiliteta novih generacija.

Posljednje dane provela u domu za starije

Gabi Novak preminula je u 90. godini života, mjesec dana nakon smrti svog sina Matije Dedića. Posljednjih je tjedana bila hospitalizirana zbog upale pluća, a iako je naizgled pobijedila bolest, nakon povratka u dom za starije osobe stanje joj se pogoršalo. Preminula je tiho, a uz njezin odlazak mnogi ističu kako je nestala i glazba.

'Otišla je tiho, a s njenim odlaskom kao da se stišala glazba', za Jutarnji list izjavio je prijatelj glazbene dive.

Gabi je umrla u ponedjeljak ujutro, a posljednji rođendan, koji je imala 8. srpnja nije slavila.

'Ja vam te rođendane više uopće ne slavim. Dobro, ako za dvije godine dođem do devedesete, onda ćemo napraviti neku malu feštu. Povodom ovog rođendana malo smo se obiteljski okupili, ali nije to bilo neko slavlje, tek malo bolji ručak. Sve normalno i skromno. Ja sam takva, tako najviše volim', kazala ja u intervjuu za Jutarnji list prije dvije godine.