Nenametljiva, ali beskrajno šarmantna, Marta Šimić Mrzlečki jedno je od rijetkih televizijskih lica koja godinama održavaju visok profesionalni standard na HRT-u. Ondje je već petnaest godina, a publika ju je upoznala kao voditeljicu 'Panorame' iz bjelovarskog studija, potom i emisija 'Dobro jutro, Hrvatska' i 'Hrvatska uživo'. Njezin rodni virovitičko-podravski kraj više je nego ponosan njome, a iznad svega na nju su ponosni njezini najmiliji te su joj velika podrška i vjetar u leđa za sve što radi.

Novinarstvo je postalo iznimno bitno tijekom pandemije. Koliko je to promijenilo vaš život i s kakvim se izazovima susrećete u poslovnom smislu?

Pandemija je svima promijenila živote, gotovo pa naglavačke. Za nas nije bilo lockdowna, novinarstvo je tek tada pokazalo svoju moć. Ljudi su bili doma, čekali su vijesti, pandemija je paralizirala čitav svijet. U takvim okolnostima mediji izbijaju u prvi plan i tada je najveća odgovornost na nama da pružimo gledateljima točne informacije o svemu što se zbiva. A osobno sam se trudila što više olakšati život sinu koji je krenuo u prvi razred. Čak mi je ponekad bilo nevjerojatno to kako se tako malo dijete dobro nosi u takvim novim okolnostima.

Je li vođenje i uređivanje Dnevnika carstvo stresa? Kako izgledaju priprema i nastajanje same emisije?

Dnevnik je naša središnja informativna emisija i uvijek se sve vrti oko njega. Diktiraju ga naravno vijesti koje se ne mogu predvidjeti, tako da je stres stalno prisutan. Treba brzo reagirati i naši novinari i reporteri uvijek su spremni na sve zadatke. Okvirni sadržaj dogovori se na jutarnjem kolegiju, no do 19 sati sve se promijeni i nekoliko puta, ovisno o tome kakav je dan. Gledatelji ni ne znaju koliko nas mnogo radi na Dnevniku, od novinara i urednika do realizatora i kamermana u studiju. A mi voditelji predstavljamo sve njih i moramo gledateljima prezentirati ono na čemu smo radili cijeli dan. I to je ta odgovornost koja sa sobom nosi i stres.

Bavite se ozbiljnim temama, no je li sve tako i iza kamera ili ipak ima smijeha i zabavnih situacija?

Naravno da ima i zabavnih situacija, pa svi mi znamo se već godinama. Po prirodi sam uvijek dobre volje i nasmiješena, a nastojim širiti taj optimizam i na ostale. Kolege mi se uvijek nasmiju jer im ponekad malo i zapjevam, no pjevanje mi ne ide, tako da je to uvijek smijeh...

Tijekom dugogodišnjeg rada na televiziji možete li izdvojiti trenutke koje ćete posebno pamtiti i postoje li neki koje biste rado zaboravili?

Pamtit ću Dnevnik na dan potresa jer je, vjerujem, svima bio najteži u karijeri. No na njega smo i najponosniji jer smo pokazali da smo unatoč svemu uvijek tu za gledatelje. A ono što treba zaboraviti, jednostavno zaboravim!

Koje svoje geste najviše primjećujete i koje vas najviše živciraju dok se gledate na malom ekranu?

Jako sam kritična prema sebi i nastojim promijeniti stvari koje mi smetaju. Volim kada me kolege upozore na neke od njih, posebno oni s iskustvom, jer iz toga se uči!

Iz vašeg iskustva, je li ženama teže nego muškarcima u ovom poslu?

Kada govorimo o težini ovog posla, nije lako ni ženama ni muškarcima. Novinarstvo je odgovoran posao, jer gledateljima u svakom trenutku trebamo pružiti točnu i valjanu informaciju o onome što se događa u bilo kojem kutku svijeta. Ipak, mislim da je muškarcima malo lakše. Mi žene moramo dobro rasporediti vrijeme kada smo u šihti, a nakon slaganja sadržaja i pisanja najava moramo u šminku u kojoj provedemo kudikamo više vremena nego muški kolege. Na žene se gleda malo drugačijim, strožim i kritičnijim očima. Sreća je to da je na čelu Informativnog programa žena pa ima razumijevanja.

Možete li se danas kao urednica isključiti, priuštiti si to da do dolaska na posao ne gledate mailove, vijesti, poruke?

Ma nema toga, novinarstvo se živi, nije to posao koji možeš zaboraviti i reći - sad sam slobodan, ne radim. Živimo u vremenu u kojem su informacije brzo dostupne, sve vijesti odmah se saznaju i moraš biti u toku. Uostalom, mislim da gotovo svi na mobitelima čitaju vijesti, naravno kad nisu na društvenim mrežama.

Koliko je za poslovni uspjeh važan sretan privatni život?

Jedno bez drugoga ne ide - ako nisi sretan privatno, ne možeš biti uspješan na poslu. Meni je obitelj uvijek bila najveća potpora, vjeruju u mene i zahvaljujući njima guram naprijed.

Tko je u obitelji vaš najveći kritičar, gledaju li svako vaše televizijsko pojavljivanje i s kakvim komentarima vas dočekaju?

Mama i tata su mi najveći kritičari i ne propuste nijedan Dnevnik. A komentara uvijek ima - od naglasaka do frizure! Ponekad su toliko simpatični da me raspolože i nasmiju nakon teškog dana!

Poprilično ste samozatajna osoba i ne volite se isticati u javnosti. Prepoznaju li vas ljudi na cesti, prilaze li vam ili možda komentiraju?

Ne volim se isticati, smatram da radim javni posao i to je dovoljno. Zahvaljujući društvenim mrežama ionako svi mogu jako brzo postati popularni pa ispada da je u Hrvatskoj teško ostati nepoznat. Privatni život treba ostati privatni i ne treba ga svima servirati na pladnju. A s obzirom na to da živim u Bjelovaru, koji je manji grad, normalno je da me ljudi poznaju, što ponekad ima prednosti, ali i mana.

Kako provodite ljetne dane u kojima ne radite?

Nama su godišnji i odlazak na more uvijek rezervirani za kraj lipnja jer je muž nogometni trener, a sada i Adam trenira, tako da i ja radim gotovo cijelo ljeto. A slobodan dan iskoristim za provod sa svojim dečkima! Sada imamo i psa, tako da je kod nas uvijek veselo!