Otpor prema industriji 'problematičnih tinejdžera' postupno jača posljednjih nekoliko godina. Ovaj sektor, vrijedan milijarde, obuhvaća terapijske internate, škole i programe u divljini te stambene centre za liječenje, a navodno je dizajniran kako bi pomogao mladim ljudima koji se bore s problemima mentalnog zdravlja i zlouporabom supstanci.

Neki tvrde da ih je spasio, no za druge je priča drugačija. Od dokumentaraca i novinskih izvještaja do blogova i objava na društvenim mrežama, koje detaljno opisuju ekstenzivno zanemarivanje i zlostavljanje, buka protiv industrije 'problematičnih tinejdžera' sada postaje zaglušujuća.

Tisuće tinejdžera, uglavnom u Sjevernoj Americi, progovorile su o svojim iskustvima, dajući uznemirujuću sliku industrije koja napreduje iza zatvorenih vrata.

Ništa od toga možda i ne bi imalo takav odjek da komičarka Mae Martin, najpoznatija po kritički hvaljenom 'Feel Goodu', nije iznijela svoje iskustvo stvarajući 'Wayward'. Riječ je o limitiranoj Netflixovoj seriji u osam dijelova o Tall Pines Akademiji - terapijskoj školi u Vermontu koja se izvana čini sigurnim utočištem za 'problematične tinejdžere'.

Stvarnost, međutim, ne bi mogla biti dalja od njezinih sjajnih i zavodljivih promotivnih materijala. Martin u seriji glumi Alex, policajku koja uskoro upoznaje najbolje prijateljice Abbie i Leilu. Par planira bijeg iz Tall Pinesa, a Alex im se zaklinje pomoći te ujedno namjerava razotkriti zlokobne tajne koje se kriju iza zidova škole.

Javni interes za industriju 'problematičnih tinejdžera' eksplodirao je posljednjih godina, no fascinacija Martin seže mnogo dalje – ukorijenjena je u njezinu iskustvu.

Je li 'Wayward' istinita priča?

'Wayward' je književno djelo, ali je inspiriran i životom Martin jer je i sama označavana kao 'problematična tinejdžerica' ranih 2000-ih, kada je imala 16 godina.

'Mislim da je moje ponašanje bilo poprilično zahtjevno i vjerojatno mi je bila potrebna neka vrsta intervencije', rekla je za RadioTimes.com.

'Ranih 2000-ih nismo imali puno razumijevanja za mentalno zdravlje ili što bi moglo biti korijen tih ponašanja. Postojao je osjećaj da su problemi, posebno s ovisnosti, bili vezani za hedonizam, sebičnost i ovisničke supstance, a mislim da sada postoji malo više svijesti o tome da su mnoga od tih ponašanja samoliječenje i slično. Ali tada je to stvarno bilo doba u kojem je dr. Phil slao djecu u logore za razmažene klince.'

Američka televizijska ličnost i autor dr. Phil često je u svojem dnevnom talk showu savjetovao roditeljima da pošalju svoje problematične tinejdžere na terapijske programe u logore ili na rančeve.

I iako se na njega često gleda kao na komičnu figuru, ime mu se pojavljuje u poveznicama na Redditu, usko vezanima s njegovom ulogom u promicanju industrije 'problematičnih tinejdžera', a komentari su daleko od laskavih.

Nestanak najbolje prijateljice

Iako Martin nije poslana u program u divljini ili 'terapijsku školu', doživjela je to da je njezina najbolja prijateljica iznenada nestala. 'Roditelji su joj rekli da ide vidjeti Davida Lettermana u New York i bila je stvarno oduševljena, a onda se nije vratila. Svi smo bili u panici. Bilo je to uistinu zabrinjavajuće.'

Prošlo je 'oko godinu dana' dok nije dobila prve informacije od prijateljice, s kojom se konzultirala pri pisanju 'Waywarda'.

'Sjećam se telefonskog poziva, a pobjegla je i zvala iz telefonske govornice i bilo je to ludo', kaže. Tek dvije godine kasnije njezina se prijateljica konačno vratila. 'Kad se vratila, priče koje nam je pričala… Jednostavno nisam mogla prestati misliti o tome. Terapije su toliko teatralne i bizarne. Mislim, zovem ih terapijama. To je poput programa bihevioralne modifikacije.'

Priznaje da su neki 'vjerojatno više trebali radikalnu intervenciju nego ona'. 'Osjećala sam puno krivnje. I tu je nekako jezgra ove serije. Ona je bila tip lika poput Abbie pa sam zamišljala kako bi bilo da sam je otišla spasiti, ili da smo bile zajedno unutra, kako bismo različito reagirale na taj program.'

Također se prisjetila saznanja da bi savjetnik za droge, kojeg su viđali, 'primao proviziju za svako dijete koje je poslao u jednu od tih škola'.

'Mislim da je to stvarno uobičajeno. Kad god je novac uključen i postoji takav poticaj za te škole da privuku roditelje koji su u panici i zabrinuti za svoju djecu te pokušavaju učiniti pravu stvar, jer i oni su jako ranjivi na manipulaciju u tom trenutku, kada netko dođe i kaže da ima rješenje, potpuno mogu razumjeti zašto se to čini kao lijek za sve.'

Je li stvaran 'skok' u 'Waywardu'?

Skok je oblik ekstremne terapije u kojoj sudjeluje nekolicina odabranih kada dostignu posljednju razvojnu prekretnicu, tzv. fazu uzlaznosti. Dizajniran je kako bi pomogao 'obraditi njihovu traumu', da bi 'otključali potpuno zdravlje', uključujući ono što izgleda kao krštenje, uz upotrebu lijekova. U jednoj sceni Alexina partnerica Laura opisuje to kao 'hipnoterapiju'.

Martin je otkrila da je skok zapravo fikcija, ali da su upleteni 'elementi iz kultova iz 70-ih', o kojima su čitali tijekom istraživanja. 'Stvorili smo cijelu bibliju za fiktivnu školu, s detaljnim pravilima, jezikom i terminologijom. I znali smo da želimo završni korak koji bi zapečatio taj proces iz kojeg nema povratka.'

Terapija hot seat - stvarna praksa

Ali jedan aspekt 'Waywarda' koji će mnogima biti prepoznatljiv je terapija hot seat – šire poznata kao 'terapija napadom' – kontroverzni oblik psihoterapije u kojem sudionici sudjeluju u konfrontacijskim i agresivnim razmjenama da bi javno ponizili jedni druge, s navodnim ciljem rasta i oporavka.

'To je definitivno bio jedan od emocionalnih stupova za koji smo znali da ga želimo pogoditi u seriji samo zato što ga je toliko mučno zamisliti i gledati', objasnila je Martin.

'I u svim knjigama koje sam čitala o tome, cilj – i ne izlaziš s tog hot seata dok se ne slomiš – jest da ljudi identificiraju stvari zbog kojih su najranjiviji, područja zbog kojih možda nose najviše srama, a onda samo kopaju i zabadaju nož.'