'Emotivno stanje svih nas za vrijeme karantene, policijskog sata, koji je bio uzrokovan Corona virusom, vrlo je specifična situacija, u kojoj se ljudi snalaze svako na svoj način. Međutim, svi smo morali nekako izdržati zato što je to priča koja nije lokalnog, balkanskog karaktera, nego je zahvatila cijeli svijet. Kada imate takav osjećaj gdje je ugroženo čovječanstvo na zdravstveni i ekonomski način, ono što nas spašava u tim trenucima je dobra samokontrola i vlastita inteligencija', ispričala je Lepa Brena za Azru.

Kad već nije mogla zagrliti sve one s kojima radi, s kojima surađujem i svoju publiku, pronašla je rješenje da pjeva sama u toj izolaciji.

'Svaka pjesma koju sam pjevala, svaka riječ ili bar neki dijelovi tih pjesama zaista su imali posebnu emotivnu konotaciju koja me je jako pogađala, da sam često zaplakala dok sam snimala sve te pjesme. Pjevanje je jedan specifičan vid psihološke terapije, ali je i davanje ljubavi i emocija. Kada nisam bila u mogućnosti da ih zagrlim fizički, mogu bar pjesmom da im pružim podršku, ljubav i utjehu. U pjesmama sam plakala, jer mi nedostaje moja publika,te zbog toga što se to desilo cijelom svijetu, plakala sam jer sam bila tužna. Osoba sam koja ne skriva emocije i, kada mi je lijepo, onda sam vesela i družim se, a kada sam tužna, onda mogu da zaplačem i uopšte se toga ne sramim', iskrena je pjevačica.

Brena je pričala i o samodisciplini.

'Navikla sam živjeti disciplinirano, jer sam dijete iz stare Jugoslavije i za nas je samokontrola i samodisciplina nešto što je logično i što je normalno, a inače su te dvije osobine sastavne osobine mog bića i mog horoskopskog znaka. Iako sam Vaga nije točno da su Vage neodlučne. Vage jako dobro znaju što, hoće a isto tako dobro znaju i što neće. Činjenica je da je moja mama Ifeta bila veoma sličnog, ali i oštrijeg karaktera da bi nas troje djece držala pod kontrolom i da bi od nas napravila dobre, časne, poštene i vrijedne ljude', otkrila je.

Premda je situacija s pandemijom bila psihološki jako naporna za cijeli svijet, shvatila je i izvukla neke benefite.

'Prvo sam mogla poslije toliko vremena, gdje su mi djeca porasla i mi imamo više godina, da ih gledam iz jednog obiteljskog, majčinskog, roditeljskog, profesionalnog ugla, kako su to dobri, divni, educirani i odgojeni momci. Svatko od njih živio je jedan dio života s nama, a kad smo imali zajedničke ručkove i večere i kada smo se družili, naprosto mi se događalo da osjetim potrebu da ih zagrlim i poljubim, jer sam cijelog života toliko bila odsutna i mislim da ih nisam dovoljno izgrlila i izljubila, dala im podrške i rekla ono što zaista mislim i osjećam, da su divni i sjajni i da sam mnogo ponosna u kakve momke su izrasli. Poslije toliko vremena doživjela sam da se mogu posvetiti svojoj kući, porodici, a naročito sebi, da napravim distancu od svega i sagledam sve što se dogodilo unazad i tijekom svih ovih godina, a da mi uopće ne manjka energije i volje za životom, te nekim novim poslovnim pothvatima, što je moja velika sreća', pojasnila je.

Bavila se kućom i ne postoji, rekla je, ladica, dio kuće, kat, dvorište, koji nije vidjela, sredila, izbacila sve ono što joj više ne treba i što neće koristiti.

Sada sam prvi put spavala sve vrijeme u svom krevetu, imala miran san, prvi put sam jela ono što mi se jede i imala nekakav normalan život, gdje se zna kad se liježe, kad ustaje. U međuvremenu, nabavila sam knjige koje sam željela pročitati, kuhali smo zajedno za neke naše prijatelje, koji nisu mogli izlaziti i bila sam ponosna što se nekima dopala moja dijetalna ishrana, koja je uglavnom bez previše masnoće i bez previše mesa i šećera. Igrali smo stolni tenis, čitali knjige, nabavili strunjače, trenirali smo, trčali na traci, imamo sprave za nordijsko skijanje, vozili bicikl, tako da sam se lijepo udebljala i smršavila, ali i trenirala. Nakon toliko godina osjetila sam benefite kućnog normalnog života. Kartali smo skoro svaku večer i igrali remi pa sam čak dobila i takozvanu diplomu da mogu biti kartašica. Korona mi je donijela stabilnost i rezime, da sam odlučila mnoge stvari promijeniti u svom životu, sagledati mnoge ljude oko sebe i ponovo postaviti što bi trebalo raditi, jer ako ne radim, neću biti sretna i zadovoljna', smatra pjevačica.

Brena se dotakla i svoj 39 godina uspješne karijere.

'Iza mene će ostati još jedna, filmska priča, jer sam snimila pet filmova, napravila lutkicu Lepa Brena i možda bi bilo i najzanimljivije ili da se napiše neka knjiga, ili da se prema toj knjizi napravi nekakav film, koji će ostati za vijeke vjekova, ali o tom potom. Sigurno da sam ponosna na sve što sam napravila, jer napraviti karijeru, a sačuvati obitelj i biti majka svojoj djeci, u kvalitativnom smislu, zaista je nešto čime se vrlo ponosim. Ali, moram priznati i da je bilo vrlo teško, pogotovo u zemlji koja je doživjela politički i ekonomski sunovrat, baš na vrhuncu moje karijere.