Korona i karantena jako su mu teško pali, ali nisu ga omeli u nastajanju novog materijala. Goran Bare smatra da je najbitnije da se nešto radi. 'Albume snimamo u Sloveniji, ali kako u nju ne možemo, sada ćemo ovdje to raditi. Neće to ništa odgoditi, ali zvuk će biti drugačiji. Sve je gotovo za novi album. Dosad smo napravili pet pjesama, ali ja ih imam sve. Gotove su. Producentu dam da mi napravi aranžman i to je to', rekao je za Jutarnji list.

Pjesma koja najavljuje novi album, nazvana 'Rođen za suze', najautobiografskija mu je pjesma dosad. 'Lirika je to, nije proza da bih to ispričao, ali može se reći da je najviše autobiografska. Oduvijek sam bio tužan, ne znam zašto. Pojma nemam. Otkad pamtim da živim, da sam na ovom planetu, jednostavno sam bio tužan. U razne sam stvari bježao od tuge jer više nisam mogao izdržati. U 19. godini sam pukao i tada je sve počelo', priznao je.

Govorio je i o trenutnoj situaciji, posebno teškoj i za glazbenike.

'Sve je dobro dok imaš neka primanja, radiš pjesme kod kuće, ali ja ih ionako radim kod kuće. Ispada, tko nas je... A kad treba svirati za nekog majmuna, onda hajde. Već odavno ne sviram za političare. Jako sam se razočarao u politiku, još od Ivice Račana, u kojeg sam vjerovao. Razočarao me i on i SDP, ne mogu to više gledati. Sada mi je čak draži HDZ nego SDP. Plenković ih je dotjerao, skulirao i sada su normalni desni centar, bez ustaških gluparija. Prije su, za mene, bili proustaška stranka', iskren je Bare.

'Kad bih se bavio politikom, vjerujem da bih ušao u Sabor. To bi bio veliki dobitak za mene jer bih imao super plaću, dobio bih stan, imao bih vozača... Međutim, ne. Baš zbog toga. U glazbi ću ostati do kraja života', poručuje. Najavio je projekt s Alkom Vuicom.

'Netko bi se pitao jesam li normalan. Alka je super, ima dobre tekstove. Vidio sam. Moja je vizija da napravimo to s bebop, kombo, malim sastavom. Kontrabas, četkice, bubnjevi, klavir, možda tu i tamo neki puhač. Pet, šest muzičara što će njezinu glasu taman fino leći i moći će napokon otpjevati svoje pjesme kako treba, a ne da ih mora davati drugima. Ona je uistinu jako nadarena, ali morala je raditi da bi preživjela. Ostala je samohrana majka', naglašava glazbenik koji se nikad nije smatrao dijelom estrade.

'Guraju me u tu estradu, ali vjerojatno zato što sam popularan. Popularnost je zaista teška i nikome je ne bih preporučio. Mladim glazbenicima posebno. Preporučio bih im da se ne guraju, da ne budu popularni. Neka si nađu neki posao i stvaraju glazbu. Kao moj menadžer. On svira bubnjeve sa mnom, ali čovjek ima i posao. Snašao se. Ne treba se samo prepustiti tome da glazbu moraš prostituirati. Ja sam imao sreće, pa sam imao svoju publiku. A nakon tih prokletih 'Teških boja' to je preraslo u nešto veće i vidio sam neke ljude koji s tim nemaju veze', pojasnio je.

Najomraženija pjesma mu je upravo ta jer su ga nakon što je objavljena zaustavljali, molili za fotografiranje i zazivali na cesti. 'To je odlična pjesma, ali toliko mi je zla nanijela. To je već preraslo u stravu. Pet godina nisam izašao, nisam imao ženu, pet godina bio sam u celibatu. Nisam izlazio, osim ako me ne bi vozio moj bivši menadžer, koji je sada bolestan i nadam se da će se oporaviti', rekao je Bare i preporučuje roditeljima da ne puštaju djeci njegove pjesme.

'Poslije 'Teških boja' jedan mi je levat rekao da svojem sinu svaku večer prije spavanja pušta tu pjesmu. Pazi ti to - pustiti djetetu 'Teške boje' prije spavanja. Malo je spooky. Neka se ne čudi ako poslije bude kao ja. Tko zna što se tom djetetu može dogoditi, a ja ne bih da bude kao ja', napominje. Nove pjesme odraz su njegova života bez droge, a početak ovog stoljeća bio mu je mučan zbog kokaina.

'To je prošlost. I kad nisam više na drogama, osjećaji su mi puno jači. Droge te jako zatuku. Možeš napisati četiri stiha i ponavljati to tri minute. Sada je puno jače, sad su to pjesmurine. To sad treba uglazbiti. Da ne bi bilo ogromno, kao što sam se zeznuo s 'Ljubav krvari' ili nisam, jer namjerno sam napravio pjesmu od deset minuta koju su mi, normalno, degažirali zato što je toliko dugačka. Recimo, imaju pjesme koje traju i po 11 minuta, a singlovi su. I normalno ih puštaju na radijima po svijetu. Samo kod nas se puštaju pjesme od najviše pet minuta', objasnio je. Prisjetio se i vremena u kojem je u rodnim Vinkovcima bio perspektivni nogometaš.

'I tada je to crnilo bilo prisutno. Oduvijek je prisutno. To je bilo toliko jako kod mene da bih se nekad tresao. Ne znam jesam li se uplašio nečega, je li mene netko uplašio, ne sjećam se, iako imam sjećanja i od svoje druge godine. Kad se nešto djetetu usiječe u pamćenje, to je gotovo. Ne znam što se dogodilo, ali ja sam bio ultradepresivan', kazao je.