Tajči je devedesetih je s lakoćom osvajala top ljestvice svojim hitovima, nastupila je i na Eurosongu, a zbog pritiska koji je stigao uz slavu i načina na koji se nije znala postaviti, na vrhuncu popularnosti odlučila je napustiti Hrvatsku. Život je izgradila ispočetka, a odluku o napuštanju svega što poznaje i s ogromnim potencijalom za veliku karijeru, objasnila je tek prije nekoliko mjeseci. Nedostajao joj je osjećaj slobode, a tek ga je u SAD-u ponovno osjetila. Tatjana Cameron Tajči sada već dulje ondje vrijeme vodi ugodan, mirni obiteljski život, a ovdašnja publika nije je zaboravila, svojim svevremenskim hitovima često ih podsjeti na svoju nezaboravnu pojavu. Njezina nova knjiga dostupna je u prodavaonicama Croatia Recordsa, knjižarama Hoću knjigu i njihovim online shopovima.

Nakon knjiga '25 Gifts for Christmas', 'George: A Story and a Song', priručnika 'Be a Rock Star of Transformation' i 'Turning Points', stiže još jedna. Knjiga u obliku memoara, kombinacija je fotografija, poezije, proze i vaših dnevničkih zapisa koje pišete od devete godine. Koliko je ste radili na njoj i što sve čitatelji mogu očekivati čitajući je?

'(ne)Slomljena' je knjiga na kojoj sam radila nekoliko godina posvećujući puno pažnje svakoj riječi i sintaksi rečenica. Pokriva jedan značajni period u mom životu kad sam se psihoterapijom liječila od depresije i anksioznosti. Bilo mi je važno da knjiga, osim priče, glazbe i fotografija ima i puno praznog prostora koji poziva čitatelja da je ispuni svojim osjećajima, mislima, i svojom pričom. Željela sam da se čitatelj osjeća kao da sjedimo na nekom dragom mirnom mjestu i bez straha podijelimo iskustva koja su inače jako osjetljiva.

'(ne)Slomljena' je bila spremna za objavu početkom 2017. godine, ali tada se moj suprug razbolio. 2018. sam joj se vratila i dogovorila suradnju s fotografom Willom Jordanom koji je te godine putovao sa mnom u Hrvatsku da bi poslikao detalje za knjigu. Čula sam od jedne čitateljice kako je '(ne)Slomljena' jedna od onih knjiga kojima se vraćamo u trenucima kad nam treba podrška i inspiracija. Grupa čitatelja s kojima sam vodila petotjednu radionicu, složili su se da knjiga, koja ima samo 92 stranice, otkriva nove poruke pri svakom ponovnom čitanju, tako da nije za ‘jednokratnu’ upotrebu. (smijeh) Ja sam je upravo takvu i zamislila kad sam je stvarala.

Pišete i mjesečnu kolumnu 'O radosti življenja' za Svjetlo riječi te tjedni blog koji objavljujete na svojoj stranici tatianacameron.com. Koliko ste kroz pisanje bolje upoznali sebe i svoje emocije?

Pisanje je definitivno odličan kreativni proces kroz kojeg možemo boje upoznati sebe - pogotovo ako pišemo o temama osobnog i duhovnog rasta. Meni osobno je pisanje dnevnika više u funkciji upoznavanja sebe. Kolumna 'O radosti življenja' i moj blog su način da podijelim neka iskustva, razmišljanja i spoznaje s onima koji prolaze kroz slične situacije.

Kakve knjige inače čitate?

Volim non-fiction memoare i knjige motivacijskih sadržaja autora poput Kristine Kuzmić, Brene Brown i Glennon Melton. Uglavnom, knjiga me mora inspirirati i nešto moram iz nje naučiti. Trenutno čitam knjigu Barak Obame 'The Promised Land' koju mi je poklonio sin za Božić. Puno knjiga 'čitam' u formatu audio knjige - jer mogu slušati dok vozim, šećem psa ili kad perem suđe. U suradnji s divinim ženama koje su osnovale Book&Zvook Ljubicom i Lanom, pripremili smo i jako lijepu audio verziju '(ne)Slomljena' koja uključuje i pjesme.

U trenutku najveće slave u Hrvatskoj odlučili ste otići u SAD. Razmišljate li ikad kako bi sve izgledalo da se niste preselili?

Razmišljam onda kad se susretnem s nekim od 'starih' fanova - ljudi koji su tada bili djeca pa mi pričaju kako sam tada ostavila snažan dojam na njih. U tim trenucima znam da sam napravila najbolje što sam mogla, jer bi se inače pogubila. Bila sam na rubu emotivnog kraha i nisam (osim roditelja i nekoliko bliskih prijatelja) imala podršku koja mi je trebala da ostanem normalna. Tada nitko nije govorio o tome kako izgleda depresija, ili mentalna i emotivna iscrpljenost i nije bilo life-coaches. Psihoterapija je bila tabu. Radila sam užasno intenzivno i davala se i više nego što sam bila u stanju davati, i nisam se znala čuvati.

Vodite emisiju 'Waking up in America'. Koje su vas priče na vas najviše ostavile traga, inspirirale?

Priče žena koje su bile zaglavljene u prisilnoj prostituciji (seksualnom roblju), a koje su se, uz pomoć drugih žena, uspjele osloboditi iz svojih situacija i iscijeliti traume. Žene koje kad jednom iscijele i same postaju iscjeliteljice i aktivistice u društvu, pa osnivaju udruge i mijenjaju živote onih najranjivijih. Divim se njihovoj snazi i vjeri u dobro - nakon svih užasnih iskustava i nasilja.

Zašto ste odlučili postati life-coach?

Zapravo se to dogodilo sasvim slučajno. Htjela sam moći više pomoći ljudima koji bi mi prišli nakon koncerta i rekli da ih je moja glazba inspirirala, ali da sad ne znaju kako tu inspiraciju provesti u promjenu koju su željeli. Kad sam počela snimati emisije 'Waking Up In America', zamolila sam Dez Stevens, osnivačicu Akademije Radiant Coaches da prisustvujem coaching treningu, s namjerom da mi te metode pomognu da bolje slušam goste koje sam intervjuirala. Biti u stanju pomoći nekome da se vrati sebi ili ohrabri u namjeri da ostvari zamišljenu životnu promjenu je stvarno posebno i nevjerojatno ispunjujuće. Ono što nisam očekivala je koliko mi je coaching trening pomogao i u vlastitoj karijeri i kao roditelju. Na kraju, life-coaching se izvrsno uklopio u moj brand 'music + story + coaching for well-being'.

Živimo u teškim i izazovnim vremenima. Kakav je osjećaj vidjeti, čuti da ste nekome pomogli?

Svatko od nas ima i ulogu i sposobnost da budemo jedan drugome podrška i pomoć. Svaka naša riječ, komentar na društvenim mrežama, primjedba izgovorena u 'prolazu' može nekoga podići iz osjećaja beznađa, ili ga još više gurnuti u očaj. Lijepo je znati da je naše postojanje - ili neki naš postupak, djelo, ili stisak ruke, nekome dalo tračak nade. Kao glazbenica i autorica, trudim se stvarati nešto pozitivno za one koji će čuti moju glazbu ili pročitaju neki moj uradak i drago mi je kad dobijem poruke da sam nekome pomogla u nekoj situaciji. Biti od pomoći drugima daje našim životima dublji smisao. Često je najveća pomoć drugima, da stanemo, saslušamo, čujemo nečiju priču, uvažimo njihovu bol i (ako žele) podijelimo s njima iskustvo ali bez osude, bez arogantnosti da će ono što je nama pomoglo, biti jednako od pomoći i njima.

Volontirate u organizaciji Better Decisions (Bolje odluke) kao mentorica zatvorenicima. Kakvo iskustvo vam je to donijelo?

Mentorstvo u zatvoru je jedno posebno iskustvo. Prijavila sam se kao volonter organizaciji Better Decisions odmah nakon što sam dobila life-coaching certifikat. Nisam se nimalo bojala. I prije sam imala koncerte u zatvorima, i nije mi bio stran sistem zatvora s najjačim mjerama sigurnosti. Znala sam da je jedini način da pridobijem povjerenje zatvorenica s kojima sam radila da budem potpuno autentična i otvorena. Na taj način i one su se otvorile prema meni i otkrile vlastite traume koje su ih navele na put kriminala. Jer tek kad otkrijemo uzroke naših postupaka, možemo ih mijenjati. To iskustvo mi je pomoglo da shvatim kako traume i neprocesirani emotivni i mentalni poremećaji utječu na naše postupke - bez obzira da li se radi o ekstremnim situacijama ili ljudima koji na društvenim mrežama ostavljaju ružne i uvredljive komentare. Iza svakog postupka nekog nasilnika se krije nezacijeljena rana.

Što je osim meditacije i dobrih krema, ali i genetike zaslužno za vaš vječno mladoliki izgled?

Ne znam. Možda pozitivna energija. Radost življenja. Optimizam. Kad se osjećam loše ili ne motivirano, ili kad me uhvati neki mrak, odmah mi se vidi na licu - ostarim kao Dorian Gray. (smijeh) Važno je dopustiti i boli i danima u kojima se ne osjećamo dobro da se dogode… pa onda stati i dati tijelu i srcu i duši da se odmore. Jedino se ne smijemo zaglaviti u tim teškim emotivnim situacijama. A za to treba imati podršku. Nekima je dovoljna kava s prijateljima, a nekima coach ili psihoterapeut. Važno je nemati osjećaj srama ili nesposobnosti kad trebamo podršku. Moja majka je meni velika podrška, i mislim da - osim što mi je genetski prenijela mladoliki izgled, njena energija i ljubav jednako pridonose tome.

Koja poslovica najbolje opisuje način na koji promišljate život?

Krležin ‘Nigdar ni bilo da nekak ni bilo, i nigdar ne bu da nikak ne bu.’ Odmah podsjeti da smo dio puno veće priče i sistema, i pomaže da predamo ono što ne možemo kontrolirati. I istina da je život je sada i ovdje - u običnim trenucima, a nas dah najbolji alat za resetiranje, opuštanje i regeneraciju.

Koliko se često viđate, nastupate sa sestrom Sanjom koja također živi u Americi?

Moja sestra Sanja živi u Los Angelesu, pa nismo baš blizu. Ali u zadnjih par godina radile smo na showu cabaretskog tipa s kojim smo bile na turneji od prošle godine. Uživala sam u putovanjima s njom i vremenu kojeg smo provodile zajedno. Nažalost, pandemija nas je omela baš kad nam je bilo najljepše, i kad su kazališne dvorane bile prepune jer se pročulo za nas. Prošle godine smo snimile zajednički CD 'Where or When', a ove godine smo napravile nekoliko videa. Sanja je izuzetno talentirana i divna je sestra! Njoj, i našoj polusestri Tonki sam posvetila knjigu '(ne)Slomljena'.

Dante je napravio omot za knjigu? Čime se bave vaši sinovi?

Dante (20) studira Virtual and Immersive Reality na Savannah College of Art and Design. Dizajnirao je i ilustrirao omot za knjigu nakon što ju je pročitao. Oduševio me je njegov izbor leptira koji ostavlja iza sebe praznu kukuljicu kao trag procesa transformacije. Evan (18) je prva godina arhitekture na istom koledžu i nedavno je dizajnirao i lansirao Smile Inverted kapuljače da bi promovirao mentalno i emotivno zdravlje (evanamadeus.com). Blais (15) je drugi razred srednje i bavi se sviranjem u školskom orkestru, montažom i filmom. I on mi, kad stigne, pomogne izmontirati neki video.

Vaš novi odabranik David Langley američki je glazbenik. Što za vas znači ljubav?

Ljubav je pokretač svega. Životna energija. Odluka. Ne samo imenica nego i glagol (ljubiti). Akcija. Svi naši postupci i odluke ovise o tome da li nas u životnim situacijama vode ljubav ili strah. David se pojavio u trenutku kad sam bila potpuno spremna biti sama i posvetiti se djeci. Radili smo zajedno i uvijek bi me nasmijao nekom šalom, razumije emotivnu bol, i zna me slušati s puno pažnje i podrške. Kad sam osjetila da mi ljubav, koju sam osjećala kroz naša druženja, pomaže da iscijelim, da sam zdravija u duhu i da se takva mogu bolje i prisutnije posvetiti svojim sinovima, pustila sam joj se. U '(ne)Slomljena' pišem 'Bol postoji da bi nas podsjetila koliko volimo i koliko smo voljeni.' Kad to prihvatimo onda možemo ponovno voljeti. Važno je biti svjestan očekivanja koje imamo od osobe koju volimo, postaviti zdrave granice i pustiti da nas ljubav ispuni. Ne smijemo se bojati emotivne boli. Nje će uvijek biti - osim ako umrtvimo osjećaje, a to onda nije život.

Pratite li hrvatsku glazbenu scenu? Znamo da vam je Mia Dimšić jedna od omiljenih izvođačica.

Mija mi je draga i kao umjetnica i kao mlada jaka žena. Volim pratiti i moje starije kolege kojima se divim kako su ostvarili lijepe i dugačke karijere usprkos svim teškoćama i krizama. Žao mi je da nisam češće doma i da se nemam priliku družiti s hrvatskim izvođačima. Stvarno ima vrhunskih glazbenika i bilo bi divno zajedno muzicirati.