Jedan od najupečatljivijih glasova hrvatskog rocka jednako je otvoreno govorio o glazbi, vlastitim slabostima i razočaranjima, a u razgovoru iz 2020. godine otkrio je i koliko mu je teško pala popularnost koju mu je donio jedan od najvećih hitova Majki. Nije skrivao ni razočaranje politikom, ali ni tugu koja ga je, prema vlastitom priznanju, pratila još od djetinjstva.

U rujnu 2020., kada su koncerti zbog pandemije bili rijetkost, Goran Bare i Majke nastupili su u zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti. Bio je to povod za intervju koji je dao za tportal o novim pjesmama, glazbenoj industriji i životu koji se, kako je sam priznavao, nije odvijao bez teških trenutaka.

Slava koju nije želio

Iako je iza sebe imao desetljeća karijere, Bare nikada nije prihvatio sve što dolazi s popularnošću. Posebno ga je pogodilo razdoblje nakon velikog uspjeha pjesme 'Teške boje', kada su ga ljudi počeli neprestano zaustavljati na ulici, tražiti fotografije i prilaziti mu.

Uspjeh pjesme donio mu je novu publiku, ali i osjećaj da je izgubio dio privatnosti.

'Popularnost je zaista teška i nikome je ne bih preporučio', govorio je tada, savjetujući mladim glazbenicima da ne podređuju cijeli život slavi.

Smatrao je da glazba mora ostati prostor osobne slobode, a ne nešto što se stvara isključivo radi popularnosti ili zarade.

Zanimljivo je da je upravo 'Teške boje', pjesmu koja je obilježila kasniju fazu njegove karijere, opisivao kao hit koji mu je donio i mnogo neugodnosti.

Oduvijek ga je pratila tuga

Jedan od najosobnijih dijelova razgovora odnosio se na njegov unutarnji svijet. Govoreći o pjesmi 'Rođen za suze', Bare je priznao da je smatra najviše autobiografskom koju je dotad napisao.

'Oduvijek sam bio tužan, ne znam zašto', rekao je, objašnjavajući da ga je taj osjećaj pratio od najranijih godina.

Prisjetio se i mladosti u Vinkovcima, kada se bavio nogometom, ali je već tada, prema vlastitim riječima, prolazio kroz teška emocionalna stanja.

O tome nije govorio kako bi izazvao sažaljenje. Naprotiv, svoje je iskustvo pokušavao pretočiti u pjesme, a upravo su takve emocije postale važan dio njegova autorskog izraza.

O politici govorio bez zadrške

Bare je u istom intervjuu komentirao i hrvatsku političku scenu, ne skrivajući da su se njegova očekivanja tijekom godina promijenila. Posebno se osvrnuo na Ivicu Račana i SDP, u koje je nekoć polagao nade, ali se poslije, kako je govorio, razočarao.

U tom je kontekstu iznio i neočekivano povoljnu ocjenu HDZ-a pod vodstvom Andreja Plenkovića, smatrajući da se stranka odmaknula od ranijih pozicija koje je kritizirao.

Njegove izjave bile su osobni politički stavovi iz 2020. godine, a ne ocjena današnjeg stanja na političkoj sceni.

Premda je vjerovao da bi se mogao snaći i u politici, nije pokazivao stvarnu želju za takvom karijerom. Govorio je ironično o pogodnostima saborskog mandata, ali je zaključio da želi ostati glazbenik.

Iznenadio pohvalama Alki Vuici

U razgovoru je otkrio i planove za suradnju s Alkom Vuicom.

Za kantautoricu je imao samo riječi pohvale, posebno ističući njezin autorski talent. Zamišljao je zajednički projekt u kojem bi njezine pjesme dobile drukčiji, intimniji glazbeni okvir.

Govorio je o malom sastavu s kontrabasom, klavirom, bubnjevima i pokojim puhačkim instrumentom, smatrajući da bi takav zvuk dobro odgovarao njezinu glasu.

Bila je to još jedna potvrda njegove glazbene znatiželje i spremnosti da surađuje s izvođačima koje publika možda ne bi odmah povezala s Majkama.

Glazba kao jedina konstanta

Bare je u razgovoru govorio i o razdobljima ovisnosti te promjenama koje je primjećivao u svom stvaralaštvu nakon prestanka uzimanja droga.

Smatrao je da su mu osjećaji postali snažniji i da je upravo zbog toga drukčije pristupao pisanju pjesama.

Nije se želio ograničavati ni njihovim trajanjem. Smatrao je da pjesma treba trajati koliko je potrebno da bi izrazila ono što autor želi reći, čak i kada to ne odgovara radijskim formatima.

Njegov odnos prema glazbi možda najbolje sažima odluka koju je ponavljao tijekom karijere: unatoč svim teškoćama, nije želio odustati od onoga što radi.

U vremenu u kojem su mnogi glazbenici razmišljali o budućnosti nakon pandemije Bare je već imao nove pjesme i planove.

Iza njegovih izjava ostala je slika čovjeka koji nije skrivao proturječja vlastitog života. Mogao je biti ogorčen popularnošću, a istodobno duboko vezan uz publiku. Kritizirati estradu, a surađivati s njezinim poznatim imenima. Govoriti o teškim razdobljima, a nastavljati stvarati.

Upravo je ta neposrednost bila jedna od njegovih najprepoznatljivijih osobina, kako u intervjuima tako i na pozornici.