Danny Glover, legendarni glumac kojeg publika pamti po ulogama u filmovima 'Smrtonosno oružje' i 'Boja purpura', prvi je put javno progovorio o životu s Alzheimerovom bolešću. U intimnoj ispovijesti otkrio je kako se nosi s dijagnozom, a njegova obitelj ispričala je kako izgleda svakodnevica holivudske zvijezde koja 22. srpnja puni 80 godina
'Kao da je ovdje bila velika zabava', rekao je Danny Glover, osvrćući se po blagovaonici svog doma u San Franciscu, okružen obitelji, njegovateljima i ekipom magazina People, te se nasmijao onim širokim osmijehom po kojem ga publika pamti desetljećima.
U povijesnoj gradskoj kući u kojoj živi već 50 godina bilo je mnogo slavlja. Njezinim uskim hodnicima, ispunjenima dojmljivim djelima crnih umjetnika, prolazile su brojne holivudske zvijezde i ikone, među njima i Harry Belafonte. No ovaj susret imao je drukčiju težinu.
Omiljeni glumac, koji će 22. srpnja napuniti 80 godina, sjeo je kako bi prvi put javno progovorio o životu s Alzheimerovom bolešću. 'Mislim da je ponekad svjestan, a ponekad nije', rekla je njegova kći Mandisa, 50-godišnjakinja koju je dobio u braku s prvom suprugom Asake Bomani.
Njezine riječi potvrđivale su se tijekom razgovora. Glover je u pojedinim trenucima prelazio iz nedovršenih misli u poetična osobna prisjećanja, a zatim bi iznenada progovorio potpuno jasno. 'Još uvijek u svojoj glavi ne prihvaćam sve dijelove toga', rekao je o dijagnozi. 'Postoje trenuci kojih se sjećate i koji potvrđuju činjenicu da se možete sjećati stvari. A postoje i trenuci koje nikada neću zaboraviti.'
Dijagnozu je dobio 2023. godine
Gloverova filmska priča doista je nezaboravna. Nakon zapaženih nastupa na Broadwayu i u filmovima 'Places in the Heart' iz 1984. te 'Boja purpura' iz 1985., milijune gledatelja osvojio je ulogom uz Mela Gibsona u akcijskom hitu 'Smrtonosno oružje' iz 1987. godine.
Film je pokrenuo uspješnu franšizu, dodatno učvrstio njegovu karijeru i otvorio vrata širim mogućnostima za crne glumce u Hollywoodu. Glover je s godinama pokazao veliku glumačku širinu, od obiteljskih filmova poput 'Anđela u vanjskom polju' do snažnih drama kao što je 'Beloved'. Godine 2022. dobio je i počasnu nagradu Jean Hersholt Humanitarian Award, koju dodjeljuje Akademija, za cjeloživotni humanitarni rad i aktivizam.
Upravo je te godine njegova kći počela primjećivati promjene. 'Moj tata je bio čovjek koji se sjećao svake stvari unatrag do 1970. godine, na kojem je uglu stajao, s kim je razgovarao, o čemu su razgovarali, koje su boje nosili, svega', rekla je Mandisa.
No nešto se promijenilo. 'Pričao bi vam toliko toga o svojim roditeljima, a te sam priče čula iznova i iznova, no odjednom su nedostajali dijelovi priče. Pomislila sam: 'Pitam se što se događa'.' Glover je dijagnozu dobio 2023. godine, a suočavanje s njom opisao je kao proces u kojem istodobno mora priznati da se to događa njemu, ali i da milijuni ljudi prolaze kroz istu bolest.
Njegova obitelj, uključujući mlađeg brata Martyja, 67-godišnjaka koji živi s njim, prihvatila je dijagnozu zajedno s njim. Mandisa kaže da je njezin otac sada spreman otkriti javnosti s čime se nosi jer mu je važno biti od koristi drugima. 'Ne osjećam da je ovo kraj mog života', rekao je. 'Ima još posla za obaviti.'
Gluma mu je dala glas
Glover je rođen u San Franciscu, gradu kojem se vratio i u jednom od svojih posljednjih velikih filmova, 'The Last Black Man in San Francisco' iz 2019. godine. Bio je najstarije od petero djece poštanskih radnika Jamesa i Carrie. 'U mojoj dnevnoj sobi nalazi se fotografija moje majke i oca', rekao je. 'Držim je ondje kako bi me podsjećala, dok je gledam, koliko sam ih oboje volio.'
Kao dječak je dostavljao novine i tada razvio ljubav prema čitanju. Studirao je na Državnom sveučilištu u San Franciscu, gdje su ga privukli i gluma i aktivizam. S 30 godina, dok je radio u razvoju zajednice, odlučio je slijediti svoju strast i počeo pohađati satove glume u Black Actors' Workshopu pri American Conservatory Theateru. Uspjeh jedne predstave vodio je prema drugoj, a Hollywood je ubrzo pokucao na vrata.
To razdoblje danas mu budi snažna sjećanja na majku, koja je poginula u prometnoj nesreći istoga dana kada je Glover doznao da je dobio ulogu u filmu 'Places in the Heart', onome koji mu je promijenio karijeru. 'Pogodite što je moja majka željela biti? Glumica', rekao je.
Zatim je ispričao, pa ponovno ispričao, priču o trenutku u kojem je ona prvi put shvatila njegov talent nakon kazališne izvedbe. 'Rekla mi je: 'Sine, ljudi kažu da znaš glumiti'', prisjetio se kroz smijeh. 'Moja cura, čovječe. Svađali smo se kao cura i dečko.' Njegova kći dobro zna tu priču, ali i njegovu sklonost verbalnim nadmudrivanjima.
'Puno se svađamo', rekla je. 'Mislim, ja sam predstavnica njegove majke. Preuzela sam tu ulogu. On se mora s nekim svađati, a to moram biti ja. Ali sve je to ljubav.' Kada se prisjeća vrhunca karijere, Gloverovo pamćenje nije uvijek jednako jasno. O radu s Melom Gibsonom na 'Smrtonosnom oružju' kaže da je 'bio sjajan'. O Oprah Winfrey i njezinoj borbi da snimi dramu 'Beloved' rekao je: 'Ona je imala moć.'
O vlastitom poslu govori s posebnom sviješću o tome što mu je gluma značila. 'Kroz filmove sam imao priliku govoriti o tome kako vidim svijet i kakvu sam ulogu u njemu imao. Počeo sam glumiti jer sam bio građanin. Gluma mi je dala glas.'
Aktivizam budi najsnažnija sjećanja
Njegova sjećanja najjasnija su kada govori o aktivizmu. Prisjetio se Nelsona Mandele, južnoafričkog borca protiv apartheida i kasnijeg predsjednika, kojeg je podržavao i glumio u televizijskom filmu iz 1987. godine. 'Sjećam se kada je Mandela izašao iz zatvora i kada smo hodali', rekao je Glover. 'Winnie je prišla, a Mandela je rekao: 'Winnie, evo tvog drugog muža'. Bilo je smiješno.'
U njegovim se sjećanjima pojavljuju i dugogodišnji prijatelji, među njima glumac Delroy Lindo, koji kaže da ih povezuje životno 'srodstvo'. 'Mislim da je to u osnovi zbog Dannyjeve sposobnosti da se iskreno poveže, na vrlo autentične načine, s velikom većinom ljudi koje upozna', rekao je Lindo.
Posebno je emotivan kada govori o ulozi Mistera, nasilnog supruga lika koji je tumačila Whoopi Goldberg u filmu 'Boja purpura'. 'I on je bio u vlastitoj boli', rekao je Glover. 'Dio ishoda bilo je i njegovo vlastito iscjeljenje. U takvim odnosima ljudi imaju priliku razriješiti vlastitu unutarnju kontradikciju.'
Za njegova brata Martyja upravo je ta uloga bila najudaljenija od stvarnosti. 'Svi misle da je on Mister', rekao je Marty o obožavateljima koji su Glovera poistovjećivali s kompleksnim filmskim negativcem. 'Ali on je najbolji čovjek kojeg sam ikada upoznao. Spasio me. Bio sam u zatvorima, institucijama, koristio sam drogu. Dok smo odrastali, nismo bili bliski sve dok nisam počeo upadati u nevolje. Tada je došao po mene, izvukao me i preselio u Hollywood. Otad smo nerazdvojni.'
Marty je radio u produkciji na filmovima pa je izbliza gledao bratovu genijalnost. Upravo zato mu je demencija, potaknuta Alzheimerovom bolešću, još bolnija. 'Vidite propadanje i pomislite: 'Wow'', rekao je. 'Ponekad vas to emocionalno pogodi. Teško je jer ne želite gledati da itko prolazi kroz to.'
'Život se nastavlja'
Mreža podrške oko Glovera i dalje je snažna. Uz njega su Marty, Mandisa i tim njegovatelja. Najbistriji je ujutro. 'Kada se probudim, pokušavam nešto dokučiti', rekao je. 'Nešto čitati, nešto gledati. Democracy Now! je emisija koju volim.' Mandisa kaže da je sigurna da je njezinu ocu teško.
'To je promjena u srži onoga što mislite da jeste ili niste', rekla je. 'A za mene je to jako teško. Jednostavno morate živjeti dan onakav kakav jest. Glover i njegova obitelj nastavit će surađivati s liječnikom i istraživati mogućnosti liječenja. 'Samo želimo da živi svoj najbolji život', rekao je Marty, 'kao što je on nama omogućio da živimo svoje.' A ako pitate Dannyja Glovera, zabava još traje. 'Još uvijek imam svoju kćer, imam prijatelje', rekao je. 'Želim samo reći: vaš se život nastavlja.'