Bila je to naime dražesna serija za djecu i vjerojatno nam zbog toga u odrasloj dobi više nije bila tako fora, ali upravo je zbog toga sasvim neobjašnjiv način na koji su njezini autori završili priču o Alien Life Formu. Alf se naime nije uspio vratiti svojim prijateljima i voljenoj Rhondi na Melmac, nije ni ostao s obitelji u kojoj je boravio tijekom serije, nego na kraju samo saznajemo da ga je zarobila vojna jedinica za proučavanje vanzemaljaca. Okrutno.

Seks i grad

Čitavu seriju pratimo Carrie Bradshaw kao neovisnu, pametnu i svojeglavu mladu ženu u New Yorku, koja radi ono što želi i unatoč velikim ljubavnim dramama nikada ne odstupa od onoga što jest i što želi. A onda u finalu odjednom postaje dama u nevolji kojoj je potreban Mr. Big da bi je spasio i doslovno na rukama kroz parišku noć donio na sigurno. Jedino što valja jest haljina u kojoj se muvala kroz bajkovit pariški krajolik, Mirandin dirljiv odnos sa svekrvom i činjenica da napokon doznajemo ime Carriena dilbera. Sve je ostalo bljuv i ljiga

Roseanne

Ako se išta u razvijanju televizijskih (i bilo kojih drugih zapravo) priča može nazvati totalnim promašajem i nemaštovitošću par excellence, onda je to manevar u kojemu autori odluče rasplet bazirati na fori 'sve je to bio samo san' i srodnim inačicama. Na veliku žalost brojnih fanova ovog inače sjajnog i klasičnog američkog sitcoma o obitelji iz američke radničke klase - 'Roseanne' je završila upravo tako. Zadnja je epizoda naime otkrila da je sve što smo gledali u cijeloj zadnjoj sezoni zapravo fikcija i Roseannina maštarija te da Dan uopće nije živ. Tužno i ružno.

Svita (Entourage)

Serija koja je ionako prilično šepala u zadnjih nekoliko sezona svoj je boravak na malim ekranima, baš kao i 'Seks i grad', završila bespotrebnim ljigavljenjem, pogotovo kada se uzme u obzir priča o Vinceovoj fatalnoj ljubavi i braku. Još bismo shvatili da će tako završiti Ericova priča - lik je ionako kroz cijelu seriju prikazivan kao neizlječivi romantičar, ali Vince? Isto tako, Ari je morao žrtvovati ama baš sve da bi se pomirio sa ženom, Turtle i Johnny Drama nisu dobili baš nikakav zasluženi završetak i sve je završilo nekako... mlako. Šteta, jer serija je svojedobno obećavala i iza svih ekscesa mačo-rastrošnosti i neodgovornosti glavnih likova ipak je govorila o tome kako se grupica momaka iz Queensa u Hollywoodu može zabavljati na svoj način, bez podlijeganja holivudskim budalaštinama. A onda smo za kraj dobili baš to: holivudsku budalaštinu.

Seinfeld

Jedan od najboljih sitcomova u povijesti, serija koja je uvelike pomaknula granice žanra, remek-djelo Jerryja Seinfelda i Larryja Davida - imala je, da budemo potpuno iskreni, nekoliko flah momenata i epizoda, posebice nakon odlaska jednog od autora iz ekipe scenarista. No ništa od tih kikseva ne može se mjeriti s antiklimaksom završne epizode, u kojoj četvoro prijatelja koje smo pratili kroz devet sezona završava u zatvoru i ondje razgovara ni o čemu. Možda ima i onih koji će tvrditi da je to bio prikladan završetak serije, ali nismo u skupini koja zna cijeniti taj larpurlartizam

Zapadno krilo

Uzbudljiva, zabavna, totalno nerealna, idealistička serija o najvišim krugovima američke politike, u kojoj je predsjednik pravi nobelovac i nijedan član njegove ekipe ne smije dovršiti rečenicu - zabavljala nas je punih sedam godina i s pravom se smatra vrhuncem karijere scenarista Aarona Sorkina. No završila je totalno flah - inauguracijom novoga predsjednika i melodramatskim obilaskom misteriozno praznoga Zapadnog krila, kao da je odlazak Bartlettovih kraj povijesti. U sedam godina prikazivanja 'Zapadno krilo' bilo je svašta - ponekad preljigavo, ponekad prepatriotski nabrijano, ponekad patetično, ali nikada, baš nikada nije bilo dosadno. To je Sorkin sačuvao za zadnju epizodu.

Lost

Serija koju su svi njezini obožavatelji godinama pratili bez daha, pitajući se kakvo li će objašnjenje scenaristi na kraju smisliti da bi razriješili sve moguće misterije i nedoumice iz svega odgledanog - završila je tako da su ti isti fanovi po internetu maltene prijetili smrću svojim dojučerašnjim junacima. Nekima ništa nije bilo jasno, neki su jedno od mogućih objašnjenja - da su svi cijelo vrijeme zapravo mrtvi - doživjeli kao uvredu za inteligenciju iz već spomenute rubrike 'sve je to bio samo san', a neki su jednostavno popi**ili. Čini se da je jedina osoba koja je bila zadovoljna zadnjom epizodom ove serije bila tinejdžerska kći Paula Rudda u filmu 'Prelomilo se u četrdesetima' Judda Apatowa. A 'Lost' ipak nije bio zamišljen kao serija za tinejdžere.

Pravi detektiv

Serija je još za prikazivanja izazvala brojne rasprave - nekima je bila vrhunac televizijske produkcije, nekima je bila super, ali neki su je pljuvali zbog prevelike pretencioznosti, no jednu joj se stvar mora priznati: bila je zanimljiva i svi smo čekali rasplet misterije te željeli saznati ne samo tko je bio ubojica, nego i što se u stanci od 17 godina, tijekom kojih se dvojica glavnih likova nisu vidjela, zapravo dogodilo. Taj je rasplet na kraju, barem po mišljenju brojnih fanova, bio prilično nezadovoljavajući. Ubojica je ispao neki tamo, što je dosta velik grijeh za klasični whodunnit, a mnogi su obožavatelji zamjerili scenaristima i to što je Rust Cole, nihilist i cinik, na kraju ipak barem malo

vidio svjetlost.

Obitelj Soprano

Iako se osobno ne slažem s time da je finale 'Sopranosa' bilo loše (dapače, mislim da je bilo sjajno), među fanovima ove serije pronaći ćete nezanemarivu skupinu onih koji se i dan-danas ljute na pomalo eksperimentalan, za njih 'prekenjatorski' ili nedorečen završetak zadnje epizode sage o Tonyju i njegovim mafijaško-psihoanalitičkim zgodama i nezgodama. Epizoda je pri samom premijernom prikazivanju na američkim televizijama čak i izazvala masovnu zbunjolu jer je gomila gledatelja provjeravala jesu li im možda krepali televizori ili kabelski prijamnici, a sve zbog višeminutnog crnila na ekranu koje - neki su shvatili odmah, a neki saznali poslije - znači Tonyjevu smrt.

Kako sam upoznao vašu majku

Najsvježiji primjer koji je razbjesnio fanove dolazi iz serije 'Kako sam upoznao vašu majku', a koja je brojnim gledateljima rastegnula živce već i svojim devetosezonskim odgađanjem prikaza konačnog susreta Teda Mosbyja i majke njegove djece, kojoj trideset godina u budućnosti prepričava susret s ljubavi svojeg života. Iako autorica ovoga članka ne misli da je rasplet bio baš tako loš, istina je da je cijela priča pomalo zbrzana i za seriju koja je devet sezona pratila vrlo strog i uredan dramaturški koncept - zadnja je epizoda bila malo previše zbrčkana i neujednačena. No obožavatelje nije razljutilo to, nego uglavnom postupak scenarista koji su dugo očekivanu majku na kraju mučki ubili i vratili Teda prvoj ženi u koju se zaljubio tijekom serije. Pomalo prevarantski, ali s druge strane... nije li takav ponekad i život?