Provjereno dosadno

Dugo nisam gledala 'Provjereno', mozaično-reportažno-informativno-NEMAMPOJMA-KAKAV magazin Nove TV, koji je u više od jedne instance dosad vrlo zorno pokazao da je koncept maznuo od američkog 'Datelinea'. Takve su emisije zapravo vrlo česte na stranim televizijama, a mase ih rado gledaju jer vješto manipuliraju ozbiljnim temama tako da ih pretaču u poluzabavni i prilično bombastičan format. Jedan od najboljih primjera takvog televizijskog infotainmenta u Americi bio je segment u već spomenutoj emisiji 'Dateline', 'To Catch a Predator', gdje su autori namamljivali internetske pedofile na sastanak na određenoj lokaciji i zatim ih snimali. Izvrsno izvedeno, zajamčeno izaziva javnu sablazan, donekle i podiže svijest o problemu, a raja drugi dan ima o čemu pričati uz uredski aparat za kavu. Ekipa iz 'Provjerenog' foru je prekopirala već za svoju prvu emisiju te, isto kao i 'Dateline', privukla popriličnu pozornost.

Bilo je još takvih priloga u našem domaćem, novajlijskom i dejtlajnovskom konju za trku. Neki su bili izvrsni, neki sramotni, najviše ih je prošlo nezapaženo, ali godine su prošle i domaći su dejtlajnovci, sudeći po sinoćnjoj emisiji, ili istrošili i zadnju molekulu inspiracije ili izgubili volju. Emisija im je, naime, izgledala kao kombinacija paničarskih ispraznosti iz rubrike 'znanstvenici otkrivaju: kako vas grudnjak može ubiti' (odgovor: ako je praćka), pop-pedagoških prodika iz domene 'jeste li pametniji od svojeg novorođenčeta?' i potpunih besmislica na temu 'svi ljudi iz Donjeg Priguznika odlično vrte hula-hop'.

Naravno, sve gore spomenuto samo su pokušaji šala i nijedno od toga nije bila prava tema priloga u 'Provjerenom'. Zapravo su emisiju iskoristili za to da nas isprepadaju rogatim mikroorganizmima s bazena, da nam revolucionarnim istraživačkim novinarstvom otkriju toplu vodu glede loših utjecaja kompjuterskih igara i zurenja u televizijski ekran (posebno me raduje kada takvo što čujem u TV emisiji) te vrhunac besmislice dosegnuli prilogom u kojem su ustvrdili da se u jednoj ulici u Međugorju rađaju sportaši ko da ih je sve do jednoga Gospa od Ofsajda blagoslovila. Eh, da. Zaboravila sam i kratak putopis iz Firenze, koji je naizgled bio apsolutno ničim izazvan (osim možda činjenicom da je netko iz ekipe osvojio trodnevni izlet pri kupovini madraca na prezentaciji) i nije bilo posve jasno zbog čega je morao biti provjeren. A kao šlag na torti servirali su nam prilog o testiranju pismenosti u javnih ličnosti i novinarke koja je snimila prilog (svi su nepismeni, ubijmo se odmah, kao što nam mnogobrojna naricanja nad tom općenacionalnom sramotom savjetuju u svim medijima od televizije do zidnih novina).

Ukratko, s izuzetkom priloga o kakvoći vode na bazenima, koji ima određenu komunalnu važnost i sigurno će uznemiriti pokoju kućanicu s uplaćenim satovima akvaaerobika – niti smo saznali išta novo niti išta zanimljivo, ali je zato bilo puno tada-dam dramatične glazbe. Dođe mi da zažalim za zlatnim danima hvatanja internetskih pedofila ili, još gore, za Robertom Valdecom