Sjećate li se Mattea Cetinskog? Znamo gdje je danas, ali i što radi

Kada je kao klinac krenuo u glazbene vode, pjevao je pjesmuljke poput 'Arivederci Signorina', no danas su mu puno draži drugačiji glazbeni stilovi. Nakon poduže pauze, koja je trajala čak 20 godina, Matteo Cetinski vratio se na scenu i ovoga puta tekstove piše sam, bira suradnike i želi svojim obožavateljima dati sebe.

'Ja jesam nekako urbanija scena što se tiče izbora i tekstova i glazbe i tako dalje. Sad smo tu išli na neki spoj koji kad sam pisao tekst meni je tako došlo, tako da slijedio sam ono što je meni došlo. Malo je tekst srcedrapajući. Zvuk je ostao isti. Ima elektronike i popa. Ja volim takav ljetni chillout zvuk', izjavio je Matteo Cetinski u intervjuu za IN Magazin i potom se prisjetio svojih početaka:

'Od početka devedesetih kad sam pjevao, stvarno sam bio klinac, imao sam 17 godina i imao sam ekipu jakih profesionalaca i nisam ništa radio svojevoljno odnosno nisam sudjelovao aktivno. Zato mi je bitno da sve ovo što ja radim je po nekakvom izboru gotovo kantautorski. Zato što se sve te priče meni i dešavaju.'

Svi njegovi tekstovi su iskreni, a posljednji u nizu nastao je nakon nečega što mu se dogodilo. 'Kao da proričem sebi stvari koje će se dogoditi zato što su u principu zadnja tri teksta preduhitrila ono što mi se kasnije zapravo i događalo. Zadnja tri singla pričaju o jednoj mojoj intimnoj i istoj priči koju sam imao i koja je sad završila'.

Kako je rekao, kada se u njegovom životu 'nešto' događa, on se okreće poslu. 'Ja se zakopavam u posao, posao je nekako moj mehanizam obrane, ali nekako generalno ne na silu nego i taj posao koji radim, čak i dizajn od kojeg zaista i živim isto radim zato što ga volim i zato što mi je to potreba. Baš volim taj posao.'

Trenutno istovremeno dizajnira 6 stanova i 2 lokala, restaurira namještaj, izrađuje nakit, a odnedavno i slika. 'Nekome je to meditacija, nekome je to joga, nekome crkva. Meni je to ono kad uhvatim kist ili kad radim nešto rukama odmorim se od mozga.'

A da je to što radi dobro, pokazuju i nagrade i priznanja struke. 'Podsvjesno sam htio dobiti nekakvu podršku odnosno priznanje struke pa sam onda radio liniju namještaja i poslije toga druge godine liniju tepiha koji su dobili nagrade u Italiji, internacionalne nagrade za dizajn. I tu sam rekao okej, sad ja mogu reći da sam dizajner jer bez toga sam mislio da improviziram.'

Kada je riječ o uređenju interijera, nikada se ne drži određenog stila, a konačnu odluku prepušta onima za koje radi. Inspiraciju za isto crpi iz raznih putovanja: 'Shvatio sam da te putovanja jako nadograde i inspiriraju i nauče puno. Puno naučiš o sebi i stvarno ima smisla putovati i vidjeti bilo što i loše i dobro i ružno i lijepo. Tako da sam tako počeo po svijetu skupljati nekakve detalje i doma imam skladište sa brdo svega.'