DALI POLA MILIJUNA DOLARA

Pogledajte najskuplju scenu bitke u 'Sulejmanu'

  • Autor: tportal.hr
  • Zadnja izmjena 11.10.2012 14:17
  • Objavljeno 11.10.2012 u 12:09
Sulejman na Mohačkom poljui

Sulejman na Mohačkom poljui

Izvor: Promo fotografije / Autor: RTL televizija

Svijet strepi pred Sulejmanom Osvajačem u najskupljoj sceni turske produkcije! Dugo očekivana scena u kojoj Sulejman i njegova vojska jurišaju na ugarskog kralja Ludovika na Mohačkom polju se prikazuje večeras na RTL televiziji

Druga sezona hit serije 'Sulejman Veličanstveni' započinje spektakularnim prizorom bitke između Hrvatsko-Ugarskog Kraljevstva i Osmanskog Carstva na Mohačkom polju iz 1526, koja se snimala tjedan dana pored grada Edirne (sjeverozapadni dio Turske) te na obalama rijeka Meric i Tunca i u čijem je stvaranju sudjelovalo preko 2000 ljudi, većinom statista koji su glumili vojnike, osmanlije i Ugare, iako je tehnička ekipa brojila preko 150 članova. Kako bi ista bitka na ekranima izgledala što uvjerljivije, produkcijska kuća TIMS Productions potrošila je preko pola milijuna dolara kako bi koristila najsuvremeniju filmsku tehniku među kojom su se nalazili i specijalni pokretni stativi za kamere koji su snimali vojnike i konje u trku te profesionalne filmske kamere koje su snimale spektakularne kadrove iz zraka uz pomoć helikoptera.

Guverner Edirna, Gökhan Sözer, dopustio je da se snimanje obavi na povijesnim lokacijama, staroj palači Edirne, staroj džamiji, Bajazitovoj džamiji itd. Samo za potrebe snimanja, u Edirnama se sagradilo i filmsko selo gdje su se snimile i scene s glumcem Okanom Yalabikom, dok su se scene s Halitom Ergencom u krupnom planu snimale po povratku na filmski set u Istanbul.

Sulejmanov iznimno velik šator dva je puna dana gradilo petnaestak ljudi, prostirao se na 250 metara kvadratnih, a njegova najviša točka bila je na 8,5 metara. Pazilo se i na svaki detalj u unutrašnjosti šatora, pa je tako izabrano preko 1500 metara posebnih materijala i tkanina za zidove i podove, koje su do posljednje ručno sašivene.

Statisti su se koristili posebno pripremljenim mačevima i štitovima, a za scenu borbe bilo je izrađeno preko 250 osmanlijskih pušaka, 25 velikih topova, 650 različitih, unikatnih kaciga te 450 vojnih kostima. Preko 60 dresiranih konja došlo je na set čak iz Češke i Ukrajine, a glumcima je u realizaciji borbe pomagalo desetak profesionalnih kaskadera koji su svakodnevno boravili na setu. U dva tjedna, koliko se snimala borbena scena na Mohačkom polju, pojedeno je osam tisuća jela, popijeno devet tisuća litara vode i potrošeno devet tisuća litara benzina za pirotehniku.

U postprodukciji koja je trajala 25 dana, u koju je bilo uključeno 25 stručnjaka koji su potrošili preko 80 tisuća sati za kompjuterom, dodani su i vizualni efekti koji su se koristili i u najpoznatijim kino hitovima poput 'Gospodari prstenova' i 'Kraljevstvo nebesko'. Nekoliko nepostojećih mostova naknadno je dodano 3D animacijom, pa čak i mađarski i turski dvorci koji nisu preživjeli 16. st.

Povijesne činjenice o bitki na Mohačkom polju:

Osmanske su snage u lipnju 1526. prešle Dunav. Hrvatsko-ugarska vojska bila je podijeljena u tri dijela: glavninu vojske predvodio je sam Ludovik, drugi dio (oko 5.000 vojnika) knez Krsto Frankopan Ozaljski, a transilvanskoj vojskom koja je Turcima trebala spriječiti prolaz kroz južne Karpate (između 8.000 i 13.000 boraca) zapovijedao je Ivan Zapolja.

Osmanska je vojska prešla Savu i Dravu te se u dijelu Baranje, koja danas pripada Mađarskoj, našla nasuprot Ludovikovoj vojsci. Turaka je bilo između 70.000 i 100.000, a hrvatsko-ugarska vojska brojila je između 26.000 i 40.000 vojnika. Ipak, Ludovikovi su vojskovođe računali na prednost zbog povišenog terena u odnosu na Turke, pa su odlučili da neće čekati pomoć iz Hrvatske.

Bitku je s turske strane započela rumelijska vojska, a napale su je s desnog krila ugarske jedinice koje je predvodio nadbiskup Kaloče Pavao Tomori te unijele priličnu pometnju u turske redove. Tomori je uspio toliko napredovati da je čak doveo u opasnost i samoga Sulejmana, koji se našao na dometu ugarskih strijelaca, te je pogođen i njegov prsni oklop.

Čini se da je bitku ipak odlučila brojna nadmoć Turaka te dugotrajna obuka što su je imali janjičari, koji su napadali na ugarskom lijevom krilu. Mađari više nisu mogli održati svoje položaje, a oni koji nisu pobjegli, uhvaćeni su i pobijeni. Sâm je kralj Ludovik pobjegao iz bitke, ali je zbačen s konja te se utopio u rijeci Csele. Oko 1.000 ugarskih plemića i velikaša pobijeno je, kao i po više od 10.000 vojnika s obje strane.

Povijest piše da je sultan naložio da se zarobljenici ne zadržavaju, već da se pobiju, tako da je nakon dva dana napisao u svoj dnevnik: 'Sultan prima počasti svojih vezira i begova, pobijeno je 2.000 zarobljenika, kiša pada u potocima.'

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi