Tribine poljudskog stadiona satima prije početka službenog programa počele su se puniti tisućama obožavatelja koji su u Split stigli iz svih krajeva Hrvatske kako bi posljednji put pozdravili svog glazbenog idola Matu Mišu Kovača
Među prvima koji su zauzeli svoja mjesta na poljudskim sjedalicama istaknuli su se najvjerniji fanovi, noseći sa sobom uspomene na desetljeća odrastanja uz njegove pjesme. Od ranog poslijepodneva oko stadiona i na samim tribinama dominiraju prepoznatljivi motivi, crveno-plavo-bijele majice s grafikom tamnih naočala i gustih brkova Miše Kovača, navijački šalovi Hajduka te uokvirene i isprintane fotografije iz njegovih najslavnijih dana.
Prizori sa stadiona svjedoče o rijetko viđenoj privrženosti kakvu je samo Mišo znao probuditi u ljudima .
Majice s prepoznatljivim likom i slike iz mladosti
Kamere su na tribinama zabilježile brojne dirljive trenutke . Dvije gospođe u bijelim jaknama ponosno su pred objektivima razvile veliku Mišinu fotografiju iz mlađih dana ukrašenu crvenim srcem, dok su druge obožavateljice sa smiješkom i suzama u očima mahale u majicama s njegovim stiliziranim portretom.
'On nije bio samo pjevač, bio je član svake naše obitelji', komentirali su okupljeni na stadionu, ističući kako je nošenje njegova lika na prsima najmanji znak zahvale za sve emocije koje im je podario . Na tribinama se jasno vidi spoj generacija – od onih koji pamte njegove prve festivalske pobjede iz sedamdesetih, do mladih navijača koji su uz njegove stihove slavili pobjede Hajduka.
Poljud kao mjesto najveće ljubavi i konačnog oproštaja
Za Split i navijački puk Hajduka, Mišo Kovač oduvijek je predstavljao puno više od glazbene ikone. Njegovi stihovi postali su neslužbene himne kluba, a sam Poljud mjesto na kojem je Mišo doživljavao svoje najveće katarze pred prepunim gledalištem.
Iako je povod današnjeg okupljanja tužan, na licima obožavatelja s fotografijama u rukama očitava se ponos. Kako se bliži trenutak kada će Mišin lijes napraviti počasni krug po atletskoj stazi, tribine sve glasnije pjevuše njegove antologijske refrene, dokazujući da legenda o pjevaču s uzdignutim rukama na ovom stadionu nikada neće utihnuti.