Jurica Popović preminuo je u prosincu 2023., a o tom teškom gubitku, njegova životna partnerica Matija Vuica, s kojom je proveo više od 40 prekrasnih godina, u intervjuu za IN Magazin otvorila je dušu i progovorila o gubitku.

'On kad bi me slušao, a znam da hoće, ne bi volio da ga previše hvalim, ali ja ne mogu ne reći da je to čovjek koji nikad nikom nije ništa ružno rekao, nikad u životu se s nikim nije posvađao i ta njegova blagost i volja da svakom pomogne na svim poljima je zaista ostavila trag', rekla je Matija, otkrivši kako je točno na njegov rođendan, 24. rujna, svjetlo dana ugledao album s njegovim neobjavljenim pjesmama.

Riječ je o albumu kojeg su producent Mihael Blum i Matija Vuica zajedno pripremali mjesecima. 'Najteže mi je bilo pustiti prvu pjesmu s Mihaelom, onda smo oboje počeli plakati, što će se meni sad dogoditi i kako to preslušati, a da on nije tu i da ne pita hoćemo li nešto promijeniti, sve to u stanu u kojem smo živjeli je bilo vrlo, vrlo teško.'

Selidba iz stana

Upravo život u stanu u kojem su godinama živjeli i stvarali uspomene bio je za Matiju Vuicu iznimno težak, zbog čega je odlučila iz njega odseliti.

'Zadržala sam taj prošli stan, puno je u njemu stvari Jurinih, garderoba je netaknuta, oprema je netaknuta, a ja sam morala odseliti i odselila sam, što nisam nikad mislila da ću u kvart na drugi kraj grada, u zelenilo, a meni je Zagreb uvijek bio asfalt, a sad sam u prirodi, ujutro mi sleti neka ptičica pa kežem to me Jure pozdravlja, definitivno sam s tim dobila neku novu snagu. Volim tu energiju koja je sad tamo i taj mir moj, tu sam provela svoje najteže dane, u toj tišini, s nekoliko najboljih prijatelja, sa svojim suzama, sa svojom dušom i u mislima.'

Gubitak prijatelja

Kada priča o njegovom odlasku, Matija je iskrena: 'Ljudi u početku govore drži se, proći će, ne znam neke tako rečenice koje ja nisam podnosila, preboljet ćeš, jer to što mi koji smo izgubili najvoljenije osjećamo je ljubav, a ljubav nije bolest i mi nemamo što preboljeti. Dugo mi je trebalo da mi se vrati barem kakav-takav optimizam. Lutala sam, putovala, još uvijek to radim. Kao da mi je to bio bijeg iz stvarnosti - morala sam otići negdje, mislila sam da će mi biti lakše. Možda je tamo negdje moj mir, govorila sam sebi, pa odjurim u Metković, mislim - dolje je on sigurno. Ali ne… ostanem samo jedan dan, pa već sutradan trčim natrag.'

Kroz ovaj period najviše joj je snage dao rad, ali i prijatelji, osobito Renata i Marijana koje su dane i noći provele s njom. 'To bez prijatelja zaista ti je teško, ali samo dvoje kad imaš, koji će ti prvih pola godine biti uz tebe, ništa ne morate pričati, to je najvažnije blago', rekla je Matija Vuica i potom otkrila da su neki prijatelji nakon Jurine smrti iz njezinog života jednostavno - nestali.

'Naprosto nisu mogli podnijeti, jer postoje ljudi koji, naprosto im je to preteško, preteško im je prići, preteško im je te zagrliti, biti uz tebe, jer nisu sami po sebi dovoljno jaki da to izdrže. I na žalost oni su otpali za dugo vremena i još uvijek postoje neki koji me nisu nazvali. Ali eto, ja im opraštam zato što mislim da je to nešto što ne mogu ni oni preći preko toga, pa možda jednom u životu me nazovu i kažu oprosti za sve, nisam mogla ili nisam mogao'.'