Zlatan Stipišić Gibonni desetljećima je jedno od najprepoznatljivijih imena hrvatske glazbene scene, no prije nego što je izgradio uspješnu glazbenu karijeru okušao se u sasvim drukčijem obliku umjetnosti. Manje je poznato da se svojedobno bavio slikarstvom, izlagao svoje radove, ali ih i uspješno prodavao.

Upravo iz tog razdoblja potječe i umjetničko ime pod kojim ga danas poznaje gotovo cijela Hrvatska. Gibonni je u jednom intervjuu otkrio da mu se vlastito prezime Stipišić, kao ni nadimak Gibo, nisu činili dovoljno dobrim potpisima za slike.

Tražeći ime kojim bi potpisivao svoje radove, došao je do - Gibonnija, otkrio je u velikom intervjuu za 24sata Oriđiđi Produkciju.

Prodao sve tri izložene slike

Njegov slikarski izlet pritom nije ostao samo na hobiju kojim se bavio u slobodno vrijeme. Svoje je radove i izlagao, a na jednoj izložbi predstavio je tri slike i uspio prodati baš sve. Radilo se o slikama izrađenima u tehnici tuša, a motivi su bili pejzaži i prizori nastali iz njegove mašte. Posebno zanimljivo zvuči podatak koliko je tada naplaćivao svoj rad, cijena jedne slike bila je jednaka tadašnjoj prosječnoj plaći.

Ipak, unatoč uspješnoj prodaji, slikarstvo nije postalo njegov životni poziv. Kasnije je objasnio da se njime više ne bavi jer smatra da se čovjek ne bi trebao baviti nečime ako u tome osjeća da je imalo diletant. Umjetničko ime nastalo u tom razdoblju, međutim, ostalo je s njim i kada se potpuno posvetio glazbi.

Do prve bas-gitare radom u plasteniku

Ni Gibonnijevi glazbeni počeci nisu izgledali kao siguran put prema velikoj karijeri. Prisjećajući se mladosti, ispričao je da njegov otac u početku nije bio oduševljen idejom da mu sin postane roker. Nije se protivio samoj glazbi, nego ga je brinulo sve što je povezivao s rock'n'roll načinom života.

Gibonni je svoju prvu bas-gitaru zaradio radeći u plasteniku u kojem su se uzgajali karanfili. No kada je njegov otac razbio obiteljski automobil, gitaru su prodali. Povratak u plastenik nije mu bio privlačan pa se, kako je ispričao, prebacio na pjevanje.

Jedna od važnih stanica na početku njegove karijere bio je Osmi putnik, jedan od poznatijih rock sastava tadašnje jugoslavenske scene. Zanimljivo je da se bend isprva trebao zvati Ulična molitva, no od tog su imena morali odustati jer su im prije jednog koncerta rekli da neće proći zbog religijskih asocijacija.

Krajem osamdesetih Gibonni je sreću odlučio potražiti i u Njemačkoj. Otišao je u Berlin na audiciju za njemački bend nakon što je nekoliko mjeseci ranije diskografskoj kući poslao svoje snimke. Od sedam pjesama koje im je poslao svidjela im se samo jedna, ali privukla ih je njegova boja glasa pa su ga pozvali na audiciju.

Ondje ga je nadmašio američki pjevač, no priča je dobila neočekivan nastavak. Amerikanac je za angažman tražio 40 tisuća dolara, dok je Gibonni bio spreman pjevati bez naknade, pa je posao na kraju ipak pripao tada mladom Splićaninu.